Zbog čega ste odlučili da se politički angažirate?

– Ukupno stanje u BiH, te zakonska ograničenja koja su me kao pripadnika Oružanih snaga BiH onemogućavala da iskoristim sve svoje kapacitete za boljitak jedine nam domovine, bio je jedan od razloga. Drugi razlog je da, u uvjetima kada su nedobronamjerne politike gotovo u potpunosti blokirale normalno funkcioniranje organa vlasti i drugih važnih segmenata društva na državnom, pa i federalnom nivou, krucijalno je važno ojačati lokalni nivo vlasti na kantonalnom i općinskom nivou.
U vezi s tim, želio sam, između ostalog, svojim primjerom ohrabriti prevashodno bošnjačku inteligenciju da beskonačne besjede i prazne kritike zamjene sopstvenim angažmanom i, na taj način, pomognu narodu koji se svakim danom nalazi u težoj situaciji.

Istovremeno, građanke i građani svoje živote težišno provode u svojim mahalama ili zaseocima, pa je vitalno važno da uvjeti njihovog življenja budu dostojanstveni i primjereni onome što su zaslužili. I konačno, kako sam ostatak života planirao provesti u svom Travniku, treba li veći motiv od onoga da budete u poziciji pomoći svojoj rodnoj grudi.

Učenje, usavršavanje, pisanje, rad s mlađima bile su Vaše životne preokupacije. Šta želite poručiti mladima u BiH?

– Nekontrolirani odlazak mladih, posebno onih visokoobrazovanih, ulaganje sredstava naših poreznih obveznika u obrazovni proces koji će graditi neke druge države i društva, te sve manji broj sklopljenih brakova i “bijele kuge” kao posljedice, nisu signal upozorenja već alarmantno stanje koje ako ne zaustavimo u periodu od narednih 5-6 godina, doći ćemo u situaciju da više nemamo kome pomoći niti za koga raditi.

Istovremeno, moje povjerenje u mlade ljude je bezgranično jer sve što sam postigao u svojoj karijeri, postigao sam prevashodno osloncem na mlade ljude. Stoga, pozivam sve nas, a posebno sve političke subjekte na opću mobilizaciju i borbu za našu mladu populaciju koji su naša istinska budućnost.

Izašli ste iz aktivne vojne službe s činom generala Oružanih snaga BiH. Koja Vam je najteža odluka bila u vojnoj karijeri?

– Ja sam u vojnoj karijeri dostigao sami vrhunac i na to sam više nego ponosan, no put do tog uspjeha nije nikada bio lagan ni jednostavan. Rad sa ljudima zahtijeva donošenje mnoštva odluka koje se tiču, između ostalog, i njihovih sudbina i života. Stoga su mi odluke koje su utjecale na sudbine ljudi uvijek teže padale negoli one koje su se odnosile na samu vojnu profesiju.

Odrasli ste na poznatoj Plavoj vodi. Kao dječak pokazivali ste ljubav prema muzici, ali i fudbalu. Jeste li tada maštali da postanete pjevač ili fudbalska zvijezda ili ste uvijek sebe vidjeli u vojsci kao komandanta?

– Ja sam cijeli život bio odličan učenik, ali sam, jednako tako, bio vrlo angažiran u mnoštvu sekcija i danas sam svjestan koliko su mi one pomogle da obogatim svoju ličnost. Tako sam u jednom momentu svoga života bio na prekretnici da li ću otići u vojnu školu ili nastaviti karijeru fudbalskog golmana jer sam u to vrijeme bio golman FK Borac Travnik, reprezentacije Zeničke regije, te sam bio dobio poziv od pionirske reprezentacije BiH. Istovremeno, u to vrijeme su dolazili i skauti Hajduka iz Splita da gledaju trojicu eventualnih kandidata, od kojih sam ja bio jedan. No, opredjeljenje ka sigurnosti i izvjesnijoj budućnosti je prevagnulo i nikada se nisam pokajao.