Hercegovci su desetljećima odlazili u svijet, ne samo kao radnici nego i kao ratnici. Mnogi su herojski ginuli pod zastavama tuđih država. Protekloga je mjeseca svoj život za ukrajinsku slobodu dao mladi Toni Herceg. S nekoliko suboraca, kao časnik elitne francuske postrojbe, dragovoljno se pridružio tamošnjim vojnicima. Poginuo je hrabro spašavajući vojnike i ranjenike koje su izvlačili i zbrinjavali u oklopni transporter. Nisu mogli zatvoriti stražnja vrata. Bila su oštećena od eksplozije. Dron kamikaza pokušao je uletjeti u transporter i poubijati ih. Toni je stao između drona i otvorenog oklopnog vozila i svojim tijelom zaštitio suborce od njegova smrtonosnog leta. Poginuo je, a preživjeli svjedoče o hrvatskom heroju, sinu svjetski poznatog znanstvenika Zdenka Hercega, rođenog u Ljubuškom, a nastanjenog u Francuskoj.
Tonijeva hrabrost podsjetila je na herojski čin još jednog Hercega iz Ljubuškog – Petra Tonića Hercega od prije osam desetljeća. Petar je bio nadnarednik na brodu “Utah”. Japanci su početkom prosinca 1941. torpedirali američku bazu Pearl Harbor na havajskom otoku Oahu. Posada pogođenog broda panično je bježala prema palubi. Kako se “Utah” počeo naginjati, Herceg je oglasio uzbunu. Ostao je na dnu osiguravajući kotlove. Znao je da bi nova eksplozija uništila brod i da bi s njegovim ostacima potonulo i stotinjak mornara. Vratio se u smrtonosnu usijanu kotlovnicu, gasio strojeve te, naposljetku, uspio. Svjesno je žrtvovao vlastiti život kako bi spasio stotine mornara. Za iznimnu hrabrost još 1941. predsjednik SAD-a Roosevelt posmrtno ga je odlikovao Medaljom časti američkoga Kongresa. Proglašen je narodnim herojem SAD-a te počasnim građaninom države Utah, a po njemu je ime dobila i jedna dočasnička škola u SAD-u.
Američki heroj Petar Herceg Tonić prije dvije godine dobio je spomenik u rodnom Ljubuškom. Do njega svakako ima mjesta i za Tonija. Njegova i životna priča njegovih roditelja više je nego inspirativna. Rođen u Edinburghu, djetinjstvo je proveo u Londonu, Beču i Zagrebu, a odrastao u Francuskoj. Ostao je duboko vezan za Hrvatsku, u kojoj je prošloga tjedna i pokopan.
Za razliku od njega, mnogi grobovi hrvatskih vojnika poginulih u raznim ratovima i stoljećima razasuti su po cijelom svijetu. Hrvatski mladići tijekom stoljeća ratovali su uglavnom pod tuđim barjacima, od osmanlijskih pohoda na Europu, Tridesetogodišnjeg rata, preko Napoleonovih vojnih pohoda, Američkog građanskog rata, Španjolskog građanskog rata, Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata, rata na Falklandima 1982. pa sve do ovoga u Ukrajini. Mnogima se i ne zna grobno mjesto. Pa čak ni onima koji su ratovali u svojim dvjema domovinama pod svojom zastavom. I tri desetljeća poslije traga se za kostima nestalih u Domovinskom ratu.
Nažalost, žrtvama Hrvata iz BiH često se, umjesto odavanja počasti, najavljuju optužnice. Ponovno aktualiziranje takvih procesa samo je kontinuitet diskreditiranja njihovih zasluga. Zaboravlja se kako su ratnici ispod Dinare vojnim akcijama prisilili neprijatelja na kapitulaciju. Tada su im svi pljeskali. Danas, mnogi se trude omalovažiti ih.
Takvu sudbinu valjda neće doživjeti dva Hercega. Ponajviše što su američki i europski heroji. Dali su život da bi drugi mogli živjeti. Iznad njihova herojstva, uz hrvatske, vijore se i zastave Amerike, Francuske i Ukrajine.
Možda bi jednog dana Hrvatska trebala podići spomen-obilježje kojim bi se odala počast i neznanim hrvatskim herojima koji su ginuli pod tuđim stjegovima kako bi netko napokon i za njihovu žrtvu mogao zapaliti svijeću.