Connect with us

BiH

DRŽAVA KOJE NEMA | Volim Jajce

Volim Jajce

Published

on

Danas je međunarodno-pravni subjektivitet i suverenitet BiH (kao i, uglavnom, svi drugi prerogativi suverenosti i pravne subjektivnosti jedne države) NAMETNUTI subjektivitet odnosno suverenitet od tzv. međunarodne zajednice. Ova i ovakva BiH je „država“ kojoj su vazda neki drugi krojili gaće. Nikada više, poslije osmanskoga porobljavanja  bosanskoga kraljevstva, ova zemlja i SVI njeni stanovnici nisu samostalno i slobodno odlučivali o vlastitoj sudbini, niti su imali bilo kakvu mogućnost neovisnoga stvaranja vlastite države.

 

„Država, to sam ja“…(„L’état c’est moi“), apokrifno je uzviknuo sredinom 16. stoljeća Louis XIV obraćajući se pariškomu parlamentu. Apsolutizam kao oblik vladanja i upravljanja, a posebice današnji populistički apsolutizmi, samo se formalno (radi reda!)obraćaju parlamentima većine država u svijetu (posebice: Rusija, Kina…),  glumeći poštivanje demokratskih principa odlučivanja. Zapravo, ako u tzv. demokratskim društvima parlamentarna demokracija ne funkcionira ili iskazuje svoju totalnu neučinkovitost, autokratizam neizostavno stupa na političku scenu.

Kod nas u BiH imamo politički mozaik nametnutoga autokratizma. Ako se netko od današnjih autokrata („mora ili želi?) formalno obratiti državnome parlamentu (recimo, u „tehničkom mandatu“ – kao u posljednjih desetak mjeseci) ili općenito široj zajednici te, recimo, želi „ukazati“ na institucionalnu (ne)djelotvornost, mora, prije svega, pitati svoje tutore što, kako i kada smije nešto napraviti, a što ne smije.

Samo jednom u svojoj povijesti (papinskom krunidbom Stjepana Tomaševića) bosanska državnost je bila međunarodno  (bez nalogodavaca, osloboditelja (?) ili okupatora) validna. Jedan jedini put (do dana današnjega) je srednjovjekovna državnost Bosne i njeno stanovništvo (nekad narodno homogeno i većinski kristijanizirano), kao temelj suverenosti, postalo priznati dio europskoga kulturnoga i političkog kruga.

Baštineći kulturu srednjovjekovne Bosne, inspiriranu europskim gotičkim i romaničkim kulturnim utjecajima, Hrvati-katolici nisu nikada prestali biti dio integrirane europsko-kršćanske civilizacije. Nema boljega primjera i dokaza ovakvoj tvrdnji, nego što je i sama graditeljska izvedba crkve sv. Marije sa tornjem sv. Luke. Hrvati-katolici BiH su (kao dio sveukupnoga hrvatskoga kulturnog nasljeđa), i pored isprepletenosti i utjecajnosti orijentalnih i ortodoksnih kultura, povijesno (sa)čuvali vlastitu opstojnost uz vlastiti kulturni identitet.

Na taj način, uz neprocjenljivu prosvjetiteljsku ulogu franjevaca (par excellence, ahdnama-monopol) kao pastira vjersko-kulturne pripadnosti kršćanskoj Europi, ostvareno je, a priori, neotuđivo pravo na vlastiti identitet, zavičaj i na svoj dom. Tako su, dakle, povijesno, državotvorno, jezično-kulturno, teritorijalno i gospodarski postavljene premise zajedničke narodne i etnološke pripadnosti istovjetnoj zajednici, te su utrti putovi kasnijem povijesnom buđenju hrvatske nacionalne svijesti.

Pravno-formalno je  BiH država, ali surogat DRŽAVA (sa ograničenim suverenitetom) uz: klasičnu trodiobu vlasti, RS-entitet sa republikanskim (?) ustrojem, institucijama sustava, vladama, ministarstvima, itd. te je, slično, po komunističkoj definiciji vlasništva (a, i ZAVNOBiH-a) istovremeno i svačija i ničija. Znademo dobro gdje je završila avanturistička misija socijalističke avangarde pod nazivom: „Teorija i praksa jugoslavenskih komunista”.

S tim u svezi, bez legitimnosti predstavnika svih naroda, jeste i propali eksperiment YU-laboratorija u M.Gradu, a zatim i u Jajcu prije 76 godina. Floskule antifašizma su bile apsolutno u sprezi s intencijom borbe za vlast. Zato su antifašisti ekspresno otišli u lijevi fašizam (po Staljinovim, a potom vlastitomu uzoru), uz vojničku i policijsku prinudu te očuvanje svim sredstvima jednopartijskog jednoumlja..

Svima je jasno da YU-komunisti nisu, za četrdeset godina diktatorske vladavine, riješili niti nacionalno niti gospodarsko pitanje. Jer, da su željeli, na demokratski način, postići taj cilj, njihova bi vladavina bila još kraćega vijeka.

Osnovna utopistička ideja „demokratičnoga“ funkcioniranja Jugoslavije temeljila se na diktaturi proletarijata uz ekskluzivnu avangardu KPJ odnosno SKJ. Pendrekom nametnuta „narodna volja“ te četrdesetgodišnje gušenje i zatiranje svakoga demokratskoga procesa u BiH uvjetovali su (uz današnje miješanje međunarodne zajednice u unutarnje stvari zemlje) nefleksibilnost i zaostatak u izgradnji politički pluralnoga i sekularnoga društva.

Niti jedna od više gospodarskih reformi u bivšoj državi nije uspjela. U konačnici, dokaz tomu jesu prvi višestranački izbori na kojima su „osloboditelji i graditelji boljega čovjeka“ od tih istih „zbratimljenih“ naroda (i ostalih), zajedno sa najvećim sinom, alias diktatorom, tih istih naroda poslani nepovratno na smetlište povijesti. Jer, tako su htjeli SLOBODANI narodi !

Danas je međunarodno-pravni subjektivitet i suverenitet BiH (kao i, uglavnom, svi drugi prerogativi suverenosti i pravne subjektivnosti jedne države) NAMETNUTI subjektivitet odnosno suverenitet od tzv. međunarodne zajednice. Ova i ovakva BiH je „država“ kojoj su vazda neki drugi krojili gaće. Nikada više, poslije osmanskoga porobljavanja bosanskoga kraljevstva, ova zemlja i SVI njeni stanovnici nisu samostalno i slobodno odlučivali o vlastitoj sudbini, niti su imali bilo kakvu mogućnost neovisnoga stvaranja vlastite države.

Cjelokupna (izvana nametnuta) nakaradnost bosanskoga političkog sustava poznata kao „optimalno“ Daytonsko rješenje, nepovratno je unazadila, radikalizirala i antagonizirala njene stanovnike. Dodatnim nadopunama i izmjenama tzv. Ustava BiH i daljnjem uplitanju OHR-a i Visokoga predstavnika u ionako krhke političke odnose njenih naroda, međunarodni silnici su bacili ovu zemlju desetcima godina unatrag.

Naravski, tu se ništa nije, u biti, moglo napraviti jer „dok veliki razgovaraju, malima je mjesto pod stolom“ (V. Maček). Stoga, ovakva BiH: prisilno očuvana, totalno neuređena i isključivo nefunkcionalna, bez istinske vladavine prava, bez ikakvoga poštivanja i uvažavanja malobrojnijih je mrtvo slovo na papiru, jeste država koje praktički nema.

Stoga, ta i takva (totalno nesvrhovita) država-protektorat (nije se u stanju nositi niti sa minimalnim vlastitim problemima sadašnjice, a posebice migrantskim problemima), predstavlja itekako svojevrsnu tempiranu bombu domicilnih fundamentalista i džihadista povratnika, koji apsolutno radikalizirani i opijeni islamsko-osvajačkim povijesnim fanatizmom  sigurno mogu naći u BiH plodno tlo za vlastite frustracije i neispunjene želje.

Nedavno, primitivno-diplomatsko negiranje (čaršijski, mimo protokola i „legitimacije“ naroda kojega „predstavlja“) – „bez obzira da li vi mene birali ili ne“ (Ž.Komšić) ovih navoda, predsjedavajući Predsjedništva BiH nije mogao argumentirati. Za njegovih dosadašnjih devet godina mandata „pojedinačno i gotovo slučajno“ dogodio se u BiH na pojedince i institucije niz vehabijskih napada.

Ovih dana Hrvati BiH, točnije 16.11. i 17. 11. 2019 na način pun dostojanstva i domovinske pripadnosti, ponovno su obilježili povijesni presedan: 558. obljetnicu krunidbe svojega kralja Stjepana Tomaševića, te prvu i jedinu istinsko-legitimnu međunarodnu afirmaciju bosanske države. Ponosito je, ovom prigodom, bilo za vidjeti kako se (svoj na svome), predstavlja jedan narod „koji je, općenito, politički nepismen, kulturno zapušten, moralno oronuo, nacionalistički opijen, vjerski zatucan“ (D. Bojić).

Istovjetno, svjedočimo neprestanom DONATORSKOM miješanju Republike Hrvatske (kao supotpisnice i jamstva provedbe Daytonskoga sporazuma) i njenih institucija u unutarnje stvari BiH – jedan od konkretnih nedavnih tradicionalnih primjera je, između ostaloga, potpora (po, predstavnicima „onih anamo“ KROATIZACIJA) vlade RH jajačkoj Općoj bolnici. Naravski, i ovom će prigodom (pored nekih „fratara jugo-antifašista“) i naši susjedi, koji su i jajačke Hrvate izravno već treći put na prošlogodišnjim Općim izborima majorizirali, biti u budućnosti zdravstveno kvalitetnije zbrinuti.

Na taj način „Hrvatska otežava položaj BH Hrvatima“, jer, „kad bi sadašnjim vlastima u Republici Hrvatskoj doista bilo stalo do interesa bosansko-hercegovačkih Hrvata, onda bi o tome razgovarali u Sarajevu“ (D. Bojić). Valjda, posebice, a „nadajmo se“ po četvrti put posredstvom „legalno i legitimno“ izabranoga hrvatskoga predstavnika u Predsjedništvu BiH gosp. Komšića???

Stoga će hrvatski građani iz BiH neupitno podržati na izborima u RH one političare i one političke strukture koje im ne okreću leđa i koji ih (ne)puštaju na (ne)milost modernih osvajača. Hrvati BiH su konstitutivni i integralni dio hrvatskoga političkoga korpusa u ovome dijelu Europe.

Uz svehrvatsko jedinstvo te beskompromisno ostvarenje prava na konstitutivnost koje im pripada, uz većinsku potporu (nadahnuti Stepinčevom žrtvom) naše Bosne Srebrene i naše Hercegovačke provincije (a ne uz neku novu dobropastirsku Markušić-Ahdnamu), Hrvati BiH moći će se suprotstaviti oživljavanju velikoga bošnjačkoga sna – „Bosanskoga pašaluka“.

BiH društvo i političko ustrojstvo uz cjelovitu nefunkcionalnost državnoga aparata („države“), ako uopće uspije kao takvo opstati, mora iz temelja promijeniti gospodarsku i unutarnju političku (ne)ravnotežu. Stoga, ne čudi nimalo kada se u svakodnevnici, na svakome koraku među običnim ljudima sela i grada, u svakom dijelu ove napaćene zemlje govori i čuje o „zajednici“ tri naroda (i ostalih!), sa još žalosnijim epitetom države koje nema.

 

Tekst: mag. Zdravko Duvnjak

Feed: VolimJajce.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement