Teško je definirati odakle dolazi slijepilo bošnjačke politike koje ih udaljava od realnog rješenja hrvatskog pitanja u BiH. Švicarska je postala stabilnom zemljom tek kada su sve etničke grupe bile zadovoljne njezinim uređenjem. Očito je da znatan dio Bošnjaka to ne shvaća.
Zadnjih dana kritiziraju bošnjački mediji ideju o hrvatskoj federalnoj jedinici u BiH. Da je prihvaćen novi Izborni zakon u Federaciji, koji bi omogućio Hrvatima da biraju svoje političke predstavnike do razgovora o federalnoj jedinici vjerojatno ne bi došlo. Štoviše, ojačalo bi zajedništvo Hrvata i Bošnjaka u pritisku na Srbe da odustanu od snova o secesiji. Možda bi, kad se Srbi urazume, došlo do kantonizacije na prostoru čitave države, koja bi jamčila zadovoljstvo sve tri naroda, a time i mir u BiH.
Što Bošnjacima više smeta?
Oštrina riječi od pojedinih analitičara daje dojam da određenim bošnjačkim krugovima daleko više smeta hrvatski govor o pronalaženju korektnog političkog rješenja za Federaciju, nego sustavna srpska priča o secesiji i pripajanju Srbiji. Ono što začuđuje, jest činjenica da je među Bošnjacima malo onih koji žele shvatiti da jednom konstitutivnom narodu ne mogu drugi birati njegove političke predstavnike. Ne samo da to nije u skladu s demokratskim normama u jednoj višenacionalnoj državi, nego je i opasno po cjelovitost BiH, jer daje vjetar u leđa srpskim nacionalistima, dok kod Hrvata izaziva odbojnost prema ovako uređenoj državi.
Dok se Bošnjaci i Hrvati svađaju, Srbi se ponašaju kao da nemaju ništa s onim što se događa u Federaciji. Na taj način se i kod stranih promatrača stvara dojam da je Republika Srpska prostor na kojem Hrvati i Bošnjaci nemaju što reći, kao niti Srbi u Federaciji.
Primjer Švicarske
Teško je definirati odakle dolazi to slijepilo bošnjačke politike koje ih udaljava od realnog rješenja hrvatskog pitanja u BiH. Današnja Švicarska je postala stabilnom zemljom tek kada su sve etničke grupe bile zadovoljne njezinim uređenjem. Danas je to jedna od najprosperitetnijih država u svijetu i to upravo zahvaljujući uvjerenju svih etničkih i vjerskih grupa da mogu dostojanstveno njegovati svoj jezik, kulturu i vjeru. Državni i kantonalni ustavi im jamče da niti jedna veća etnička grupa ne može ugroziti onu manju. Očito je da znatan dio Bošnjaka to ne shvaća. Ili se možda ipak iza svega krije želja za dominacijom u Federaciji, a s Republikom Srpskom neka bude što će biti?
Hrvati ne žele biti „Bosanci“
U toj naivnoj i opasnoj igri po oba naroda lakše je razumjeti one koji se još uvijek osjećaju Jugoslavenima, jer se nisu sposobni drugačije svrstati, pa glume velike bosanske patriote, s ciljem stvaranja „bosanske nacije“. Teže je razumjeti one među Bošnjacima, a to su u većini muslimani vjernici, koji sustavno odbijaju opredijeliti se za „bosansku naciju“, preferirajući nacionalnu odrednicu Bošnjak. Upravo bi ti koji ne žele biti „Bosanci“, trebali shvatiti da to isto ne žele niti Hrvati.
I „Jugoslaveni“…
Situacija u BiH je vrlo eksplozivna, pogotovo što srpska politika sustavno ukazuje na to da ne želi BiH kao državu. Ako se taj osjećaj stvori i kod većine Hrvata u BiH, neće biti dobro. Krajnje je vrijeme da sami Bošnjaci, kako sekularni tako i oni vjerski orijentirani, shvate da su po BiH veća opasnost oni navodni Hrvati koji traže svoj politički profit u onoj rimskoj izreci Divide et impera (Zavadi, pa vladaj), oni koji se od vremena do vremena deklariraju kao Hrvati, a u biti osjećaju se Jugoslavenima. Pozitivan odnos od bošnjačke politike prema toj profitabilnoj političkoj ideologiji šteti Hrvatima, ali i samim Bošnjacima. Šteti Bošnjacima, jer bi i njihovi prikriveni „Jugoslaveni“ mogli početi otvoreno govoriti što žele. Hrvatima šteti i utoliko što takav odnos prema hrvatskom pitanju daje mogućnost Draganu Čoviću da se i dalje ponaša kao da bez njega hrvatski narod nema nikakvu budućnost u BiH. Čovjek desetljećima obećava rješenje hrvatskog pitanja kroz novi Izborni zakon, koji nikako da se dogodi. Ali tko zna: možda ipak postoji neki dogovor između Čovića i Izetbegovića, pa i Dodika, koji se ne može realizirati, jer među Bošnjacima postoji velika podijeljenost na Titove i Alijine pristalice?
Opasne ideologije i dobri ljudi
U svakom slučaju, vrijeme je za ozbiljne razgovore između hrvatskih, bošnjačkih i srpskih političara, ako ih se, poslije svega tako može nazvati. Takvi iskreni i pošteni razgovori mogu očuvati mir u BiH. Narod zasigurno to želi. Istina, nitko ne može isključiti niti loša vremena, jer, kako kaže Hannah Arendt, opasna ideologija može i od običnih ljudi, pa i onih miroljubivih, napraviti monstrume. Zar ne govori nešto o tome i nasilje u zadnjem ratu u BiH?
dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik