Američki investitori najavili su pokretanje burze u Distriktu Brčko, a time i značajne promjene na tržištu kapitala u BiH. Kako se postojeće dvije burze u Sarajevu i Banjoj Luci proteklih godina nisu uspjele nametnuti ni po prometu ni po pouzdanosti, uspostava nove burze, i to u “administrativno neovisnom” gradu na Savi, mogla bi oživiti trgovanje dionicama u BiH.
U značajnoj mjeri i zbog toga što iza svega stoje Amerikanci. Proteklih trideset godina zorno pokazuje da je u BiH zaživjelo samo ono što je imalo njihov pečat. Možemo tu govoriti o reformi obrane spajanjem triju nekada zaraćenih nacionalnih vojski ili o objedinjavanju osjetljivog sigurnosno-obavještajnog aparata, ali vjerojatno je upravo funkcioniranje Distrikta Brčko najbolji primjer tog pozitivnog američkog utjecaja u BiH.
Oni malo stariji sjetit će se da je prostor Brčkog tijekom rata bio poprište nekih od najvećih bitaka. Kroz taj grad na krajnjem sjeveru BiH prolazio je srpski koridor koji je spajao banjolučku regiju i okupirane dijelove Hrvatske s istokom današnje Republike Srpske i Srbijom. Hrvatske i bošnjačke snage u Brčkome su pokušavale presjeći taj koridor i ujedno slobodni teritorij u Bosanskoj Posavini povezati s tuzlanskom regijom. Tako žestoke borbe rezultirale su i velikim brojem žrtava te razaranjima na svim stranama.
Strateški značaj Brčko je zadržalo i u mirovnim pregovorima u Daytonu, a rješenje za tvrdoglave pregovaračke pozicije pronađeno je u međunarodnoj arbitraži, čiji je konačan ishod zaseban status Brčkog kao distrikta izvan administrativne i teritorijalne ingerencije obaju entiteta – Federacije i RS-a. Taj “treći entitet” SAD je uzeo pod svoju superviziju i u proteklih četvrt stoljeća u njemu uspio izgraditi najfunkcionalniji multietnički sustav u BiH.
Sa svojom vladom, parlamentom, policijom, pravosuđem, obrazovnim i financijskim sustavom, Distrikt Brčko uspješno funkcionira čak i u uvjetima sveopće političke paralize kroz koju od početka ove godine prolazi ostatak države. Koncentracijska vlada u koju, u pravilu, ulaze vodeće stranke iz svih triju naroda, uz jasnu nacionalnu raspodjelu svih važnijih pozicija u upravi, pokazala se kao funkcionalno rješenje za Brčko. Kada se i pojavi neki problem koji zaprijeti stabilnosti, a to se događa uistinu rijetko, Amerikanci iskoriste svoju supervizorsku ulogu i otkoče procese.
Vjerojatno bi neki političari iz Sarajeva te Banje Luke i Brčko povremeno uključili u svoje razmirice, ali to ne rade. Razlog je strah od američke reakcije. Zato ne čudi što bi upravo Distrikt Brčko mogao biti u većem fokusu Trumpove administracije, ali i američkih biznismena, nego ostatak BiH. Za aktualnu američku vlast Brčko je mikroprimjer uspješnog djelovanja Washingtona desetljećima, a za vlasnike američkog kapitala sigurna luka u kojoj njihov uloženi novac neće biti izložen političkim uvjetovanjima i korupcijskim ucjenama administrativne prašume iz obaju entiteta.
Tako bi dosad simbolična američka investicijska prisutnost u BiH uskoro mogla biti značajno proširena i na energetski i prometni sektor. Primjerice, Luka Brčko, koja je do rata bila važna točka robnog prijevoza, već godinama stagnira. Neće biti iznenađenje ako Amerikanci i taj gospodarski potencijal iskoriste na pravi način. Jer, američkom “trećem entitetu” u BiH nitko se neće smjeti usprotiviti. Morat će prihvatiti Brčko kao faktor stabilnosti s američkim pokrićem i dionicama čija se vrijednost ne može oboriti na burzi. Možda SAD, nakon burze u Brčkom, dobije ideju za proširenje projekta – cijela BiH kao njegov distrikt. Europa ionako ne zna što bi s daytonskom državom.