Potomak je on ondašnjih ribara i težaka, govori nam knjižničarka i turistička vodičica Maja Punoš Rebić, koja nam je i objasnila kako je Mišina baka, Stoša rođena Banov, s djedom Nikolom Jurišićem imala osmero djece, među kojima je i Zrinka, Mišina majka. Upravo je njoj Mišo kasnije otpjevao svoj bezvremenski megahit “Najljepše su oči moje majke”.
Iako rođen u Šibeniku, najranije dane svoga života pjevač je proveo upravo na Vrgadi, piše 24sata.hr.
U naručju majke Zrinke Kovač (djevojački Jurišić) i s ocem Jakovom te sestrom Blankom
– U ratno doba, kao dječak, Mišo je proveo nekoliko godina na otoku kod bake i djeda. Vrgada je u to vrijeme formalno bila pod talijanskom vlasti, i to je meni ispričao moj otac – rekla nam je Nikolina Arapov.
Maleni otok ispred Pakoštana tako je bio Mišino djetinje utočište, no kako je postao najveća zvijezda tadašnje Jugoslavije, otočani su ga viđali sve manje. No na njih nije zaboravio. Naime, u ljeto 1974. godine održao je potpuno besplatan koncert i to je bio jedini put da je nastupao na Vrgadi.
– Došao je tad s drugom ženom, misicom Anitom Baturinom. Prvo je bilo oduševljenje jer je to bio Mišo Kovač, a drugo što je Vrgadin. Morate znati da je u karijeri održao tri koncerta u rodnom gradu, a kod nas jedan. Mi smo dobro i prošli, njegov raspored je bio prenatrpan u to doba – govori nam Milanija Torić, koja je u doba koncerta imala deset godina.
– Svi smo bili na mjestu koje mi zovemo ‘Ulica’, a to je zapravo veliki trg na Vrgadi. Počeo je koncert u 21 sat i trajao do dugo u noć. Znam da je vladalo opće oduševljenje i evo, pedeset godina nakon svega, sjećam se toga, i to vrlo dobro – dodala je tadašnja djevojčica, a danas umirovljenica, koja dane provodi na otoku udaljenom tek dvadesetak minuta brodske vožnje od Pakoštana.
Stara kuća Mišine obitelji na Vrgadi
Zgusnuti raspored, neprekidne turneje i goleme estradne obveze s vremenom su Mišu neizbježno udaljile od otoka, ali ga nisu posve odvojile od njegovih korijena. I nakon tog legendarnog nastupa pjevač se ipak povremeno pojavljivao na Vrgadi. Dolazio je najčešće u potpunoj tajnosti, u mir obiteljskog kruga.
– Znam da je dolazio još nekoliko puta, ali kasnije nije. Pričalo se da bi mogao doći pod stare dane još koji put, ali se razbolio i nije više bilo šanse – sa sjetom u glasu govori nam Milanija.
Njezina mlađa sestra, Nikolina Arapov, pojašnjava nam da ni rodnu kuću njegove majke danas više ne bi prepoznali. U njoj i danas živi daljnji rod, ali je kroz godine stara kuća srušena i sagrađena sasvim nanovo.
Fotografija je malo, tek je u obiteljskim arhivama pronađena jedna, ali sjećanja ipak čuvaju memoriju kako najpoznatiji Dalmatinac vuče korijene s malog otoka na kojem zimi živi manje od 200 ljudi.
Pričao je i sam Mišo često o majci Zrinki i ocu Jakovu.
– Nije mi ćaća grof, bio je trgovac, iz obične obitelji Hrvata. Cijenio sam uvijek čovjeka, njegovu dušu, a to me otac naučio. I nema veze navija li ona za ovoga il’ on navija za onoga. Mene interesiraš ti. To znači da sam se borio da imam prijatelje koji su pošteni i koji poštuju narod – ispričao je legendarni pjevač prije pet godina u dokumentarcu “Portret Miše Kovača”, pa dodao:
– Usadio mi je ćaća misao, a to je: ‘Petsto ‘iljada maraka je malo, a petsto maraka je puno’.