Često se u javnosti ponavlja Hegelova misao: “Povijest ima tendenciju ponavljati se dva puta: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa!” No, novija povijest u BiH pretvorila se u teatar apsurda. Pa neki više nego sarkastično BiH nazivaju – Apsurdistan! Začetnikom teatra apsurda, antidrame, smatra se Albert Camus sa svojim poznatim djelom “Mit o Sizifu”. Svoje zvjezdane trenutke teatar apsurda doživio je u dramama Becketta i Ionesca sa scenama besmislenih i nelogičnih situacija u kojima se zapravo ništa ne događa. U tim dramama nastoji se naglasiti tjeskoba, strah i puno toga još što mori modernog čovjeka, a ne može utjecati na to da se iz svega toga izvuče. Politička pozornica u BiH vrvi od elemenata teatra apsurda.
Bosna i Hercegovina je po Daytonskom sporazumu država triju konstitutivnih naroda i dvaju entiteta. Iako dva nije djeljivo s tri. Jedan entitet je Federacija Bosna Hercegovina, a drugi Republika Srpska. Republika, a pritom i Srpska. Visoki predstavnik ističe to kako Republika Srpska nije država. No, u pravopisnom smislu jest. Pravno i teorijski nije država, ali u praktičnom smislu jest država u državi! Obje riječi počinju velikim početnim slovom, kako se inače pišu nazivi država koje imaju dvije i više riječi (bez zamjenica). Teorija države i prava ne poznaje državu sastavljenu od federacije i republike. K tome i jednim distriktom (Distrikt Brčko) na prostoru jedan posto ukupnog teritorija države BiH. Tako da BiH ima 101 posto ukupnog teritorija – 51 posto Federacija BiH, RS 49 posto, Distrikt Brčko jedan posto!
Dan državnosti u Federaciji BiH slavi se 25. studenoga – toga dana 1943. godine u Mrkonjić Gradu održano je prvo zasjedanju ZAVNOBiH-a. No, bošnjački unitaristi zaboravili su ključnu odluku ZAVNOBiH-a: da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska, i muslimanska. Pa slovo Z čitaju kao D – ZAVNOBiH čitaju kao DAVNOBiH! U RS-u 9. siječnja slave Dan Republike Srpske, kojim se obilježava dan kad je skupština srpskog naroda u BiH 9. siječnja 1992. donijela Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH. Hrvati slave Dan utemeljenja HZ Herceg Bosne i HR HB, hrvatske upravne jedinice u sklopu Republike BiH.
Baron de Montesquieu kazao je: “Sretni su narodi koji imaju dosadnu povijest!” Tri naroda u BiH i ostali nisu te sreće; imali su burnu, nažalost, i krvavu povijest koju neki drastično iskrivljuju. U posljednje stoljeće i pol područja BiH nalazila su se u sastavu Osmanskog Carstva, Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, NDH i komunističke Juge, a onda je referendumom 1. ožujka 1992. godine postala samostalna država. Jezičac na referendumskoj vagi bili su glasovi Hrvata. Po odluci Badinterove komisije, republike SFRJ-a postaju samostalne države, što Slobo nije dobro čuo ili razumio pa je krenula agresija. Nakon krvavog rata došlo je do Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH, čije je natkrovljujuće načelo konstitutivnost triju suverenih naroda.
To natkrovljujuće načelo ne sviđa se bošnjačkim unitaristima, a Hrvati u BiH našli su se između dvije vatre – bošnjačkog unitarizma i srpskog separatizma. I što sad? Gašenje srpskog separatizma bošnjačkim unitarizmom isto je što i gašenje vatre benzinom! Hrvatima onda ostaje nezahvalna uloga – vatrogasaca! Unitaristima se jako sviđa prosperitet višenacionalne Švicarske ili Belgije, ali im se nimalo ne sviđa jednakopravnost konstitutivnih naroda tih uspješnih država. Normalno im je to da Bošnjaci biraju hrvatske predstavnike vlasti te da jedna osoba tri puta mijenja nacionalnost. Dodik smatra nekako ovako: ako se Kosovo može odvojiti od Srbije, zašto ne bi RS od BiH? Dok se Hrvati u BiH zalažu za federalizam i konsocijacijski model, imanentan višenacionalnim državama. Zdenko Ćosić ističe: “Neustavne radnje u Banjoj Luci smatraju se destruktivnima za BiH, a neustavne radnje u Sarajevu smatraju se konstruktivnima za BiH!” I ne lezi, vraže! Vidi se s Marsa da su Hrvati vatrogasci, vezivno tkivo, armatura, hipotenuza bh. trokuta, ali ni Washington ni Bruxelles kao da baš puno ne haju za sve to.
Srbi i Bošnjaci većinski su narod u po jednom od dvaju entitetu, a mišljenje Hrvata da bi i oni mogli imati entitet u kojem su većina u političkom Sarajevu smatraju rušenjem BiH. Po toj političkoj geometriji, bh. trokut može i bez jedne stranice te da je bh. dvosjed po mjeri za troje! Neki (ne)odgovorni prema BiH ponašaju se kao Mujo kad je s nekim Rusom i Amerikancem u Francuskoj bio osuđen na smrt giljotinom ili strijeljanjem. Rus odabere smrt giljotinom, ali oštrica nadomak vrata osuđenika jednostavno stane. Kad je to vidio Amer, i on odabere giljotinu koja se opet nadomak vrata osuđenog zaustavi. Mujo onda reče:
– Mene strijeljajte, vidite li da vam ova vaša giljotina jednostavno ne funkcionira?!
Mnogi se u Sarajevu drže one Titove. “Ta nećemo se držati zakona k’o pijani plota!” Ne dopuštaju da se provede presudu Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić”. Puno toga u BiH podsjeća na slučaj kad je Mujo podnio zahtjev za razvod braka. Pitaju ga za razlog, a Mujo im objasni:
– Utvrdio sam da me Fata vara. Dođem doma i po Fatinu ponašanju zaključim da je neki muškarac bio s njom. Uđem u sobu, nema ga, otvorim ormar, nema ga, otvorim hladnjak, kad u hladnjaku nema piva! A moja Fata ne pije pivo!