Nakon višemjesečnog zastoja napokon je deblokiran proces odobravanja sporazuma između Bosne i Hercegovine i Frontexa, koji bi trebao rezultirati raspoređivanjem europskih policajaca duž granice BiH u pokušaju da se spriječe ilegalne migracije. Sporazum se dugo “kiselio” u Predsjedništvu BiH. Nikome nije jasno zašto jer dolazak pripadnika Frontexa jedno je od rijetkih pitanja o kojem i u vremenu najveće institucionalne i političke krize u BiH nisu postojali unutarnji prijepori.
Postojale su nesuglasice oko toga s kim će Frontex izravno surađivati jer dio pograničnog prostora, uz Graničnu policiju BiH, pokrivaju entitetske i županijske policijske službe. To je riješeno pa bi sad (napokon) predsjedateljica Vijeća ministara BiH i formalno u Bruxellesu trebala potpisati sporazum te time potpuno otvoriti vrata angažmanu europskih graničara na teritoriju BiH. Istina je da je stanje na balkanskoj migrantskoj ruti danas mnogo bolje nego prije nekoliko godina i da trenutačni broj migranata u prihvatnim centrima i na ulicama gradova ne prelazi nekoliko tisuća. No krijumčari ljudi i dalje ubiru ogroman profit od prebacivanja nesretnih migranata preko Drine i dalje kroz BiH do granice s Hrvatskom.
Graničnoj policiji BiH nedostaje gotovo 800 policijskih službenika, odnosno polovina od ukupno predviđenog broja. Jedan graničar pokriva i do 40 kilometara granice pa je već iz tog podatka jasno koliko je zapravo porozna bh. granica i zašto su krijumčari izabrali ovu balkansku zemlju za svoj “biznis”. U prilog im ide i kaotična politička situacija u zemlji, gdje različite razine vlasti međusobno prebacuju odgovornost za kontrolu i nadzor migranata.
Ono oko čega prije, a i danas nema političkih razlika u BiH jest stav da ova zemlja ne može biti hotspot za migrante, kako su to zamišljali neki europski političari. Vrlo je mali broj migranata iskazao želju za ostanak u BiH i većini je zapravo cilj dokopati se neke od bogatih zemalja EU. Stoga je javna tajna da se nadležne službe u BiH i nisu previše trudile spriječiti izlazak iz zemlje onih migranata koji su već preko Srbije i Crne Gore ušli na njezin teritorij. Ako nas je već zapalo da budemo na migrantskoj ruti, bit ćemo prolazna, a ne trajna postaja, neslužbeno će vam reći mnogi političari u BiH.
Tako je bilo i proteklih godina, a dolazak pripadnika Frontexa trebao bi pomoći da se i broj onih koji prolaze preko BiH značajno smanji. To više zabrinjava informacija da aktualne vlasti Ujedinjenoga Kraljevstva nastoje svoj problem s pojačanim priljevom migranata preko La Manchea riješiti njihovom deportacijom u zapadni Balkan. Iako se o tomu u samoj Velikoj Britaniji uvelike raspravlja, deportacija ilegalnih migranata nije navedena kao jedna od tema razgovora britanskog šefa diplomacije Davida Lammyja s dužnosnicima BiH tijekom njegova nedavnog posjeta Sarajevu. Teško je povjerovati da je doista preskočena pa ova tišina još više zabrinjava.
Proteklih mjeseci zemlja prolazi najveću političku i institucionalnu krizu od Daytona. Kraj joj se ne nazire, i to mlade ljude motivira da svoju profesionalnu i osobnu sreću potraže na Zapadu. Njihova radna mjesta u BiH već popunjavaju migranti s radnim dozvolama iz Nepala, Indije, Bangladeša, Filipina… Pretvaranje ove zemlje u prihvatilište i za ilegalne migrante koje bogate europske zemlje ne žele na svom teritoriju dodatni je sigurnosni izazov, ali i politički problem za BiH. Stanovnici BiH očekuju od europskih prijatelja da im pomognu u stabilizaciji zemlje i njezinu pridruživanju Uniji. Nije dobro što na Zapadu ima onih koji bi, umjesto pomoći, BiH poslali svoje probleme. Frontex – da, hotspot za migrante – ne.