Iako je još uvijek prerano govoriti o masovnom povratku, primjeri pokazuju da Posušje postaje sredina u kojoj povratak iz dijaspore nije iznimka, već realna slika i sve češća životna odluka
Iako je iseljavanje desetljećima obilježavalo hercegovačke krajeve, posljednjih godina sve češće se mogu čuti priče o povratku u rodna mjesta ili barem ozbiljno razmišljanje o tome. Među krajevima u kojima se taj fenomen može čak već primijetiti najviše se ističe općina Posušje.
Podrška i razumijevanje
U razgovoru s ravnateljem Osnovne škole Ivana Mažuranića Posušje Stipom Bešlićem portal Večernjeg lista BiH doznaje da je trend povratnika iz dijaspore itekako primjetan te nam ističe podatak kako je samo u ovoj školskoj godini u osnovnu školu upisano 23 djece povratnika iz dijaspore.
– Zapravo, cijeli jedan odjel djece upisao se kroz svih devet razreda osnovne škole, 21 u prvom polugodištu i sada dvoje na početku drugog polugodišta – ističe. To se zasigurno može smatrati pozitivnim podacima kako za općinu Posušje tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Pitali smo ravnatelja kako se ta djeca snalaze s obzirom na to da je razlika u načinu života, ali i obrazovnom sustavu uvelike drugačija u odnosu na njihovu prošlu okolinu u Njemačkoj, Austriji i ostalim državama u koje su naši ljudi išli trbuhom za kruhom.
Ravnatelj Bešlić ističe da su djeca u toj dobi prilagodljiva, ali i da su njihovi vršnjaci puni podrške i razumijevanja, čime se svi, zapravo, možemo ponositi. – Ako postoji neka prepreka u izgovoru ili čitanju, onda djeca vježbaju s pedagozima, ali to se ispravi za vrlo kratko vrijeme – ističe Bešlić. Zanimljiva je informacija da ima i dosta onih koji su išli nekoliko godina u školu u Posušje, zatim otišli nekoliko godina s roditeljima u Njemačku i vratili se u rodni kraj. Ravnatelj navodi kako se ta djeca uklope najbrže, kako u nastavni program tako u društvo, kao da nisu ni odlazila.
Kako povratak izgleda iz perspektive samih povratnika, koji su izazovi s kojima se susreću te što ih je potaknulo na odluku o povratku iz inozemstva u rodni kraj, pokušali smo doznati u razgovoru s jednom od tih obitelji.
Primjer s terena
Ono što posebno ističe je to da je u Posušju apsolutna suprotnost te želi zahvaliti cijelom nastavnom osoblju Osnovne škole Ivana Mažuranića, ravnatelju Bešliću, učiteljicama i pedagoginjama. Djeca su se, kaže otac povratničke obitelji, toliko uklopila da im ni ne padne na pamet ideja o povratku u dijasporu. Na pitanje gdje im je bolje, navodi kako su prekratko tu da bi mogao dati odgovor, zasad su zadovoljni, ali ima jednu primjedbu koju upućuje kako Općini Posušje tako i cijeloj županiji – manjak sadržaja za djecu.
– Sin mi često zna reći: tata, hajdemo na bazen, hajdemo u igraonicu… Ja ga nemam kamo odvesti, osim u nekoliko kafića s igraonicom. Umjesto onoliko zgrada, bilo bi odlično kad bi se napravio i neki park u kojem će se djeca moći zabaviti -kaže. Povratak obitelji iz dijaspore ne donosi promjene samo u obrazovnim ustanovama već se njegov učinak osjeti i u drugim segmentima lokalne zajednice – od demografske slike, tržišta rada pa sve do društvenog života. Sve veći broj mladih obitelji odlučuje se upravo za Posušje kao sredinu u kojoj žele graditi budućnost. Posebno ohrabrenje je činjenica da se povratak ne odnosi na pojedince već na cijele obitelji s djecom. Iako je još uvijek prerano govoriti o masovnom povratku, ovakvi primjeri pokazuju da Posušje postaje sredina u kojoj povratak iz dijaspore nije iznimka, već realna slika i sve češća životna odluka.
Zapadnohercegovačka županija jedna je od rijetkih koje konstantno bilježe pozitivan prirodni prirast, a posljednji podaci za studeni, koje su prikupili u Federalnom zavodu za statistiku, otkrivaju kako je u ZHŽ-u rođeno 67 djece, a umrlo 50 osoba, što znači da je županija u plusu kada govorimo o prirodnom prirastu. Jedina druga županija koja ima pozitivne podatke u studenome je Hercegovačko-neretvanska.
Pitanje demografije valja promatrati kao jedno od ključnih na kojemu sve razine vlasti nastoje raditi, a osobito kada je riječ o izravnim mjerama podrške obiteljima s više djece. Zapadnohercegovačka županija pritom se nametnula kao jedan od lidera na tom planu.