Određeni društveni i politički akteri u Mostaru i BiH ne mogu se pomiriti s činjenicom da Hrvati kao ustavotvoran i državotvoran narod u BiH imaju pravo osnivati i graditi vlastite nacionalne kulturne ustanove.
Piše: Misijana Brkić Milinković
Gradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta ove je godine ponovno jedna od glavnih društvenih i političkih tema u Mostaru. Gradnja se osporava i proglašava nezakonitom, obavljaju se inspekcijski nadzori, podižu kaznene prijave i vode sudski sporovi. Na jednoj su strani, pojednostavljeno govoreći, HNK Mostar i Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Mariom Kordićem, a na drugoj udruga Mostarski krug, bivši gradonačelnik Safet Oručević i Muftijstvo mostarsko. O tomu, ali i o drugim aktualnim temama vezanima za jedinu hrvatsku nacionalnu kazališnu kuću u BiH, ravnatelje HNK Mostar Ivan Vukoja govorio je za Vijenac Matice hrvatske.
Gospodine Vukoja, možete li našim čitateljima ukratko pojasniti genezu napada na HNK Mostar koji, ako se ne varam, traju još od vremena postavljanja kamena temeljca 1996. godine?
Hrvati u Bosni i Hercegovini, a osobito Hrvati u Mostaru, nažalost, imaju jako dugu povijest borbe za izgradnju vlastitih nacionalnih ustanova kulture, još od 1897. kada tadašnja austrougarska vlast nije dopustila da se Dom za društvene svrhe preimenuje u Hrvatsko kazalište. Vrhunac tih stoljetnih nastojanja bio je osnivanje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru koje je 1994. utemeljila Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Od osnutka, a osobito od 1996. kada je postavljen kamen temeljac za novu kazališnu zgradu, krenula su osporavanja i ustanove i zgrade. Određeni društveni i politički akteri u Mostaru i BiH nisu se mogli pomiriti s činjenicom da Hrvati kao ustavotvoran i državotvoran narod u BiH imaju pravo osnivati i graditi vlastite nacionalne kulturne ustanove. Bio je to glavni razlog njihova osporavanja i kasnijih pokušaja zaustavljanja gradnje nove kazališne zgrade. Mijenjali su se povodi i okolnosti, ali je osnovni motiv do danas ostao isti.
U prvoj fazi osporavanja kao razlog navodila se činjenica da se zgrada HNK Mostar gradi u takozvanoj Središnjoj zoni koja je bila predviđena Prijelaznim statutom Grada Mostara i Rimskim sporazumom. Tim novim ustrojem Mostar se od dvije „ratne“ općine transformirao u tri hrvatske i tri bošnjačke općine te Središnju zonu u koju je ušao jedan dio „ratne“ općine i jedan dio „ratne“ opštine. Zgrada HNK Mostar nalazila se, uvjetno rečeno, u hrvatskome dijelu Središnje zone. Sva pravna i građevinska dokumentacija potrebna za izgradnju izdana je prije službene uspostave Središnje zone. Isto tako, postavljanje kamena temeljca, pripremni radovi i početak gradnje dogodili su se prije nego je Središnja zona bila službeno uspostavljena. Unatoč tome, napadi na HNK i pokušaji zaustavljanja gradnje događali su se godinama nakon uspostave Središnje zone, s različitim intenzitetom i u različitim oblicima, i s manje-više uvijek istim akterima u pozadini koje je predvodio Safet Oručević, ratni načelnik Opštine Mostar i kasniji (do)gradonačelnik
Mostara.
Posljednjih nekoliko godina napadima na zgradu HNK Mostar aktivno se pridružila i Islamska zajednica u Mostaru koja tvrdi da je njezina gradnja nelegalna te da se zgrada gradi na muslimanskom groblju koje oni nazivaju Lakišića harem.
Uključenjem Medžlisa Islamske zajednice u Mostaru (MIZ Mostar) napadi na HNK dobili su novu dimenziju. Tim povodom Muftijstvo mostarsko, odnosno muftija Salem Dedović donio je 2025. godine i pravno mišljenje utemeljeno na islamskim pravnim načelima i normama, takozvanu fetvu. Fetvom se tvrdi da je prostor na kojem se gradi HNK muslimanski sakralni prostor koji je uzurpiran i oskrnavljen, prostor je proglašen haremom (grobljem) i vakufom i zatraženo je da Islamska zajednica „uđe u posjed onoga što je oteto“. I još se pritom u fetvi izrijekom navodi da je „javna vlast u obavezi da prihvati tumačenje iz ove fetve kao obvezujuće“. Takva tvrdnja iz ustavnopravne perspektive može se okarakterizirati kao izravan napad na ustavnopravni poredak i pokušaj da se načela, norme i akti islamskoga prava postave iznad Ustava i zakona Bosne i Hercegovine. Nažalost, to nije jedini problem s fetvom i javnim istupima muftije Dedovića koji već godinama, kada je u pitanju HNK Mostar, ponavlja tri notorne laži. Prva je laž da je gradnja zgrade HNK nelegalna, druga da se HNK gradi na Lakišića haremu, a treća da se zgrada gradi na (neekshumiranim) muslimanskim kostima.
O tome smo više puta javno istupali, a ovdje ću kratko navesti samo neke argumente na tu temu. HNK ima važeće i pravomoćno odobrenje za građenje koje nikada nije osporeno u nekom sudskom ili upravnom postupku. Štoviše, postoje tri odluke pravosudnih tijela (Županijsko tužiteljstvo, Općinski sud i Županijski sud) koje su, više ili manje, izravno potvrdile da je gradnja legalna. Drugo, od uspostave katastra i gruntovnice u Mostaru, dakle od 1890. do danas, Islamska zajednica, na katastarskoj čestici na kojoj se gradi zgrada HNK Mostar, nikada nije bila upisana ni kao korisnik, ni kao posjednik, ni kao vlasnik. Isto tako, predmetna parcela u zemljišnim knjigama u Mostaru nikada nije bila evidentirana kao groblje niti je imala status sakralnog prostora. Od 1878. predmetni se lokalitet niti u jednom službenom dokumentu koji je izdala javna vlast ne naziva Lakišića harem. Posmrtni ostaci koji se morbidnim fotomontažama postavljaju na gradilište HNK, i po tvrdnjama iznesenim na službenim stranicama Muftijstva, pronađeni su na drugim lokacijama, a ne na građevinskoj čestici zgrade HNK. Zbog svih tih javno iznesenih laži, HNK Mostar, između ostalog, uputio je i Otvorenu žalbu Vijeću za tisak i online medije u BiH, a u pripremi su i neke druge aktivnosti u svrhu zaštite ugleda, imovine i interesa HNK Mostar.
Koliko su svi ovi napadi i zahtjevi neutemeljeni i iracionalni, možda najbolje svjedoči činjenica da je Safet Oručević 1997, kao predsjednik „ratne“ Opštine Mostar, donio Odluku kojom je Odboru Islamske zajednice u Mostaru na upravljanje i korištenje dodijelio 205 katastarskih čestica. Popis je obuhvaćao 205 nekretnina u različitim dijelovima grada, uključujući i nekretnine s područja tadašnje Općine Mostar te nekretnine u Središnjoj gradskoj zoni. Ono što je u ovom kontekstu najzanimljivije je činjenica da na tom popisu nema građevinske čestice na kojoj se gradi HNK Mostar, niti se igdje u toj Odluci spominje Lakišića harem. Toliko o vjerodostojnosti spomenutih aktera i pravnoj utemeljenosti njihovih aktualnih zahtjeva.
Medžlis Islamske zajednice Mostar nositelj je inicijative da se na lokaciji zgrade HNK, odnosno pokraj nje, izgradi Interkulturni centar Mevlana. Taj projekt muftija Dedović i neki bošnjački politički predstavnici navode kao svojevrsnu bošnjačku protutežu zgradi HNK u Središnjoj zoni. Kako to komentirate?
Kao i svaka druga vjerska zajednica, Medžlis IZ Mostar ima pravo graditi objekte vjerske, kulturne pa i poslovne namjene. Također, ima pravo od Grada tražiti potrebne suglasnosti i dozvole, odnosno u ovom slučaju i specifičnu lokaciju za svoj objekt. Koliko znam, gradonačelnik je Medžlisu predlagao jednu lokaciju u Središnjoj zoni, u neposrednoj blizini zgrade HNK, ali je, navodno, Medžlis taj prijedlog odbio. Prvotni zahtjev Medžlisa bio je izgradnja Islamskog centra, zatim Islamskog kulturnog centra, dok se u posljednje vrijeme govori o Interkulturnom centru Mevlana.
U kontekstu povezivanja zgrade HNK i centra Mevlana, želim naglasiti jednu bitnu razliku koja pokazuje da ta analogija nema smisla. Naime, HNK Mostar javna je ustanova kulture u vlasništvu Grada Mostara, a centar Mevlana bio bi u vlasništvu Medžlisa Islamske zajednice Mostar. Grad Mostar kao suvlasnik ustanove upravlja ustanovom i donosi sve bitne odluke o njezinu pravnom, imovinskom i svakom drugom statusu. U slučaju osnivanja i izgradnje centra Mevlana, Grad Mostar ne bi imao nikakva vlasnička niti upravljačka prava. Stoga smatram kako ne stoji analogija između statusa HNK Mostar i Mevlane. Uz to, smatram kako bi takva analogija trebala biti neprihvatljiva i svim nacionalno svjesnim Bošnjacima jer ih se, u tom kontekstu, s razine moderne europske nacije, što smatram da Bošnjaci jesu, svodi na razinu vjerske zajednice, ili barem nacije kojoj je temeljna nacionalna odrednica vjerski identitet.
Unatoč svemu, gradnja HNK napreduje. Nedavno je gradilište posjetio i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković s ministrima u Vladi. Potpora RH je kontinuirana. Kako teku radovi? Uz RH, tko još financijski značajnije pomaže HNK?
Da, gradnja napreduje i u ovom trenutku možemo reći kako se radovi odvijaju prema planiranoj dinamici. Posebno nam je bilo važno što su predsjednik Vlade RH Andrej Plenković te predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović početkom rujna s ministrima i suradnicima ponovno obišli gradilište i neposredno se upoznali s onim što je do sada napravljeno te s planom daljnjih radova. Stekao sam dojam da je premijer Plenković bio iznimno zadovoljan onime što je vidio i koristim prigodu još jednom od srca zahvaliti cijeloj Vladi RH na čelu s premijerom Plenkovićem što su, najprije, projekt dovršetka gradnje zgrade HNK Mostar proglasili projektom od strateškog značenja za sve Hrvate u BiH, a onda financijski i na razne druge načine aktivno podržavali i podržavaju ne samo gradnju zgrade, nego i funkcioniranje ustanove HNK Mostar.
Upravo smo krenuli s radovima četvrte faze u kojoj ćemo, između ostalog, kako to građevinci vole slikovito kazati, „zatvoriti zgradu“ da u nju ne mogu ući ni ptica, ni kiša, ni vjetar. Dosad je u zgradu uloženo oko deset milijuna eura, a ukupni troškovi izgradnje, uređenja i opremanja cjelokupne zgrade iznosit će oko trideset milijuna eura. Uz Republiku Hrvatsku koja je, do sada, u najvećem iznosu sudjelovala u financiranju zgrade, značajnu financijsku potporu dobili smo i od Vlade Federacije BiH te Grada Mostara i Hercegovačko-neretvanske županije. Nadamo se da će se ta potpora nastaviti i ubuduće.
Pred nama je nova kazališna sezona. Koje premijerne naslove možemo očekivati u idućim mjesecima? Hoće li fokus ostati na suvremenim dramskim tekstovima ili planirate i klasičniji repertoar?
Smatram kako je repertoarna politika HNK Mostar promišljena i kako jednaku pozornost poklanja suvremenim dramskim i teatarskim izričajima, kao i onima klasičnima. Imali smo i nekoliko vrlo uspješnih autorskih projekata u kojima redatelji, u suradnji s našim ansamblom, u samom procesu pripreme zajedno grade predstavu. Uz to, često dajemo priliku i mlađim autorima i autoricama – kako piscima tako i redateljima.
Prvi projekt bit će glazbena predstava Nitko nije savršen u režiji Nine Kleflin, prema motivima filmskog klasika Neki to vole vruće scenarista i redatelja Billyja Wildera. Autor aranžmana za predstavu je Igor Tatarević. Ovo je prvi put da HNK Mostar radi predstavu ovakvog formata s pjevanjem uživo – svojevrsni hibridni model mjuzikla. Drugi premijerni naslov bit će predstava posvećena mostarskim trkačima i maratoncima radnog naslova Zdrav život autora Dragana Komadine u režiji Tanje Miletić Oručević. Predstava će se raditi u koprodukciji s Narodnim pozorištem Mostar, što će biti šesti službeni koprodukcijski projekt HNK Mostar i NP Mostar.
U planu je i rad na predstavi prema tekstu Marka Tomaša radnog naslova Mlijeko. Naslovljeno kao gorka komedija, Mlijeko uzima motive Paklene naranče Anthonyja Burgessa, kao i istoimenog filma Stanleyja Kubricka iz 1971. godine.
U planu za ovu sezonu jest i profesionalno tonsko snimanje orkestralne suite u pet stavaka Isus, Sin Čovječji autora Igora Tatarevića, nastale na temelju originalne glazbe Gabrijela Prusine iz istoimene predstave HNK Mostar. Aranžmane potpisuje maestro Igor Tatarević koji će ujedno dirigirati izvedbom i snimanjem. U izvedbi sudjeluju Orkestar, Zbor i solisti HNK Mostar, a veliki orkestralni sastav uključuje gudače, drvene i limene puhače, udaraljke te solističke instrumente kao što su čembalo, oud, gusle i diple.
Tonsko snimanje originalne glazbe iz predstava HNK Mostar još je jedna programska cjelina koja predstavlja početak sustavnog projekta profesionalnog snimanja i arhiviranja originalne glazbe nastale za predstave HNK Mostar. U dosadašnjim produkcijama nastao je značajan broj originalnih skladbi koje su važan dio umjetničkog identiteta pojedinih predstava, među kojima su Brat magarac, Isus, Sin Čovječji i Noć s Aleksom.
Poseban novi projekt koji će HNK Mostar predstaviti javnosti emisija je posvećena kazalištu i kulturi Četvrti zid. Urednica i voditeljica Anita Milićević u emisiji ugošćuje redatelje, dramaturge i druge kazališne djelatnike. Planiramo objaviti i knjigu Dražena Pehara Lica, imena, mrtvi – knjiga o prozopopeji, koja se, između ostalog, dotiče i semiotike kazališta.
Podsjetimo na spektakl Krunidba kralja Tomislava. Planirate li daljnja gostovanja?
Riječ je o jedinstvenom umjetničkom projektu realiziranom povodom 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Autor je libreta akademik i književnik Miro Gavran, glazbu potpisuje skladatelj Darko Domitrović, autor aranžmana i dirigent je Igor Tatarević, a redatelj Robert Raponja. Solisti iz Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu su Roko Radovan, Josipa Bilić i Siniša Štork, a naratori glumci iz Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru Robert Pehar, Nikolina Marić, Ivo Krešić i Mirela Kordić. Zbor HNK Mostar pripremila je Katja Krolo-Šarac. Na izvedbi u Tomislavgradu i Mostaru sudjelovao je Simfonijski orkestar Mostar, a na splitskoj izvedbi Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Uz ogromno novo iskustvo i zadovoljstvo zbog sudjelovanja u jednom ovako simbolički značajnom i produkcijski zahtjevnom projektu, posebno smo ponosni na činjenicu što nam je ovo bila prva službena koprodukcija s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu.
Što se daljnjih izvedbi tiče, postoje načelni dogovori za izvedbe u Zagrebu i Osijeku pa se nadam da ćemo što prije iz načelne prijeći u pripremnu i izvedbenu fazu.
Kada zgrada HNK konačno bude završena i stavljena u punu funkciju, kako će se to odraziti na kulturnu scenu Mostara, ali i cijele BiH?
Rekao bih kako jedno ne isključuje drugo. U našoj viziji to su komplementarni kriteriji koji se međusobno prožimaju i nadopunjavaju. Često spominjem kako su misija i vizija HNK sadržane u njegovu nazivu. Mi smo i hrvatsko i mostarsko i bosanskohercegovačko kazalište, a težimo, u punom smislu te riječi, biti i europsko kazalište.
Unutar užeg lokalnog, odnosno mostarskog konteksta posebno smo ponosni na činjenicu da je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru u studenome 2013. praizvedena predstava Damira Šodana Chick lit koju je režirala Tanja Miletić Oručević. Predstava je s pravom stekla epitet prve svemostarske poslijeratne predstave jer su u njezinoj produkciji i izvedbama, prvi put nakon rata 1990-ih, sudjelovali kazališni umjetnici i djelatnici iz svih kazališnih i pozorišnih kuća u Mostaru, kao i nekoliko tadašnjih studenata glume s Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Bila je to, ujedno, i prva predstava koju sam producirao kao – tada još v. d. – ravnatelj HNK Mostar.
Nedugo nakon toga, u veljači 2015, uslijedila je prva službena koprodukcija HNK Mostar i Narodnog pozorišta Mostar. Uistinu, za naše mostarske uvjete, antologijska predstava Ajmo na fuka Dragana Komadine, imala je dvije premijere: jednu u NP-u, drugu u HNK-u. Mi smo svoju premijernu publiku pozvali na premijeru u Narodno pozorište, a kolege iz Pozorišta svoju premijernu publiku u Hrvatsko narodno kazalište. Nekima od njih bio je to prvi ulazak u Narodno pozorište, odnosno Hrvatsko narodno kazalište. Predstava Ajmo na fuka tematizira ratni sukob Bošnjaka i Hrvata u ratu 1990-ih i jedna je od izvođenijih predstava u obje kazališne kuće. Bila je to predstava koja ne samo da je obilježila mostarsku kazališnu scenu, nego je pomicala društvene granice u gradu i uklanjala psihološke barijere
u ljudima.
Imajući u vidu nasljeđe naših zajedničkih projekata, ali i sve one političke i pravne okolnosti koje smo spomenuli na početku, na kraju s ponosom još jednom naglašavam kako će se u proljeće iduće godine dogoditi šesta koprodukcijska suradnja između Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i Narodnog pozorišta Mostar.
Jedino suradnjom različitih kulturnih i umjetničkih ustanova i organizacija te zajedničkim korištenjem raspoloživih resursa u novoj zgradi možemo do kraja ispuniti svrhu njezine izgradnje i potvrditi ulogu Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, ne samo kao stožerne kulturne ustanove Hrvata u BiH, nego i ustanove otvorene za suradnju sa svim ostalim mostarskim, bosanskohercegovačkim i regionalnim kulturnim ustanovama i umjetničkim organizacijama. /HMS/