Riječ “uzdarje” rijetko koristimo. Ta riječ znači: “dar koji se dobiva kao uzvrat za dobiven dar”. Zacijelo, ima ljudi koji darivaju druge, ali očekuju uzdarje. Nastala je latinska izreka “Do ut des”.
Sv. Bazilije kaže svojim učenicima kako nas Bog dariva, ali ne očekuje od nas uzdarje. Učenici su pitali Bazilija kako ljudi po prirodi ljube Boga i skloni su njegovim zapovijedima. On im navodi primjere iz pojava u kojima se ljubav pojavljuje bez učenja. Čak i mladunčad životinja prirodno iskazuje privrženost svojim majkama. Djeca i najnježnije dobi iskazuju svoju privrženost i ljubav prema majkama. Djeca po prirodi ljube svoje roditelje. I sama priroda nuka ljude da budu odani i prožeti ljubavlju prema svojim dobročiniteljima i da se svakovrsno naprežu oko uzdarja. Citira proroka Izaiju: “Spozna vol posjednika svoga, i magarac jasle gospodara svoga” (Iz 1,3). Zatim reče svojim učenicima da se čuvaju da se na njima ne ostvari sljedeći Izaijin redak: “A Izrael ne pozna mene niti me puk moj shvati”.
Baziliju je logično da čovjek ljubi svoga najvećeg Darovatelja, Boga. Po njemu, bilo bi dovoljno da čovjek dobro promatra Božje darove kao što su “sunčevi izlasci, mjesečeve mijene, smjene godišnjih doba, vode u svemiru, sve vrste bilja i životinja…” i da zavoli svoga Darovatelja.
Za njega više od tih darova je to što je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku te ga obdario sposobnošću spoznavanja, mogućnošću govora, ljepotom zemaljskog raja te mu darovao svu prirodu”. Za stupanj više od tih darova jest Božja briga za čovjeka nakon Adamova i Evina “ne” Bogu. Nakon njihova “ne” Bog daruje ljudima Zakon za pomoć, anđele da ih čuvaju, proroke da ih uče krepostima i ukazuju im grijehe, a obećanjima potiče raspoloženje dobrih. Bog ne okreće leđa ni onima koji ustraju u svojoj nepokornosti. Čovjek ne može spriječiti Božju ljubav.
Vrhunac Božje ljubavi je to što nas je otkupio od prokletstva, postavši za nas prokletstvom, kako piše sv. Pavao u Gal 3,13.
Sv. Bazilije kaže svojim učenicima: “Bog je toliko dobar da i ne traži uzdarja, već mu je dosta samo to da ga za ono što nam dade – ljubimo!”.