Edward Joseph, jedan od najznačajnih američkih stručnjaka za Jugoistočnu Europu u svom intervju kojeg je dao za crnogorsku Gradsku RTV iznio je svoje viđenje aktualne situacije u ovom dijelu svijeta. Prenosimo dio razgovora u kojemu govori o Bosni i Hercegovini:
Vezano za Bosnu i Hercegovinu, spomenuli smo promjene izborih zakona. U strategiji „Od krize do konvergencije“, koju je objavio SAIS institut, Vi i Vaše kolege ste napisali da će „prepuštanje bosanskih Srba zapadnom poretku raspršiti bošnjački demografski oportunizam“. Šta znači ova fraza?
Fraza o bosanskim Srbima i zapadnom poretku – nadam se da je vrlo jasna. Svjedočio sam u Londonu pred britanskim parlamentom 31. januara, pred Komitetom za spoljne poslove, i ono što sam tamo rekao je, naravno, ono o čemu govorimo – statička prednost u izbornom okrugu. Iskorišćavanje izborne prednosti za izbor hrvatskog člana Predsjedništva je uvredljivo. Ovo je uvredljivo i ne znam nikoga ko to ne razumije.
Zakoni u entitetu Republika Srpska su takvi da je jedan građanin ima jedan glas, a u njemu živi većina Srba. Zašto to nije problem tamo, ali je problem na nivou federacije, gdje su većina Bošnjaci?
To apsolutno jeste problem. Kao što sam kazao na početku – Dejtonski sporazum je duboko pogrešan. Republika Srpska nikada nije trebalo da postoji. Nastao je većim genocidnim akcijama kojima sam i sam svjedočio u Žepi 19. jula 1995. godine, bio sam na terenu, a kolega je koordinirao evakuaciju Žepe. Imao sam posla sa Ratkom Mladićem, Zdravkom Tolomićem, Milanom Gvernom i drugima. Dva puta sam svjedočio u Haškom tribunalu. Tako da niko ne treba da mi drži predavanja, posebno u BiH, a rekao bih posebno od svih bosanskih građana koji nisu bili u zemlji tokom rata. Ne treba mi nikakvo predavanje o tome šta znači genocid. Ali suočeni smo sa nasljeđem lošeg sporazuma. Dejtonski sporazum je duboko manjkav, i po tom sporazumu postoji tročlano predsjedništvo, što nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, tako da to mora da se promijeni , ali sadašnji mehanizam može biti „u okviru zakona“.
Zar ga to ne bi dodatno konsolidovalo? Imati izborni zakon koji omogućava ljudima da glasaju na osnovu svog nacionalnog ili etničkog identiteta? Izgleda kontraproduktivno.
Pa nitko o tome ne priča. To nitko ne predlaže. Govorimo o postojećem sistemu, koji ima srpskog člana Predsjedništva, ima bošnjačkog člana Predsjedništva, a postoji i hrvatski član Predsjedništva. Prema postojećim pravilima, tehnički je “zakonito”, u tom sistemu, da bošnjački birači biraju hrvatskog člana Predsjedništva. Da li je to u duhu građanske države? To je pitanje. Neki kažu „Ma, Željko Komšić, to je ’građanska opcija’“. Je li? postavljam Vam pitanje. Čije interese zastupa Željko Komšić? Njegova titula formalno je hrvatski član Predsjedništva. Molim vas da idete u Bosnu – ne samo u Hercegovinu, idite u Bosnu. Pitajte Hrvate, nađite Hrvate koji su ga glasali, koji kažu „Da, on zastupa moje interese“. Pogledajte da li možete da ih nađete. Po mom mišljenju, ne doprinosi duhu razvoja „građanske države“ da jedna strana iskoristi izbornu prednost u određenom izbornom okrugu i izabere člana. Crna Gora je zasnovana na građanskom principu, ali da je bilo rezervisanih mjesta ili kada bi se crnogorski birači okupili i birali, ko bi bio, recimo, predstavnik u albanskom području, ili srpskoj sredini, ili gdje žive Hrvati. To bibilo podrivanje duha građanske države.
Dakle negirate, tako da kažemo, glasine ili predviđanja da će ovaj izborni zakon, ovakav kakav jeste, dovesti do stvaranja trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini, kao što mnogi upozoravaju? Zato sam vas pitala za analizu Bugajskog, jer su neki rekli da će se tako ostvariti plan podjele BiH po interesnoj liniji.
Koliko znam, nisu se dogovorili oko izbornog zakona. Dakle, dovodim u pitanje premisu. Nisam pročitao članak Bugajskog i ne slažem se sa njegovom pretpostavkom. Štaviše, i ovo je razlika – znam američkog ambasadora u BiH, Majkla Marfija, koji ima dugo iskustvo tamo i ne vjerujem u bilo kakav oblik ili formu da on radi za hrvatski entitet, tako da osporavam tu premisu.
Predstavnik Šmit, o tome ovdje govorim.
Ali to je drugačije. Odvojeno od toga, trebalo bi da postoji reforma izbornog zakona koja se mora uraditi u skladu sa predmetima Sejdić-Finci i sa Evropskim sudom za ljudska prava. To mora u potpunosti da se promjeni da bi bilo ko mogao da bude izabran za člana Predsjedništva. To je prilika za reformu. Smatram da u to moraju da uključe i Republiku Srpsku, jer se mora uraditi na bazi cijele zemlje.
Što se tiče Šmitove odluke, ne, uopšte se ne slažem sa ovom analizom. Citiraču i zamoliti vas da pronađete Iva Komšića, bivšeg gradonačelnika Sarajeva, iz centralne Bosne, koji danas tamo i živi, koji je oduvijek vjerovao u parolu “Bosna i Hercegovina je naša domovina”. Postoji citat iz njegovog u intervjua za N1 u Sarajevu ubrzo nakon izbora: „Šmitove odluke spriječavaju stvaranje trećeg entiteta“. Dakle, eto Iva Komšića, koji je Hrvat, koji to kaže…
Šmitove odluke su toliko iskrivljene od strane nekih, a bile su urađene na način kako bi obezbijedile određene korake u zaštiti ovih tzv. klubova u Domu naroda.
Istovremeno su donijele odredbe da spriječe bilo kakvu dalju blokadu formiranja vlasti, barem izbor predsjednika i potpredsjednika. Ljudi koji to ne razumiju su mnogo toga iskrivili. Ponavljam, razgovarao sam sa Bošnjacima koji dijele ovo mišljenje.
Ohrabrujem ljude iz Crne Gore koji sumnjaju u ovo, ili nešto što čuju – da posjete, recimo, Mostar, koji je bio gorko podijeljen grad. Bio sam tamo za vrijeme rata, bio sam tamo i poslije rata. Nevjerovatno podijeljeni, tenzije nevjerovatno visoke. Pozvao bih ljude da danas odu tamo i ispitaju kakva je atmosfera. Ako je sve ovo istina, ono što Bugajski i svi ovi, ja ih zovem, Tviter ratnici, govore – zar ne bismo očekivali da će tenzije biti velike u Mostaru? Tako da je vrlo ironično, čujemo da neki ljudi u Sarajevu i nekim drugim mjestima, poput Tuzle, znate, prave veliku stvar od toga, ali ja pozivam ljude odavde da idu u Mostar da sami vide koliko se zapravo ove visoke tenzije odražavaju u jednom od najgore podijeljenih gradova u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.