Dok su generacije žena diljem bivše Jugoslavije uzdisale za Zdravkom Čolićem, pjevačem čiji je glas postao zvučna kulisa odrastanja, njegovo je srce desetljećima pripadalo samo jednoj. Ime joj je Aleksandra, a njezina je priča fascinantna, ponajviše zbog odluke da ostane potpuno po strani, skrivena od bljeskalica fotoaparata. U svijetu gdje je privatnost luksuz, pogotovo za supružnike megazvijezda, Aleksandra Čolić uspjela je u gotovo nemogućem – izgraditi život u sjeni, posvećen obitelji i vlastitoj profesiji, daleko od pompe koja prati njezina supruga u karijeri. Malo tko uopće zna kako izgleda, a još manje ljudi poznaje detalje njihove duge i skladne veze.
Njihova ljubavna priča započela je filmski, davnih dana u Makarskoj. Aleksandra je tada bila studentica geografije u Beogradu, a susret s najvećim zavodnikom estrade prerastao je u nešto više. “Upoznali smo se davnih dana u Makarskoj, Aleksandra je studirala u Beogradu, nastavili smo se viđati, s vremenom smo počeli izlaziti”, prisjetio se Čolić za Azru. Nije ga osvojila glamurom, već upravo suprotnim. “Osvojila me je jednostavnošću i privrženošću. Posvetila mi se, misli o meni, brine, sekira se… Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, uhvati neku emociju koja bez riječi govori da joj je stalo do njega.
Viša sila određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Sandrina i moja aura su se prepoznale”, emotivno je opisao pjevač početak veze koja je izdržala test vremena. Nakon dugih jedanaest godina veze, par se odlučio na idući korak, no i to su učinili na svoj, netipičan način. Vjenčali su se 1. svibnja 2001. godine, potpuno spontano, iznenadivši i najbliže. “Vjenčali smo se na Prvi maj, svi su mislili da je skrivena kamera, jer smo pošli na uranak. Dugo smo bili u vezi, pa je to bilo ili dža ili bu”, ispričao je Čola, dodavši kako je za uspjeh duge veze ključno da se temelji na dubljim vrijednostima. “Poštovanje i prijateljstvo moraju postojati”, naglasio je. I sama Aleksandra je, u jednoj od rijetkih izjava, otkrila što smatra presudnim: “Svaki muškarac voli da netko brine o njemu. Mislim da je to bilo presudno.” Ta posvećenost postala je temelj njihova braka, čvršći od bilo kojeg reflektora pozornice.
Ono što priču Aleksandre Čolić čini još posebnijom jest njezina ustrajnost u očuvanju vlastitog identiteta i karijere, neovisno o suprugovoj slavi. Po struci je profesorica geografije i tom se poslu godinama posvećivala s velikom ljubavlju. Čak ni veza s najvećom balkanskom zvijezdom nije je spriječila da radi u prosvjeti. Tijekom devedesetih godina radila je kao zamjena u jednoj osnovnoj školi na beogradskom Banovom brdu. Iako se ondje nije dugo zadržala, bivši učenici i danas je se sjećaju kao iznimno ugodne i drage profesorice, žene koja je svoj autoritet gradila na znanju i ljubaznosti, a ne na statusu slavne supruge. Ta epizoda iz njezina života najbolje oslikava njezinu prizemljenost i skromnost, kvalitete koje je Zdravko prepoznao od samog početka.
Međutim, odluka o potpunom povlačenju iz javnosti nije bila samo stvar karaktera, već i posljedica traumatičnog iskustva. Život uz ikonu nosio je i mračnu stranu obilježenu opsesivnim obožavateljima. U jednom dramatičnom trenutku, Aleksandru je napala jedna obožavateljica. “Jednom je moju suprugu nožem napala neka obožavateljica i porezala je po licu. Sandra se izmakla, ali ju je ova malo zakačila, srećom bez većih posljedica”, otkrio je Čolić, opisujući događaj koji ga proganja. “Toga se i dan-danas sjećam”, priznao je. Taj je napad bio brutalna cijena slave, nakon čega je zid privatnosti postao još viši.
Njezin povučen život postao je svjesna odluka da zaštiti sebe i obitelj, kćeri Unu i Laru. Iako je napravila iznimku i pojavila se na kraju spota “Tebe čuvam za kraj”, Aleksandra Čolić ostaje žena koja je pronašla sreću i mir daleko od očiju javnosti, dokazujući da je najveća ljubav ona koja ne treba potvrdu publike.