U kršćanstvu se spominju glavni grijesi (neki kažu smrtni ili teški). Zovu se glavni jer oni rađaju druge grijehe. Kršćanstvo ih tako razlikuje od Ivana Kasijana i sv. Grgura Velikoga. Sedam je glavnih grijeha: 1. oholost, 2. škrtost (lakomost), 3. zavist, 4. srdžba, 5. bludnost, 6. neumjerenost u jelu i piću, 7. lijenost ili nehaj.
Benedikt počinje 48. poglavlje riječima: “Besposlica je neprijatelj duše. Zato se sva braća moraju u određeno vrijeme baviti ručnim radom, a opet u određene sate božanskim čitanjem (čitanje Sv. pisma)” (48, 1). Svakako su molitveni trenuci glavne točke u dnevnom redu samostanskog života, ali Benedikt je inzistirao i na radu. Zato kažemo da je benediktinsko pravilo “ora et labora” (moli i radi). Benedikt smatra da su pravi monasi oni koji žive od rada svojih ruku (48, 8).
Odredio je za rad od Uskrsa do 1. listopada od prvog do četvrtog sata (od 6 do 10 sati) i od devetog do Večernje (od 15 do 18). Od 1. listopada do početka korizme bio je drugačiji raspored. Za rad su bili sati od trećeg do devetog (od 9 do 15). U korizmi su radili od trećeg do desetog sata. Tijekom korizme svaki brat bi dobio knjigu koju je trebao pročitati. Svaki dan u samostanu bilo je određeno vrijeme za čitanje. Benediktu je bila ljudska narav poznata. Zato su u samostanu bila dva zrelija brata koja bi obilazila samostan i upozorila brata koji ne bi čitao. Ako bi brat i nakon dvije opomene ometao čitanje, uslijedilo bi kažnjavanje. Bilo je određeno i vrijeme kad monasi mogu jedni druge posjećivati i razgovarati. Benedikt je savjetovao opatima da imaju na umu kako će biti lijene i nemarne braće te i onih koji ne mogu razmatrati ni čitati. Opat je dužan takvima dati posao tako da ne budu besposleni.
Dan se u samostanima temelji na bogoslužju, čitanju Svetog pisma (i studiju) i radu. •
Molitveni trenuci su glavne točke u dnevnom redu samostanskog života, ali Benedikt je inzistirao i na radu. Zato kažemo da je benediktinsko pravilo “ora et labora” (moli i radi). Benedikt smatra da su pravi monasi oni koji žive od rada svojih ruku (48, 8)