Gotovo tri desetljeća nakon polaganja temeljnog kamena za crkvu Kristova uskrsnuća u središtu Mostara i pravomoćnog rješavanja imovinskopravnih sporova, projekt je ponovno zaustavljen. Ovoga puta razlog je ukidanje urbanističke suglasnosti nakon postupka pokrenutog na zahtjev Medžlisa Islamske zajednice Mostar. To je još jedan primjer prepoznatljivog obrasca ponašanja prema projektima koji se pokušavaju realizirati u ovom dijelu grada, piše Večernji list BiH.
Urbanistička suglasnost
Iz Mostarsko-duvanjske biskupije potvrdili su za Večernji list da su imovinskopravni sporovi oko zemljišta pravomoćno riješeni te da su pribavljene potrebne dozvole za nastavak izgradnje. Crkva bi trebala služiti vjernicima koji se desetljećima mole u improviziranom prostoru na lokaciji nekadašnjeg objekta JNA.
Međutim, nakon intervencije Medžlisa Islamske zajednice Mostar i inspekcijskog postupka, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja HNŽ-a, na čijem je čelu Bekir Isaković, ukinulo je urbanističku suglasnost koju je izdao Grad Mostar. Iz Biskupije poručuju da neće odustati od projekta te da odluku Ministarstva smatraju pravno neutemeljenom.
“Imovinskopravni sporovi oko zemljišta pravomoćno su riješeni, a Biskupija je pribavila potrebne dozvole za nastavak izgradnje crkve. Nažalost, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja HNŽ-a nedavno je ukinulo urbanističku suglasnost nakon inspekcijskog postupka pokrenutog na zahtjev Medžlisa Islamske zajednice Mostar. Smatramo tu odluku pravno neutemeljenom te ćemo svoja prava štititi pred nadležnim institucijama. Biskupija ostaje odlučna u namjeri da nastavi izgradnju crkve, a o konkretnom početku radova pravodobno ćemo obavijestiti javnost”, navode iz Biskupije.
Novi se postupak otvara nakon što su imovinskopravna pitanja prošla sudsku proceduru. U sporovima oko zemljišta odluke su donesene u korist crkvene strane, a pravomoćno su okončani i slučajevi obitelji Živković i Salamona Atijasa, koji su potraživali naknadu za zemljište. U slučaju obitelji Živković sud je Gradu Mostaru naložio isplatu 1,187.212 konvertibilnih maraka, uz zakonske kamate, za zemljište površine 2289 četvornih metara. Pravomoćno je završen i Atijasov postupak zbog zemljišta za koje je tražio naknadu. Prema povijesnom pregledu Mostarskog muftijstva, biskup Petar Čule još je 1958. inzistirao na gradnji katedrale u tom dijelu grada.
Katolička crkva smatrala je da joj komunističke vlasti nisu omogućile gradnju na željenoj lokaciji, nego su pod posebnim uvjetima odobrile gradnju na Balinovcu. U travnju 1994. Biskupski ordinarijat zatražio je uvjete za gradnju reprezentativne crkve, uz obrazloženje da bi se time djelomično ispravila ranija nepravda prema Katoličkoj crkvi. Urbanistički uvjeti utvrđeni su u kolovozu, a odlukama iz listopada 1994. i srpnja 1995. zemljište je dodijeljeno Biskupskom ordinarijatu. Temeljni kamen položio je i gradilište blagoslovio biskup Ratko Perić 12. veljače 1996. Idejno rješenje predviđalo je 68 metara visoku crkvu, no radovi su zaustavljeni nakon nekoliko godina.
Obvezujuće tumačenje
Medžlis Islamske zajednice Mostar i Mostarsko muftijstvo i ranije su problematizirali položaj buduće crkve, povezujući tu lokaciju s prostorom koji Islamska zajednica naziva Lakišića haremom, a onda se u naknadnim tumačenjima tvrdi da to nije slučaj. Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje činjenica da se tristotinjak metara dalje Medžlis Islamske zajednice Mostar protivi i izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta, osobito ortačkom ugovoru povezanom s tim projektom.
Skandalozno je što je u sudski spis uvrštena i fetva muftije Salema Dedovića, u kojoj se iznosi stajalište da je javna vlast obvezna prihvatiti njezino tumačenje kao obvezujuće za one koji odlučuju o korištenju prostora koji Islamska zajednica smatra muslimanskim grobljem. Otvara se pitanje kakav pritisak takav dokument može imati na civilnu vlast, kao i može li vjersko tumačenje obvezivati tijela javne vlasti. /HMS/