U 38 dana izgubio je 25 kilograma, u smeću je tražio čaj, rižu, kavu
Mariupolj, simbol ukrajinskog otpora, grad koji su Rusi strahovito napali i uništili, danas je gotovo prazan, piše Večernji list BiH. Ljudi su ili pobijeni, ili su u zarobljeništvu ili su našli način kako pobjeći od horora koji je počeo prije nešto više od godinu dana.
Nigdje ništa novo
Mariupolj će zauvijek ostati “grad smrt”, a poginulo je, koliko se zna, 25 tisuća stanovništva, dok se strahuje da će taj broj rasti i do 75 tisuća. Od pola milijuna stanovnika, koliko ih je nekada tu živjelo, danas je oko 100 tisuća stanovnika i 15 tisuća ruskih vojnika. Više od 50 tisuća kuća je uništeno. Za Mariupolj su žitelji BiH čuli još u I. svjetskom ratu, kad su u onim suludim vremenima ginuli za druge vojske. Tkogod od starijih rekao bi da je ratovao u “Marijinu polju”, međutim, tek nakon prošlogodišnjeg pokolja današnji naraštaji postajali su svjesni o čemu su stari govorili prije više od stotinu godina i kakve su strahote proživljavali. Na Zapadu, a ni na Istoku ništa novo. Ratovi i dalje plamte, a pronađe se pokoji nesretnik s ovih područja koji se našao tamo te je morao sačuvati živu glavu. Prošle godine slušali smo priču Bahrudina Delića, varioca iz BiH, kojeg je rat zatekao u Mariupolju. Preživljavao je, kako je rekao, od riže na vodi, a rijetke prekide bombardiranja koristio je kako bi s obitelji izišao vani i pronašao nešto hrane. U ratnom paklu bio je 38 dana, a u tom vremenu izgubio je čak 25 kilograma. – Grada nema, potpuno je srušen. Nema više ni jedne čitave zgrade, ulice. Sve je srušeno ili je izgorjelo. Znali smo naći nešto čaja, malo riže. Našli smo nešto kave u zrnu u smeću, svašta se nađe. Imali smo dovoljno čaja za godinu dana, ali nismo imali vode, što je najgore – ispričao je prošle godine za medije poslije bijega od zla. Kako je sam otkrio, vidio je samo mrtve ljude gdje god bi pogledao. – Bio sam živi štit i jednima i drugima, a takvih su bile tisuće – pričao je. Iz Ukrajine je pobjegao u Rusiju, a potom u Sarajevo pa u rodnu Zenicu. Njegova kći liječnica otišla je tada u Njemačku. A gdje je danas Bahrudin Delić? Ekipa Večernjeg lista pronašla ga je u Njemačkoj. Konačno je na slobodi, ali… – S obitelji sam, sa suprugom, puncem i punicom, a sjećanja na događaje od prije godinu dana i dalje su itekako živa. Teško je, teško – ponavlja isprekidanim glasom. Nažalost, ostale su posljedice. – I sada osjećam sve to, pogotovo na živcima. Ostavilo je mnogo traga – priča čovjek kojeg je rat u Ukrajini promijenio i ostavio posljedice na njegovo psihičko zdravlje. Poslao je poruku ljudima u BiH.
U BiH čuvajte mir
– To što sam vidio u Ukrajini je ludost, i s jedne i s druge strane. Mir treba čuvati, to je najbitnije – ističe. Opet će doći u rodnu BiH, onu kojoj poručuje da čuva mir. – Doći ću na ljeto, u srpnju – kaže nam Bahrudin koji se oporavlja od šoka koji je pretrpio. Vrsni varilac vidio je strahote kakve nikome ne bi poželio. Mariupolj se odbijao predati 86 dana, do trenutka kada su se predali posljednji borci u željezari Azovstalj. Za Ukrajince je “grad smrt” simbol otpora, za Rusiju “grad vojne slave”, kako glasi titula koju mu je namijenio Vladimir Putin, ali Mariupolj će uvijek ostati asocijacija na ovaj stravični rat koji je Rusija pokrenula u Ukrajini i na brojne zločine.