Koliko bi zabrana uvoza mogla pogoditi Njemačku i EU? “Ako se rafinerija u Schwedtu više ne opskrbljuje ruskom naftom, veći dio istočne Njemačke više uopće neće biti u stanju funkcionirati”, rekao je jedan poznavatelj situacije za dnevnik Handelsblatt.
EU je 2019. četvrtinu svojih potreba za naftom podmirivala uvozom iz Rusije. Njemačka pokriva oko 36 posto energetskih potreba ruskom naftom, čime se pozicionira negdje u sredini na listi europskih zemalja koje uvoze naftu iz Rusije, piše Deutsche Welle.
Drugačije je na Malti, na Cipru i u Grčkoj. U Grčkoj ruska nafta čini više od polovine energetske opskrbe, prema službenim europskim podacima. Na Malti i na Cipru potrošnja ruske nafte je više od 80 posto. Veliki dio uvoza energenata u ovim zemljama dolazi iz Rusije zbog geografske blizine. U najnovijim pregovorima o sankcijama na razini EU, Mađarska, Njemačka i Austrija su se posebno ogradile od bojkota ruske nafte.Švedska, Danska i Finska također odbijaju poduzeti taj korak.
Sve u svemu, u Europi je teoretski lakše zamijeniti naftu nego plin, jer se ona relativno lako utovaruje u tankere i transportira širom svijeta, kaže za DW Kai Eckert iz Europske energetske informacijske službe. Za razliku od ukapljenog plina (LNG), infrastruktura prijevoza nafte je već sad dostupna. Međutim, nafta bi u tom slučaju morala poskupjeti.
Naftna diplomacija u vrijeme rata
Ipak, postavlja se pitanje je li naftu uopće moguće zamijeniti u kratkom vremenskom razdoblju. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), EU je iz Rusije uvozila 2.2 milijuna barela sirove nafte i 1.2 milijuna barela naftnih derivata svakog dana 2021. godine. Eckert pretpostavlja da je moguće nabaviti te količine nafte iz drugih regija.