Virtuoz pisane riječi i Nobelovom nagradom ovjenčani književnik svjetskog glasa kao da je ove riječi pisao za čovjeka koji već godinu dana nije s nama, još jednog našeg književnog i odvjetničkog velikana, pokojnog akademika Josipa Muselimovića.
Postojala je ta neka tajna spona, neki literarni most koji je povezivao ova dva barda pisane riječi. Josip je svoje nebrojene kolumne i tekstove najradije počinjao besmrtnim citatima iz djela Ive Andrića, odajući tako na sebi svojstven način posvetu liku i djelu najvećeg književnika koga je izrodilo ovo podneblje. Jer, kako je na komemoraciji prošle godine kazao predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH akademik Mladen Bevanda, pokojni akademik Muselimović je “zaista gradio mostove među ljudima i narodima”, a mostovi su jedan od temeljnih simbola cjelokupnog Andrićeva stvaralaštva.
Svojim kolumnama u Večernjem listu akademik Muselimović svojim se osebujnim, jedinstvenim i nadasve prepoznatljivim stilom osvrtao na aktualne događaje i teme u našem društvu i šire, promatrajući ih iz kuta svoje neizmjerne širine i razumijevanja za sve i svakoga, koje je gajio kroz bogat spisateljski opus.
Iz tih kolumni i njegova britka pera nastale su i mnoge knjige kao univerzalno nasljeđe budućim generacijama koje ih tek trebaju čitati i iz njih učiti kako se piše u velikom stilu.
Svoju posljednju kolumnu u Večernjem listu pod naslovom “Vatre balkanske” Josip Muselimović napisao je samo tri dana prije no što će nas 19. veljače 2025. godine zauvijek napustiti i odšetati stazom obasjanom svjetlošću među besmrtne veličine i legende. Dok su ga u hitnoj pomoći vozili k bolnici, svojoj suradnici Ani napomenuo je da ne zaboravi poslati kolumnu koju je napisao za objavu u Večernjem listu. Taj detalj najbolje svjedoči kakva je jedinstvena ljudska gromada i veličina bio naš Josip.
Josip Muselimović, akademik, odvjetnik i književnik, rođen je 1944. godine u mjestu Bijakovići u blizini Međugorja. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu diplomirao je u rujnu 1969., nakon čega je izgradio blistavu i impresivnu karijeru. Bio je član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, Društva pisaca u BiH, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, PEN-a Bosne i Hercegovine i Matice hrvatske (1970.), kao i predsjednik Skupštine Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH.
Naš Josip bio je počasni građanin Sarajeva, kao i počasni predsjednik Matice hrvatske Mostar, čiji je predsjednik bio čak u četiri mandata, punih šesnaest godina. Prvi je počasni doktor znanosti Sveučilišta “Vitez”. Nositelj je odlikovanja Republike Hrvatske – Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića; Zlatne povelje Matice hrvatske za iznimno uspješan rad na ostvarivanju programa MH; Zlatne povelje s plaketom i značkom Međunarodne lige humanista Linus Pauling. Također je nositelj Ordena Grada Mostara i Ordena Turksoy – Republike Turske; Zlatne plakete Hrvatske odvjetničke komore “Dr. Ivo Politeo” sa značkom te zlatnih povelja i plaketa za životno djelo u odvjetničkoj profesiji: Odvjetničke komore BiH, Odvjetničke komore Crne Gore, Odvjetničke komore Makedonije, Odvjetničke komore Srbije, Odvjetničke komore Vojvodine, Odvjetničke komore Republike Srpske, kao i priznanja Zlatna povelja “Danilo Majaron”, najvećeg staleškog priznanja Odvjetničke komore Republike Slovenije.
Dobitnik je i priznanja za životno djelo. Sportski savez Grada Mostara dodijelio mu je Veliku povelju, a Centar za mir Mostar priznanje “Mimar mira”. Sveučilište u Mostaru dodijelilo mu je Veliku plaketu za osobit doprinos ugledu i afirmaciji Sveučilišta, a Večernji list – Povelju za doprinos izgradnji novinarske profesije i cjelokupnog društva te 2023. na Večernjakovu pečatu i Zlatnu povelju Večernjeg lista za životno djelo. Iste godine odlikovan je Ordenom Matice hrvatske s imenom utemeljitelja grofa Janka Draškovića, a riječ je o najvećem priznanju u znak zahvalnosti za iznimno predstavljanje kulturnog identiteta i zaštite hrvatskog naroda u BiH. Muselimović je bio i dobitnik Zlatne plakete Hrvatske akademije za znanost i umjetnost 2024.
U svom bogatom književnom opusu akademik Josip Muselimović objavio je čak 19 knjiga. Izvođene su njegove drame: Savršen zločin (Hrvatski radio – Treći program, Zagreb 1995.), Druga savjest (Hrvatsko narodno kazalište Mostar, 1996.) i Tek iza rešetaka sam osjetila slobodu (Radio Beograd – Dramski program, 2009.).
Dobitnik je Prve nagrade za dramski tekst na godišnjem natječaju BH Radija 1 2008. godine, a uvršten je u Abecedarij – enciklopedijski leksikon o Hrvatima u BiH, Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH i Hrvatskog leksikografskog instituta BiH (2023.).
Volio je Josip Muselimović neizmjerno svoj Večernjak, u koji je rado svraćao družiti se s urednikom Jozom Pavkovićem i novinarima, nesebično pomažući u realizaciji mnogih projekata kao što je Večernjakov pečat i pišući redovito kolumnu pod nazivom “Sud javnosti”.
U popularnom igranom serijalu “Branilac” RTS mu je odao iznimno priznanje uprizorivši i dva slučaja iz bogate odvjetničke prakse Josipa Muselimovića, a prema motivima iz njegove knjige “Poštovani suci, zašto?”. On, nažalost, nije dočekao vidjeti premijeru tih epizoda, na čijem je snimanju u Mostaru neumorno boravio, pomažući svojim savjetima glumačkoj ekipi i kreatorici serije Jeleni Svetličić. Također nije dočekao ni uprizorenje svoje drame o Josipu Joli Musi, na kojoj je posljednjih godina tako predano radio.
I, eto, prođe godina, a uskoro će nam stići još jedno “Mostarsko proljeće” bez Josipa. Ono divno “Mostarsko proljeće” kojem je akademik Muselimović udahnuo život i od kojeg je stvorio kulturnu manifestaciju koja grad na Neretvi odjene u najbolje ruho, a Hercegovina postane središte kvalitetnih kulturnih zbivanja i sadržaja.
Najmanje što Grad Mostar može učiniti kako bi se odužio ovom odvjetničkom i književnom velikanu jest da jednu ulicu ili trg nazove po njemu i utemelji književnu nagradu koja će nositi njegovo ime.
”Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjećanja na Mostar.” Ivo Andrić, nobelovac.
Dio te prepoznatljive mostarske svjetlosti i ovog i svih budućih proljeća bit će, bez ikakve sumnje, besmrtna duša Josipa Muselimovića koja lebdi i bdije nad ovim gradom i kršnom Hercegovinom koju je toliko volio i ljubomorno čuvao te njegovao svakim svojim tekstom.
Počivaj u miru, akademiče.•