Tko je sudjelovao samo nekoliko puta nedjeljom na euharistijskom slavlju, zapazit će da nakon drugoga čitanja slijedi “aleluja”. Samo tijekom korizme u liturgiji (i moljenju časoslova) ne izgovara se aleluja. Obično počinje zbor, ali je dobro da svi pjevaju.
Fra Marijan Mandac je u uvodu knjige “Sv. Augustin: Govori 1” napisao lijep članak o Aleluji. Sv. Augustin je u svojim govorimo tumačio što znači riječ “aleluja” i kad se upotrebljava. Hiponski biskup smatra da je riječ “aleluja” iz “židovskog jezika”, a znači “slavite Gospodina”. Posebno se često izgovara ili pjeva “aleluja” između Uskrsa i Duhova”. U uskrsnoj osmini na kraju svete mise, kad svećenik kaže: “Idite u miru”, doda “aleluja, aleluja”.
Mandac piše u uvodu: “Aleluja je u cjelini pjesma otkupljena čovjeka. Stoga se samo dijelom pjeva na zemlji, a u punini na nebesima jer nebesko je spasenje konačno. U svakom slučaju, aleluja posjeduje moć pokrenuti, ganuti i povući čovjeka. S alelujom se mijenja raspoloženje. Iz tuge se prelazi u veselje i vedrinu”.
Riječ “aleluja” je hebrejska riječ koja je sastavljena od dvije riječi. Prvi dio riječi dolazi od glagola “slaviti” (veličati, uzvisivati). Drugi dio je kratica Božjeg imena. Aleluja znači “Slaviti Jahvu”.
U Starom zavjetu nalazi se riječ “aleluja” u knjizi “Tobija”: “Njegove će ulice kazivati: ‘Aleluja!’ i klicat će: ‘Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka’ (Tob 13, 18). Zacijelo, u Psalmima se na mnogo mjesta pojavljuje “aleluja”. Lijepo kaže Mandac: “Psalmi su prava domovina aleluja!
U Otkrivenju riječ “aleluja” spominje se više puta u himni u 19. poglavlju (Otk 19, 1-8).
U kršćanskoj liturgiji riječ “aleluja” koristi se od 3. st.
Mandac zaključuje svoj tekst kako se aleluja pjevala i izvan liturgije i u vrijeme sv. Jeronima: “Tako se u Jeronimovo vrijeme, kao i u drevno Tobijino doba, aleluja opet vratila na ‘ulice’. Nisu je uspjeli zadržati zidovi crkve ni sinagoge”.