Odluka Sjedinjenih Država da tri ogranka Muslimanskog bratstva – egipatsku, jordansku i libanonsku – označe globalnim terorističkim organizacijama mogla bi imati dalekosežne političke posljedice izvan Bliskog istoka. Ne samo zato što je to potez koji formalno zatvara krug politika započetih pod Donaldom Trumpom, već i zato što ponovno otvara pitanje političkih i ideoloških veza između islamističkog pokreta i određenih aktera na Balkanu.
Američko Ministarstvo financija izjavilo je da navedene podružnice “iz sjene i entuzijastično pomažu terorističkim skupinama poput Hamasa”, a egipatska vlada pozdravila je odluku kao “ključni korak u zaštiti međunarodne sigurnosti”. Međutim, takva formulacija u regionalnom kontekstu također postavlja pitanje – ima li ovaj potez implikacije za one političare i skupine koje su u ranijim analizama dovedene u ideološki ili osobni odnos s Bratstvom?
Peharovo upozorenje iz 2017.: Izetbegović pod američkom lupom
Dražen Pehar je 2017. godine u članku za Dnevnik.ba prisjetio se kako je “Politika” krajem 2016. objavila tvrdnju da su američke obavještajne službe već analizirale veze Bakira Izetbegovića s Muslimanskim bratstvom. Pehar je tada izjavio da bi pitanje Bratstva u Bosni “uskoro moglo biti visoko na dnevnom redu borbe protiv islamističke radikalizacije”.
U tom kontekstu naveo je i stav sigurnosnog stručnjaka Predraga Ceranića, koji je podsjetio na osobno poznanstvo Bakira Izetbegovića s duhovnim vođom Bratstva, Yusufom Qaradawijem, osobom koju Egipat traži zbog optužbi povezanih s terorizmom, a kojoj su Velika Britanija i Francuska odbile vize. Qaradawi, prema Peharovom tekstu, ne samo da je boravio u Sarajevu, već je poznat i po otvorenim pozivima na sudjelovanje u sirijskom džihadu.
Ideološko nasljeđe i politička simbolika
Pehar je 2017. godine također podsjetio na duboke korijene ideološkog kontakta muslimana u Bosni i Hercegovini s učenjima Muslimanskog bratstva, koji sežu do djelovanja Alije Izetbegovića i njegove skupine “Mladi muslimani”. Ideje “islamskog poretka” i “islamizacije muslimana”, sadržane u “Islamskoj deklaraciji” iz 1970. godine, prema Peharovoj analizi, bile su, u svojoj retorici, kompatibilne s ideološkim postulatima Bratstva koje su postavili Hasan al-Banna i Sayyid Qutb — dvojica teoretičara koje su brojni zapadni sigurnosni instrumenti tretirali i kao inspiratore modernog islamističkog ekstremizma.
U tom smislu, Pehar je već upozorio da bi BiH, kao zemlja s poviješću islamskog političkog aktivizma, mogla postati zanimljivo područje analize za zapadne obavještajne mreže, posebno ako se Muslimanska braća službeno tretiraju kao teroristička mreža.
Mogu li se političke veze sada pretvoriti u sankcionirane?
Čini se da odluka SAD-a od 13. siječnja 2026. potvrđuje trend koji Trump i njegovi sigurnosni krugovi predviđaju već gotovo desetljeće. To ponovno postavlja pitanje – sada kada je Bratstvo formalno klasificirano kao globalni teroristički entitet, može li bilo kakva politička ili osobna veza s njegovim duhovnim strukturama postati osnova za sankcije?
Ako se primijeni logika američke politike sankcija, posebno nakon niza odluka protiv političkih osoba na Zapadnom Balkanu zbog „korupcije“ ili „ugrožavanja stabilnosti“, može se očekivati da bi se čak i moguće ideološke ili komunikacijske veze s organizacijama označenim kao terorističke mogle smatrati sigurnosnim rizikom. To bi otvorilo mogućnost, barem teoretski, da se pitanje Bakira Izetbegovića i njegovih veza s krugovima Muslimanske braće ponovno nađe na američkom stolu.
Peharova analiza iz 2017. u to se vrijeme činila kao teorijska mogućnost: danas, nakon što su SAD formalno povukle tada najavljeni potez, dobivaju i vlastiti politički i operativni okvir.
Dnevnik.ba