Popovača–Jajce–Vitez: djecu ne zaboravljaju
Neke se rute ne mjere samo kilometrima. Mjere se tišinom koju nose, imenima koja se ne smiju zaboraviti i ljudima koji svojim tijelom, vremenom i srcem odluče prijeći put za one koji više ne mogu govoriti.
Takav je put prva biciklistička karavana Popovača – Jajce – Vitez, koju organizira Udruga maratonaca SMŽ “Heroji ne umiru”. Karavana se vozi 9. i 10. lipnja 2026. godine, a njezin cilj nije samo dolazak u Vitez. Cilj je spomen. Cilj je istina. Cilj je dostojanstvo. Cilj je da se ne zaboravi osmero djece s Osmice, ubijene tijekom Domovinskog rata.
Za Euforija portal govorili su Igor Vuković, predsjednik Udruge maratonaca SMŽ “Heroji ne umiru”, i član udruge Ranko Vučur. Njihove riječi nisu izgovorene kao protokol. Iz njih se osjeća čovjek koji zna zašto ide, za koga ide i što nosi na tom putu.
Igor Vuković odmah na početku jasno govori da se ne radi o običnoj vožnji. Riječ je o memorijalnoj priči koja prvi put biciklima povezuje Popovaču, Jajce i Vitez.
“U pripremi smo jedne velike memorijalne priče koja će se voziti. To je prva biciklistička karavana koja ide od Popovače do Viteza. Vozi se 9. i 10. lipnja. Vozimo sve do Viteza za osmero djece koja su stradala tijekom Domovinskog rata. Na 10. lipnja moramo biti u 18 sati u Vitezu kod osnovne škole.”
U toj rečenici nalazi se cijela težina puta. Dva dana vožnje, tri mjesta, jedna rana i jedno srce koje ne želi pristati na zaborav.
Na plakatu karavane stoje riječi: “Zajedno na putu zajedništva”, “Za žrtvu djece s Osmice” i “Jedan put. Tri mjesta. Jedno srce.” Te riječi ne zvuče kao slogan, nego kao zavjet.
Udruga maratonaca SMŽ “Heroji ne umiru” djeluje od 17. siječnja 2017. godine. Prema riječima Igora Vukovića, iza njih je više od 300 memorijalnih priča. Trčali su i organizirali memorijalne događaje od Dubrovnika do Vukovara, po Hrvatskoj i Središnjoj Bosni, uvijek s istom namjerom: čuvati spomen na hrvatske branitelje, civile, nestale i sve žrtve Domovinskog rata.
“Mi nećemo dopustiti, mi i naši članovi, da se ikada zaboravi nijedan branitelj, nijedan civil, svi stradali i nestali koji su stradali u Domovinskom ratu. Mi smo udruga koja organizira za sve branitelje Domovinskog rata po cijeloj Hrvatskoj i Središnjoj Bosni.”
Ova udruga nije nastala da bi brojila medalje. Nastala je da bi brojila korake, kilometre, uspomene i molitve. Da bi ondje gdje netko možda želi šutnju, oni donijeli prisutnost. Da bi ondje gdje vrijeme pokušava prekriti ranu, netko ponovno zapalio svijeću.
Djeca s Osmice i zločin za koji nitko nije odgovarao
Najdublji dio Igorove izjave odnosi se na djecu iz Viteza. Na obljetnicu njihova stradanja, karavana želi doći upravo ondje gdje sjećanje boli najviše.
“Ove godine, 9. lipnja, vozimo prvu biciklističku karavanu i ulazimo tamo po prvi puta na samu obljetnicu. Na 33. obljetnicu stradanja djece koja su tijekom Domovinskog rata stradala tijekom velikog odmora. S tom pričom nije samo da mi želimo odvoziti tu dionicu, nego želimo potaknuti i pridonijeti, jer još nitko za to nije odgovarao.”
To je rečenica koja se ne može čitati ravnodušno.
Osmica nije samo mjesto. Osmica je simbol prekinutog djetinjstva. Simbol školskog odmora koji se pretvorio u tragediju. Simbol obitelji koje su ostale bez najmilijih. I simbol pitanja koje i danas stoji nad tom ranom: kako je moguće da za takav zločin nitko nije odgovarao?
Igor Vuković tu poruku dodatno naglašava:
“Kroz našu vožnju razmišljamo o toj djeci koja su tragično stradala. Razmišljamo o braniteljima, djeci, civilima, svima koji su stradali. Želimo toj priči dati dodatnu snagu, potaknuti ljude i da jednoga dana svi odgovaraju za počinjene zločine tijekom Domovinskog rata.”
Zato ova karavana nije samo sport. Ona je miran, dostojanstven i snažan poziv na pamćenje, istinu i pravdu.