U ponedjeljak, 17. studenog obilježava se 564. obljetnica krunidbe posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
Stjepan Tomašević (oko 1438. – 1463.) bio je posljednji kralj Bosne iz dinastije Kotromanića, a njegova krunidba predstavlja važan, ali i tragičan trenutak u bosanskoj povijesti, jer je označila vrhunac katoličkog utjecaja na kraljevstvo tik pred njegov pad pod osmansku vlast. Krunidba se dogodila 17. studenog 1461. godine, na blagdan Svetog Grgura Čudotvorca, koji je na zahtjev kralja proglašen “zaštitnikom Bosne”. Ceremonija je održana u crkvi Svete Marije u Jajcu, koja je bila važno središte bosanskog kraljevstva. Voditelj krunidbe bio je papinski legat i novoimenovani biskup Nikola Modruški (Nikola iz Modruša), koji je došao iz Rima s posebnom krunom poslanom od pape Pija II.
Ova krunidba bila je jedinstvena u bosanskoj povijesti: to je bila prva i jedina prilika da bosanski kralj prima krunu izravno iz Rima, odnosno od Svete Stolice. Raniji bosanski kraljevi, poput Stjepana Tomaša (oca Stjepana Tomaševića), nisu imali takvu papinsku podršku, a ova ceremonija simbolizirala je da je Bosansko kraljevstvo tek na samom kraju svog postojanja steklo karakter prave katoličke države. Međutim, krunidba je također izazvala političke napetosti, posebno s Mađarskom, jer je mađarski kralj Matija Korvin smatrao da papinska intervencija krši mađarska prava na Bosnu.
Povijesni kontekst prije krunidbe
Stjepan Tomašević naslijedio je prijestolje nakon smrti svog oca, kralja Stjepana Tomaša, 10. srpnja 1461. godine. Nasljeđivanje je prošlo bez većih problema, ali Stjepan je morao riješiti obiteljske i plemićke sporove kako bi učvrstio svoju vlast. Na primjer, dodijelio je zemlje svom ujaku Radivoju kako bi spriječio sukobe oko nasljedstva, a također je osigurao prava i privilegije svojoj maćehi, kraljici Katarini Kosači, te sklopio mir sa svojim djedom po maćehi, moćnim hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom, najutjecajnijim plemićem u kraljevstvu. Ovi koraci bili su ključni za ujedinjenje bosanskog plemstva u vrijeme rastuće osmanske prijetnje. Ekonomski, Bosna je pod Stjepanom Tomaševićem doživjela kratak procvat, zahvaljujući trgovini metalima i rudarstvu. Međutim, glavni fokus bio je na diplomaciji: Stjepan je odmah poslao molbe papi Piju II. za pomoć, tražeći biskupe, oružje za križarski rat, krunu za krunidbu i preporuke mađarskom kralju Matiji Korvinu za vojnu podršku. Ova nastojanja bila su motivirana strahom od Osmanlija, koji su već osvojili Srbiju i prijetili Bosni. Krunidba je, dakle, bila dio šireg plana da se Bosna predstavi kao saveznik Zapada protiv islamske ekspanzije.
Detalji ceremonije
Iako nema sačuvanih detaljnih opisa same ceremonije (budući da su mnogi povijesni dokumenti izgubljeni tijekom osmanskog osvajanja), znamo da je krunidba bila svečana i simbolična. Papinski legat Nikola Modruški doveo je krunu iz Rima, što je naglašavalo vezu s Katoličkom crkvom. Ceremonija je vjerojatno uključivala tradicionalne elemente krunidbe, poput mazanja svetim uljem, polaganja zakletve i primanja kraljevskih insignija. Blagdan Svetog Grgura Čudotvorca odabran je namjerno, jer je taj svetac bio poznat po čudima, a Stjepan je želio da se on proglasi zaštitnikom Bosne, simbolizirajući nadu u božansku zaštitu od Osmanlija.
Crkva Svete Marije u Jajcu bila je prikladno mjesto: Jajce je bilo važno utvrđenje i prijestolnica, a crkva je danas dio povijesnog naslijeđa.
Posljedice i značaj
Nakon krunidbe, Stjepan Tomašević suočio se s brojnim izazovima. Mađarski kralj Matija Korvin bio je uvrijeđen papinskom ulogom, što je dovelo do privremenog pogoršanja odnosa, ali su se oni popravili 1462. godine uz papinsko posredovanje. Stjepan je odbacio plaćanje danka Osmanlijama, što je izazvalo invaziju sultana Mehmeda II. Osvajača. Unatoč molbama za pomoć od pape, Mađarske, Skenderbega i drugih, Bosna je ostala usamljena. U proljeće 1463., osmanska vojska od 150.000 vojnika zauzela je ključne utvrde, uključujući Bobovac i Jajce. Stjepan je zarobljen u Ključu i pogubljen vjerojatno 25. svibnja 1463. na Carevom Polju blizu Jajca, što je označilo kraj samostalne Bosne.
Krunidba Stjepana Tomaševića danas se pamti kao simbol bosanske suverenosti i katoličkog identiteta, ali i kao predigra propasti kraljevstva. U Bosni se obilježava godišnjicama, poput one 2018., gdje se ističe važnost očuvanja povijesnog naslijeđa.
Ova epizoda naglašava složene odnose između Bosne, pape, Mađarske i Osmanlija u kasnom srednjem vijeku.
