Estonija, Latvija i Litva povukle su se sredinom ove godine iz globalne konvencije o zabrani protupješadijskih mina i nedavno su počele završne pripreme za postavljanje tog eksplozivnog oružja na granicama s Rusijom i Bjelorusijom.
Konvencija o zabrani uporabe, skladištenja, proizvodnje i prijenosa protupješadijskih mina, poznata kao Ottawska konvencija, usvojena je 1997., a stupila je na snagu 1. ožujka 1999. Svoje povlačenje iz te konvencije najavile su i Poljska i Finska, što će stupiti na snagu početkom iduće godine.
Njezina su ključna pravila potpuna zabrana proizvodnje, skladištenja, prijenosa i uporabe protupješadijskih mina te obveza uništavanja postojećih zaliha i provođenja akcija razminiranja i pomoći žrtvama.
Konvenciji je pristupilo 165 država svijeta, ali ne i važne države koje su i veliki proizvođači i korisnici tih mina – SAD, Rusija, Kina, Indija, Pakistan, što je ograničavalo univerzalnost same konvencije.
Europska unija je uvijek bila predvodnik u zahtjevima za zabranu protupješadijskih mina no početkom 2025. došlo je do dramatičnih promjena u politikama nekoliko članica EU.
“Bogato” iskustvo s Rusijom
Baltičke države Estonija, Latvija i Litva sinkronizirano su pokrenule formalne postupke za istupanje. Odluku su opravdale novim sigurnosnim realnostima nakon ruske invazije na Ukrajinu.
U zajedničkoj izjavi ministara obrane triju baltičkih država i Poljske jasno je rečeno kako su “vojne prijetnje zemljama koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom značajno porasle”. “Odlukom šaljemo jasnu poruku – naše zemlje su spremne, mogu i moraju upotrijebiti sve potrebne mjere za svoju obranu”, poručuju.
Glavni argument koji ponavljaju politički čelnici ovih država jest “bogato” iskustvo s Rusijom. Uz to navode promijenjeno sigurnosno okruženje u Europi i činjenicu da prijetnje iz Rusije drugačije doživljavaju oni koji joj nisu geografski blizu. Čelnici ovih država naglasili su više puta kako je ruska vojska tijekom invazije na Ukrajinu često koristila minska polja i druge nekonvencionalne metode.
Vlade tvrde da mine mogu biti nezamjenjivi element obrane teritorija, osobito u baltičkim državama i Poljskoj, gdje je bojazan od iznenadne, brze agresije snažna. Poljski premijer Donald Tusk rekao je kako su vremena takva da nijedna država ne bi sama sebe smjela slabiti. “Bilo što što može ojačati poljsku obranu bit će primijenjeno. Koristit ćemo sve opcij”, tvrdi.
Korak unatrag
Civilne i humanitarne organizacije upozoravaju na katastrofalne posljedice za civile i međunarodno humanitarno pravo.
Brojne mirovne organizacije i udruge i organizatori međunarodnih kampanja za zabranu mina upozorile su da ovo povlačenje poništava desetljeća napora za zaštitu civila, vraća civilizaciju unatrag i praktično povećava rizik od civilnih žrtava i dugoročnih posljedica (miniranja poljoprivrednih površina, migracije, ekonomske štete).
Human Rights Watch piše da se ovom odlukom i vlastiti civili dovode u opasnost i predstavljaju korak natrag u humanitarnom pravu. Međunarodni odbor crvenog križa javno je pozvao države da preispitaju odluke i podsjetio ih na njihove humanitarne obveze. Izjavama humanitarnih organizacija pridružili su se i istaknuti aktivisti.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir 1997. godine Jody Williams (upravo zbog borbe za zabranu i prestanak proizvodnje protupješadijskih mina) nazvala je ovo napuštanje konvencije užasnim. “Već mi se plače. Godinama smo radili na tome da svijet bude slobodan od mina, a sada pet europskih zemalja najavljuje izlazak iz toga režima. Znam da kada jednom krene, neće stati na tome”, kazala je.
Stručnjaci podijeljeni
Vojni analitičari podijeljeni su o učinkovitosti takvih mina u današnje vrijeme kada se sve više ratuje dronovima.
Jedni kažu kako bi u slučaju naglog kopnenog prodora minska polja mogla usporiti neprijateljski napredak i omogućiti vrijeme za mobilizaciju ili NATO-ovu intervenciju. Drugi, pak, upozoravaju na praktične i taktičke probleme – u doba zračnog ratovanja minska polja su manje učinkovita u sprječavanju kompleksnih kombiniranih napada, a njihovo postavljanje zahtijeva logistiku, obuku i dugoročno planiranje razminiranja.
Također, prisutnost minskih polja može otežati civilnu zaštitu i evakuaciju. “Povlačenje ovih pet država iz Konvencije o zabrani protupješadijskih mina nije samo formalan korak, to je strateški signal da zaštita civila i međunarodni humanitarni standardi više nisu prioritet, kaže objavila Mary Wareham”, čelnica sektora za krize, sukobe i naoružanje u Human Rights Watchu.
Dok se sigurnosna situacija na istočnom krilu Europe intenzivirala, navedene države greškom procjenjuju da će im korištenje mina pružiti dodanu fleksibilnost. Međutim, mine imaju ograničene vojne vrijednosti, dok su njihove humanitarne posljedice katastrofalne i za same države koje ih koriste, i za njihove civile. Ovime riskiraju dugoročno zagaditi vlastito tlo minama, oslabiti vlastitu moralnu i pravnu poziciju i poništiti desetljeća napora za zaštitu života nakon rata, rekla je.
U međuvremenu, jasno je da je riječ o prekretnici na tlu Europe kada je riječ i o minama i o konvencijama o zaštiti ljudi. Za sada nema najava hoće li se još koja država Europske unije pridružiti baltičkim državama i Poljskoj i Finskoj.
Ova mala zemlja će potrošiti 1% BDP-a samo na protutenkovske mine