Bivši donačelnik općinskog stožera HVO-a Jajce i načelnik stožera brigade HVO-a Jajce “Hrvoje Vukčić Hrvatinić” Frano Crnoja odgovorio je na, kako je naveo “neistine i provokacija”, zapovjednika stožera HVO-a Jajce Stjepana Blaževića. Podsjetimo, Blažević je za Hrvatski Medijski Servis opširno i detaljno pisao o okolnostima pada Jajca u srpske ruke 1992. godine. HMS, u nastavku, u cijelosti, prenosi odgovor Frane Crnoje:
-Prošlo je 33.god. od događaja za koji me prozivaš. Skrivao si dio istine o padu grada. Velim dio, jer velik dio te istine iznosili smo na našim susretima, o održavanju obrane i o padu grada. Svake godine se mi sjetimo tih teških vremena, uz počasti poginulim braniteljima, sućuti obiteljima poginulih, te zahvala suborcima za slobodu koju i ti uživaš kada dođeš u naš grad JAJCE. Koliko sam upoznat, najbolji opis borbi branitelja na Jajačkoj bojišnici dao je dr. Anto Brtan u knjizi – BORBE ZA JAJCE 1992. god., koji je i sam branio Čanino polje, iznoseći stvarnu sliku pogibija na obrani kao i sam pad grada, bez imalo pristranosti, komentirajući iznošenja dosadašnji pisaca koji su se bavili ovom tematikom. Meni je posebno zasmetalo iznošenje neistina o zapovjednicima. Svaki zapovjednik imao je problema s pojedincima, ali ja nisam upoznat ni s jednim slučajem da je zapovjednik bio toliko frustriran i očajnički pljuvao po svojim potčinjenima kao ti. Zašto toliki gnjev na knjigu koja o suborcima i obrani govori istinu.
“Pljuješ i omalovažavaš svoje suborce”
Koliko sam shvatio, u tvom obraćanju javnosti, gdje pljuješ i omalovažavaš svoje suborce radi se o danu 23. i 24.08.1992. Ja sam nekoliko puta morao rješavati nesporazume u postrojbama koje su pošle na izvršenje zadatka i dolaska u zonu djelovanja, ali da se sve razjasni svi kamioni su dolazili pred stožer. U razjašnjavanju nesmotrenim pokretima dođe do pucanja oružja pa imam i ranjenih. Nikad nisam pljuvao i blatio zapovjednike kao ti. Neodgovornih ljudi je bilo, ali zapovjednici su bili dobri. Ne želim spominjat imena ali živi svjedoka ima (stožer, 4. bojna, pad Rike, problem Pougarja). Ti za to nisi znao .
Spominješ podmetanje u tvom zapovjedništvu Stožera HVO Jajca. Imao si odriješene ruke. Zašto nisi mijenjao? Istina je da je mene na vršenje te zadaće postavio pukovnik Filipović o kom si rekao sve najbolje. Mogao si od njega tražiti moju smjenu. Zašto me nisi smijenio kada sam u 8. mjesecu ranjen. Znao si za moje ranjavanje, uljudno si kao čovjek i ti i Brane, sa mnom porazgovarali, o daljnjem radu u stožeru. Dao si nalog –Prometnoj službi da se odrede dva vozača meni, koji su se mjenjali. Bojišnica koja je pripadala meni po tvojoj odluci, za uspostavu, utvrđivanje i popunu u ljudstvu, bila je duga (jedan od tih vozača još je živ). Tada nisi rekao da nemam vojničkog znanja, da sam izdajnik, i da više meni nećeš davati zadatke. Kako možeš nakon 33 godine sebi prvog podčinjenog nazivat pogrdnim imenima, a od posljedica ranjavanja zavijene glave, šepajući na nogu, ipak, uspijevao odraditi zadaće. Spomenutog 24.8. od tebe u Blaževićima siguran sam da NISAM PRIMIO NIKAKVU ZAPOVJED. Cijelo vrijeme ratovanja kod sebe nisam imao nikakvu vezu, motorolu.
Izveo sam na Čanino polje nekoliko grupa iz Srednje Bosne, kao i nekoliko vodova iz Dnolučkih bojni, ali sve preko Vrbice. Prilikom obilaska, ili po dolasku s ljudima u zone djelovanja zapovjednici su vezama javljali gdje sam.
O izvršenju mojih zadaća od tebe tada nisam dobio niti pitanja niti zabrane, pa te pitam: TKO JE TAJ STOŽERNI OPERATIVAC, jer tako me nisi zvao uz rat, a nisi za nekog u stožeru ni pisao postavljenja s takvim imenom zapovjedne odgovornosti?
Morao si znati da je 16.08.’92. na Čaninom Polju ranjen Ivo Šimunović i još 8 branitelja 1. bojne, a 3 su poginula (posljedice iza Kasunka). Moja zadaća po postavljenju je organiziranje vojske na Dnoluki i formiranje bojni. Radi se o preustroju vodova u bojne. Zapovjednici bojni imali su odgovornosti za ustroj obrane i zapovijedanje na liniji. Bojišnica HVO JAJCE 85 km – bojišnica obrane Jajca – 115km (dokaz izvršenja moje zadaće su sačuvane zapovjedi).
“Što sam izdajnik, ako si potvrđivao sve što sam radio?”
Kakav je to kukavičluk ako sam na toj liniji ranjen. Na Čanino Polje, 23.08., vod iz 4. bojne sam dopratio na bojišnicu, zavijene glave i šepajući na nogu, a ti me nazivaš izdajnikom. Što sam ja izdajnik, a ti si sve potvrđivao što sam radio. Rekao si da si školovani oficir. Gdje su zapovijedi o razrješenju dužnosti, ako je netko u Stožeru namješten. Gdje se mogu vidjet tvoja postavljenja? U sastavu stožera prije tebe bilo je zapovjednika s višim činom od tebe, ali ti u svoj sastav stožera od njih ne postavi ni jednoga. Od njih 12 ti ne uze i ne postavi nikog. Jesu li svi bili nesposobni?
Kakve je posljedice imala tvoja zapovijed o raspuštanju kriznog štaba općine Jajce po HVO Jajce? To je TO prihvatio. To je bila amnestija za njih, a HVO je krvario i ginuo. Imao si autoriteta, jer su te oni postavili za Komadanta obrane grada. Mogao si dogovorit s njima podjelu bojišnice, ako nisi mogao podijelit zapovjedništvo, a ti se sada čudiš kako nema kod njih ranjenih ni poginulih na obrani Jajca. Zbog te zapovjedi Kadrić ti je vratio vojsku, koja je pošla da popuni prazninu na crti obrane.
Sastanak koji sam ja sazvao na Paležu, radi uvezivanja bojišnice i popune praznina, prisustvuju: K-dant TO Karaula, K-dant TO Turbe –Travnik, K-diri Hamandžića, TO Jajce – Dnolučki Odred, zapovjednik 4. Bojne HVO Jajce, zapovjednik Pougarske Bojne, zapovjednik Bojne Kotor-Varoš. Poslije sastanka dobio sam pitanje vezano za tvoju zapovijed, jer su mislili da je moguć i sukob. Morao sam objasnit da se radi o sređivanju obrane, u HVO-u, a ne o prijetnjama.
“Kad je grad pao, rekao si da je za tebe rat završen”
Ja za takvu zapovijed tvoju nisam bio. Poslije si tražio, molio, da se uključe, ali ništa od pomoći nisi dobio (dokument – moje izvješće Travniku i Vitezu od 19. 07 . 1992.god. jer moja iskaznica – Donačelnik Stožera HVO-a Travnik obvezala me da uskladim i uvežem obranu s drugim postrojbama bojišnice.) Slično pitanje dobio si na punktu Hamandžići od jednog komandira TO-a kad si se povlačio iz Jajca. Kada je došlo do pada lijeve obale Plive i Vrbasa, do pada grada, meni si u Podmilačju rekao da je za tebe rat završen. Morao sam skupit zapovjednike bojni, u zapovjedništvu 1. Bojne – Ekonomija Divičani, dati upute za izvlačenje civila, i postupno povlačenju vojske s Dnoluke. Po suglasnosti zapovjednika bojni, posredovao sam u Travniku i Vitezu za prekid vatre kod Srba da se kolona civila, žena, djece i staraca izvuče u Travnik (ovo sam radio u dogovoru s Branom, jer ti nisi tada ništa htio. Bio si slomljen). Blaškić je stupio u vezu s Morionom, zapovjednikom snaga UNPROFOR-a, te je prekid vatre ostvaren. Uz poteškoće kolona je izišla u Travnik (detaljan izvještaj u knjizi dr. Brtana).
U Travniku, u razgovoru s tobom i Branom, upućujete mene s vojskom i civilima u Hercegovinu, radi okupljanja vojske, jer je 1. bojnu opremio i naoružao Tomislavgrad. Blaškić je bio protiv, ali sam vas poslušao. Prije svega imali smo okupljanje zapovjednika 1., 2., 3.,4.,5., i 7. Bojne. Skoro svi zapovjednici 6. Bojne, Pougarske Bojne, Bojne Kotor—Varoš, ostali su u Srednjoj Bosni. S okupljenim zapovjednicima u G.S.- HVO-a u Mostaru tražili smo puštanje vojske u Hrvatsku radi posjeta obitelji. To smo i dobili, ali i zakazano postrojavanje vojske 18. 11. 1992. god. u Tomislavgradu. To je datum osnivanja Brigade JAJCE, kojoj smo od početka 1993. god. dali ime Brigada Hrvoje Vukčić – Hrvatinić Jajce, gdje sam postavljen za Načelnika stožera brigade.
“Tko je koga ostavio na cjedilu?”
Tjedan dana iza toga zapovjednik zbornog područja Tomislavgrad upućuje me u Srednju Bosnu, kao časnika za vezu, da saznam koliko su oružja ostavili Jajčani po stožerima HVO-a u zbornom području Srednja Bosna – Vitez. U svih 7 stožera pitao sam zapovjednike za Stjepana Blaževića. Nitko nije znao gdje si ti, niti gdje su ljudi iz vlade grada Jajca. Tko je koga ostavio na cjedilu? Gdje je izdaja završila? Morao si imat bar malo ljudskosti, moralne odgovornosti, zapovjedne odgovornosti prema obiteljima poginulih branitelja, prema invalidima, prema ranjenima, prema suborcima, a ne sebe postavljat kao OFICIRA kako si se sam nazvao i bez traga otišao.
Ja bi rekao za tebe Stjepane, kao školovani oficir DA, ali kao ČASNIK HVO-a NE. Uskratio si svoju pomoć nama. Svoju ljudskost, dostojanstvo i sposobnost odnio si sa sobom na nekoliko tisuća kilometara u Australiju, tamo savio kukavičje gnijezdo, i odatle kukaš i pljuješ na suborce, na zapovjednike koji su s tobom dijelili i zlo i dobro u najtežim danima agresije. Oni su nastavili biti uz narod iz kojeg su potekli, pa i danas s tim narodom žive. Nije mi jasno odakle je potekla tolika tvoja mržnja i frustracija prema zapovjednicima i suborcima koju objavi nakon 33.god. Nisi pozivan na proslave koje su godišnje organizirane uz susrete ratnika, suboraca, ljudi koji su se upoznali i pomagali u ratnim godinama, jer se nisi nikom do sada javio.
“Zašto okrivljuješ Lukića i Šimunovića”?
Poznato je da je obrana jajačkih prostora slomljena uz velike gubitke: 108 poginulih i nestalih, i 526 ranjenih. Znam da tebe nitko ne okrivljuje za ta stradanja. Ja ne okrivljujem ni tebe, niti bilo koga od zapovjednika. Zapovjednici su bili dobri. Zašto okrivljuješ Lukića kada je satnija Mile prepolovljena, koja je imala 13 poginulih i 50 ranjenih? Zašto okrivljuješ Šimunovića, kada je njegova bojna imala 23 poginula, i 107 ranjenih, a upoznat si bio da je taj zapovjednik ranjen, s vojskom bio dan i noć na liniji. Pored 108 Jajčana, na toj bojišnici život je izgubilo 6 branitelja iz Srednje Bosne, i 9 branitelja bojne Kotor Varoš. Stožer ti je bio desetkovan. Cijenio bih tvoju brigu da si u izlaganju spomenuo koliko je ranjenih i poginulih imao stožer s pratećim postrojbama. Imaš li imalo moralne odgovornosti, sućuti prema obiteljima koje su iza njih ostale?
Tvoja razmišljanja o subordinaciji, vojnoj stezi, padaju u vodu jer su sve bili dragovoljci koji su branili svoj dom, svoje selo, svoj grad, sa visokim moralom jer brane svoje obitelji, svoju imovinu. To su rangirane pozicije koje sebi svaki zapovjednik postavlja, a ne razine zapovijedanja o kojima ti pišeš, i sebe dižeš na 7 razinu, i to u najtežim ratnim okolnostima. K-dante, u Domovinskom ratu sa suborcima se razgovaralo, predvodilo ih se, a ne naredbe izdavati, i čekati izvješće.
Višestruko moćniji agresor
30. pješadijska divizija (partizanska divizija) srpske vojske, od srpskog stanovništva iz osam gradova (nad kojima je imala nadležnost komande), oformila je sedam brigada, koje su sustavno, uz podršku avijacije, s jakom vatrenom moći artiljerije, napadali opsjednuti grad Jajce. Jedna brigada HVO-a u Jajcu (općinski stožer Jajce) nije mogla, uz velike gubitke, dalje izdržati. Treba ti biti jasno pod kojim pritiskom je napušten grad. Jesu li tvoja pljuvanja i neistine opravdane?
O svemu ovom što sam pisao je zbog tvojih neistina i tvog nemoralnog stava. Kao dokaz za svoju izjavu imam kopije pisanih izvješća, zapovijedi, iskaznice i još uvijek živih svjedoka, a ti Stjepane o sebi donesi ocjenu. O tvojoj pravednosti i zapovjednoj odgovornosti javnost već zna. O mom radu u stožeru Jajce, ocjene mogu dati danas general Filip Filipović, i general Tihomir Blaškić, a o mom radu u Brigadi Hrvoje Vukčić – Hrvatinić JAJCE – general Željko Šiljeg.
Pozdrav prijatelju
Frano Crnoja
/HMS/