Film prikazuje dolazak Osmanlija u Bosnu i okupaciju države u proljeće 1463. godine, kao i bijeg kraljice Katarine iz zemlje za koju je, kako kaže autor, živjela i disala
Iza trominutnog filma o jednoj od ključnih figura bosanske kraljevske obitelji stoji Vedad Fišić, bosanskohercegovački redatelj s adresom u Zapadnoj Australiji. U razgovoru za Oslobođenje ističe kako je proces izrade filma trajao oko 11 dana te da je tijekom produkcije napravio oko 5.200 generacija, od kojih su u završnoj verziji filma iskorištene 52 scene.
Film prikazuje dolazak Osmanlija u Bosnu i okupaciju države u proljeće 1463. godine, kao i bijeg kraljice Katarine iz zemlje za koju je, kako kaže autor, živjela i disala. U filmu je Katarina predstavljena kao naratorica, čime priča dobiva snažnu emotivnu dimenziju.
Inspiraciju za film pronašao je, ističe, u ulozi koju je kraljica Katarina imala u povijesti Bosne, ali i u odnosu koji narod i danas gaji prema njoj.
– Katarina je bila majka i kraljica koja nije imala političku ulogu, ali je bila izuzetno voljena od strane naroda. Čak je poučavala žene vezu, što govori o njezinoj bliskosti s običnim ljudima. Mene je duboko dotaknula emotivna i tragična priča njezina egzila i patnje za djecom – bol koju samo majka može istinski razumjeti. Istodobno, tu je i njezina ljubav prema domovini Bosni, koju svi nosimo u sebi. Oduvijek sam želio istražiti taj dio srednjovjekovne Bosne koji nije dovoljno zastupljen i dublje proniknuti u naše korijene, o kojima se danas premalo govori – rekao je Fišić.
Posebno ističe i poštovanje prema franjevcima Bosne Srebrene. Kako navodi, oduvijek ih je gledao s velikim uvažavanjem, smatrajući ih istinskim ljubiteljima i patriotima zemlje. Njihova uloga u očuvanju identiteta, kulture i duhovnosti Bosne kroz stoljeća, dodaje, nemjerljiva je i vrijedna poštovanja.
Autor napominje da su pojedini elementi u filmu umjetnički interpretirani.
– Neki detalji filma su umjetnički dodani i nisu povijesno u potpunosti točni, s ciljem da se priča romantizira i učini vizualno snažnijom i zanimljivijom publici. Nisam imao izravnu pomoć povjesničara, ali veliki izvor informacija bio mi je rad prof. dr. Emira Filipovića, čija sam predavanja i intervjue pratio putem interneta. Fasciniran sam njegovim istraživanjima srednjovjekovne Bosne, iako ga, nažalost, nikada nisam imao priliku osobno upoznati – kazao je Fišić.
Film se trenutno natječe na međunarodnom natječaju na kojemu sudjeluje oko 8.500 AI filmova, uz ukupni nagradni fond od 500.000 dolara. Natjecanje traje do 12. ožujka, a 15 posto ukupnog ocjenjivanja ovisi o pregledima i angažmanu publike na društvenim mrežama.
Djecu su joj poturčili, pobjegla je u Dubrovnik pa u Rim
Ipak, najava filma izazvala je komentare i reakcije u Bosni i Hercegovini. Neki smatraju da film nije povijesno točan i negoduju zbog tematike, dok se pojavio i niz rasprava oko toga čiji su bosanski kraljevi. “Na čijoj su strani ovdje naše Bošnje?”, “Zašto izmišljate i stvarate ružnu sliku o turskom narodu i Bošnjacima?”, “Pa njihovo porijeklo je srpsko, zato svojataju kraljicu Katarinu”, “Svi svojataju bosanske srednjovjekovne vladare. Ali samo Hrvati su svoje postrojbe 90-ih nazivali po njima. A kad sretnete Stjepana ili Tvrtka u Bosni, onda nisu ni Srbin ni Bošnjak, nego Hrvat!”.
Katarina Kosača-Kotromanić bila je kći Stjepana Vukčića Kosače i Jelene iz zetske kneževske kuće Balšića. Rođena oko 1424. godine, 1446. godine udala se za kralja Stjepana Tomaša Ostojića, s kojim je imala dvoje djece, Sigismunda i Katarinu. Promicala je katoličku vjeru i među ostalim sagradila crkvu sv. Katarine u Jajcu. Nakon muževe smrti ostala je kraljica majka na dvoru posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Nakon pada Bosne 1463. godine i pogubljenja kralja, Katarina je pobjegla u Dubrovnik, a potom u Rim, dok su joj djeca odvedena u tursko zatočeništvo i kasnije poturčena. Od pape Pavla II. i Siksta IV. primala je pomoć koja joj je omogućila dostojanstven život u emigraciji, ali, unatoč svim pokušajima, nije uspjela osloboditi svoju djecu.