Kad je delegacija visokih europskih ministara i dužnosnika sletjela u ljetnu vrućinu Libije kako bi razgovarala o ilegalnim migracijama s ratnim zapovjednikom kojeg podržava Rusija, otkrili su da su upali u političku zasjedu, piše europska verzija portala Politico.
Čekajući u avionu u Bengaziju, povjerenik EU za migracije Magnus Brunner, zajedno s visokim ministrima iz Italije, Grčke i Malte, otkrio je da su razgovori koje su planirali s generalom i Khalifom Haftarom otkazani. Bez suglasnosti Europljana, pojavila su se i dva visoka ministra iz Haftarove administracije na istoku zemlje kako bi dočekali.
Problem je bio u tome što UN ne smatra ovu istočnolibijsku “vladu” legitimnom – a sastanak s Haftarovim ministrima bio bi ravan davanju pečata odobrenja EU-a. Odbili su sastanak s ministrima. Mnogi na europskoj strani vjeruju da je to cijelo vrijeme bio Haftarov cilj. Ono što je uslijedilo bio je diplomatski fijasko epskih razmjera.
Očito bijesan stavom Europljana, 81-godišnji Haftar ih je sve izbacio iz grada bez ikakvih razgovora o migracijama. Pokušaj EU-a da se uhvati u koštac s bandama koje krijumčare ljude i djeluju diljem Mediterana raspao se, a dužnosnici sa svih strana međusobno krivili za nered.
Na temelju intervjua s više ljudi upoznatih s debaklom u utorak, kojima je svima zajamčena anonimnost kako bi mogli otvoreno govoriti, Politico je pokušao složiti priču o neslaganju koje je poremetilo misiju EU-a da riješi krizu na svojoj južnoj granici. Iza svega toga krije se dublje upozorenje za Europu, sa sumnjom da Rusija pronalazi nove načine da izazove probleme u regiji.
Pitanje migracija mobilizira europske glasače
Nedokumentirane migracije ključni su izazov za sposobnost EU-a da odgovori na zabrinutost birača oko sigurnosti granica, a rješavanje problema rute od Sjeverne Afrike do Grčke i Italije dugo je bio među najtežim testovima za Bruxelles.
Brunnerovo putovanje trebalo je pokazati ono što dužnosnici EU-a vole nazivati “Tim Europa”u akciji, rješavajući migracijsku krizu. Tim Europa je, na briselskom žargonu, zajednička diplomatska demonstracija snage u kojoj najmoćnije institucije EU-a – poput Komisije i Europske investicijske banke – surađuju sa zemljama članicama “kako bi naše zajedničko vanjsko djelovanje postalo više od zbroja svojih dijelova”.
Brunner se ukrcao u avion s grčkim ministrom za migracije Thanosom Plevrisom, talijanskim ministrom unutarnjih poslova Matteom Piantedosijem i Byronom Camillerijem, malteškim ministrom unutarnjih poslova. Njihovo prvo odredište u Libiji bio je Tripoli, dom međunarodno priznate Vlade nacionalnog jedinstva. Iako nije postignut dogovor o rješavanju migracija, razgovor je bio srdačan, a sastanak je tekao glatko i prema planu. Zatim su sletjeli u međunarodnu zračnu luku Benina u Bengaziju – i problemi su počeli.
⚡️ Libyan Commander Khalifa Haftar meets Putin in Moscow. pic.twitter.com/VbmwoBsEhp
— War Intel (@warintel4u) May 10, 2025
Svađa između samog europskog izaslanstva
Veleposlanik EU-a Nicola Orlando unosi stiže na diplomatsku scenu u Libiji svojom obrijanom glavom, naočalama s četvrtastim okvirima i urednim, tamnoplavim odijelima. Dugo poznaje zemlju, prethodno je bio zamjenik talijanskog veleposlanika u Tripoliju, a njegov je posao bio organizirati sastanke.
Orlando i njegovi suputnici znali su rizike poslovanja s Haftarom: ratni vođa kontrolira Libijsku nacionalnu vojsku i de facto je vladar istočne Libije od 2017., vodeći regiju kao vojnu diktaturu, uz određenu i ne previše glasnu podršku Rusije. EU nikada nije imao institucionalni odnos s njegovom administracijom.
Kad se europski zrakoplov dovezao do stajališta u Bengaziju, gdje su ga neočekivano dočekala dvojica Haftarovih ministara, Orlando se našao na meti napada. Talijanski, grčki i malteški ministri rekli su mu da sam izađe iz aviona i ode razgovarati s Haftarom. Ni pod kojim uvjetima europska delegacija ministara i dužnosnika ne smije biti fotografirana s Haftarovim predstavnicima, složili su se svi. To bi poslalo međunarodni signal da EU priznaje administraciju koju većina svijeta ne smatra legitimnom.
Diplomatska zamka
Libijci su odmah prekršili i to uvjeravanje i počeli fotografirati Europljane i libijske ministre dok su čekali da saznaju mogu li pregovori početi. Dok je Orlando nastavio pokušavati spasiti situaciju, postalo je jasno da Haftar nije bio sretan. Želio je tu fotografiju svojih ministara na kojoj se sastaju s nekim od najviših političara EU, uključujući i povjerenika Brunnera.
Na kraju je EU predložila kompromis. Unatoč svojim rezervama prema istočnom libijskom režimu, održat će sastanak s prisutnim Haftarovim ministrima – ali samo pod uvjetom da se ne objavi fotografija koja pokazuje da se to dogodilo.
Haftar se očito tada naljutio, proglasio Brunnera “personom non grata” i naredio svim Europljanima da se vrate u avion i odu kući. Debakl je odmah izazvao međusobne optužbe. Kako se EU mogla dovesti u poziciju u kojoj bi ih Haftar mogao napasti objektivom kamere u potrazi za međunarodnim priznanjem? Ako su znali da postoje rizici, zašto se nisu bolje pripremili?
Igra okrivljavanja
Bruxelles je preuzeo krivnju , a dužnosnici iz Rima i Atene privatno su sugerirali da ih je Tim EU iznevjerio. Unutar samih institucija EU, neki članovi Komisije također su tiho kritizirali način na koji je to riješeno, a prst sumnje uperili su u diplomatsko krilo bloka, Europsku službu za vanjsko djelovanje.
Prema riječima nekih uključenih, rizici da Haftar postavi zamku bili su poznati, ali su odlučili okušati sreću i nadati se da će to moći riješiti osobno na terenu ako nešto pođe po zlu.
“Bruxelles i ostatak Europljana potpuno su svjesni da su povjerenik i ministri upali u zamku u očajničkom pokušaju da umire Haftara zbog njegove ucjene migracijama”, rekla je jedna osoba upoznata s raspravom u Bruxellesu. “Sada su Komisija i Italija, koje su osmislile misiju u najgorem mogućem trenutku, napadnute, dok se drugi protive daljnjim ustupcima Haftaru, čvrstom savezniku Rusije”.
U petak je Komisija potvrdila da će Tim Europa pokušati ponovno. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen složila se s čelnicima Italije, Grčke i Malte da nastave vršiti pritisak kada su se sastali na marginama summita podrške Ukrajini u Rimu u četvrtak. Glasnogovornik Komisije rekao je da su se von der Leyen i ostali čelnici složili “nastaviti suradnju s Libijom i slijediti pristup Tima Europa, uključujući ponovno slanje delegacije Tima Europa u Libiju radi nastavka posjeta”. Ideja, sugerirao je govornik, bila bi surađivati s “obje strane” u Libiji, što implicira da bi to uključivalo istok pod vlašću Haftara. Nešto slično, nakon niza godina, pokušava i SAD. Nakon ovog neslavnog posjeta grčka vlada je privremeno blokirala obradu zahtjeva za azil migranata iz sjeverne Afrike. Zanimljivo je da je sam Haftar, vješt balanser, svojevremeno bio dio američke CIA-e i živio u Virginiji.
Nije točno jasno kada će se nova misija u Libiji održati niti tko će sljedeći put biti u avionu. Jedan od glavnih rizika je da Putinova Rusija sada vidi istočnu Libiju i njezine migracijske rute preko Mediterana kao neodoljivu priliku za destabilizaciju EU-a. Haftar je održao više sastanaka s ruskim ministrima, a njegova vojska dobila je podršku od ruske vojske.
“Nitko zapravo ne zna što učiniti”, rekla je ista osoba upoznata s gore navedenim raspravama. “Ali jasno je da deeskalacija ne funkcionira i da će Haftar nastaviti tražiti više, čime će unaprijediti ruske interese u Libiji u zamjenu za nešto manje migranata koji iskrcavaju na Kreti”, rekao je jedan od izvora.
Američki ratni brodovi uplovili u zaraćenu Libiju nakon dugo vremena: Što je iza toga