Smatra se kako su ljudi počeli pripremati hranu prije 2,5 milijuna godina. Kuhanje hrane počelo je prije milijun godina. Kuhanje je smanjilo duljinu objedovanja. S vremenom pripremanje hrane postalo je važna djelatnost, a blagovanje je podignuto na razinu uljudbe. Danas je gastronomija, znanost i umjetnost o hrani i piću, vrlo razvijena, a i cijenjena.
Svaka obitelj pokušava organizirati vrijeme objedovanja. U obitelji u kojoj nema dogovora o satnici objedovanja nastaje “mali kaos”. Neki kažu kako su stanovi i kuće samo prostor za spavanje jer ne mogu ili ne znaju organizirati zajednički život, posebno zajedničko objedovanje.
Sv. Benedikt je u Pravilu posvetio 41. poglavlje zajedničkom objedovanju. Valja uzeti u obzir razliku između naravnog tijeka dana od umjetne podjele dana. Sunčeva svjetlost određuje naravni tijek dana. Benedikt je određivao objede u svojim zajednicama imajući u vidu naravni tijek dana. Stari Rimljani su imali glavni objed uvečer.
Benedikt počinje određivati raspored uzimanja hrane od Uskrsa, središnjeg kršćanskog blagdana. Od Uskrsa do Duhova objed je bio u 12 sati (šesti čas) i lagana večera. Prvi kršćani postili su obično srijedom i petkom (Židovi su postili ponedjeljkom i četvrtkom. Post subotom bio je za Rimsku crkvu). Benedikt određuje da njegovi monasi ljeti poste srijedom i petkom do 15 sati (do devetog časa). Obično objed je bio drugim danima u 12 sati (šesti čas). Mogao je opat zbog okolnosti promijeniti satnicu objedovanja kako monasi ne bi mrmljali. Opat je prije svega dušobrižnik monasima. Uvijek mu treba pred očima biti “spas duša”. Preporučuje mu se uvijek “meki pristup”. Svaki pojedinac i svaka obitelj, a samostan je kao obitelj, imaju potrebu za “zdravom i svetom radošću”. Od 13. rujna (taj dan je dugačak gotovo kao na Uskrs) do početka korizme objedovali su u 15 sati (deveti čas). Tijekom korizme objedovali su navečer. Ako je bila predviđena večera, onda večernja molitva i večernji objed trebali su se završiti za danjega svjetla.