Connect with us

BiH

Haris Hadžialić: Internet u BiH je nastao iz studentskog bunta u opkol…

Avatar

Published

on



Haris Hadžialić je 55-godišnji IT stručnjak iz Sarajeva koji se nalazi na čelu kompanije Global GPS. Međutim, malo je znano da je ovaj uspješni bh. biznismen bio čovjek koji je zajedno sa svojim prijateljima od primitivnog softvera uspio napraviti platformu koja će kasnije poslužiti za dovođenje interneta u BiH.
Internet kakvog danas poznajemo ove godine slavi 30 godina od svog osnivanja. Naime, on se prvi put u svom savremenom formatu pojavio 1989. godine, a 1993. u ratom zahvaćenom Sarajevu počelo se, sasvim slučajno, raditi i na njegovom razvijanju u BiH.
Haris Hadžialić je uspješni inženjer informacionih tehnologija i telekomunikacija koji je još kao student prije 25 godina stvorio prototip onoga što će kasnije prerasti u moderni internet u BiH. On je za portal Klix.ba ispričao pomalo romantičnu priču o začetku ove velike računarske mreže u našoj državi.
Dva prijatelja, primitivni računar i fiksni telefon
“Još 1993. godine zajedno sa svojim prijateljem Ericom Angladeom, velikim humanitarcem iz Francuske, koji je došao da pomogne stanovništvu u ratom zahvaćenom Sarajevu, napravio sam pokret ‘Studenti za Sarajevo’. Uporedo s tim dobio sam i poseban softver od Erika Bachmanna iz ICVA asocijacije. Taj program mi je pomogao da na svom računaru, tada skromnom PC 386sx uređaju, napravim tzv. bulletin board system (BBS), neku vrstu preteče današnjeg e-maila, koji je služio svrsi samo ako je računar povezan s telefonom. Zanimljivo je istaći i to da sam u to vrijeme imao sreću da imam pristup telefonskoj liniji, ali samo sam mogao primati pozive. Ovaj zatvoreni sistem radi na principu da kada nazovete određeni telefonski broj, bukvalno se javi računar, ukucate svoje pristupne podatke, uđete i ostavite poruku nekom korisniku BBS-a. Kada korisnik pristupi svom ‘profilu’, vidjet će poruku koju ste mu ostavili”, objašnjava nam na početku Haris Hadžialić rad tog softvera.
On dodaje kako je izuzetno sretan što je imao mogućnost tokom rata da ponekad pristupi i satelitskim linkovima, što mu je omogućilo da ostvari telefonsku komunikaciju internacionalnog karaktera. Na ovaj način su Haris i Eric kasnije uspjeli povezati svoj BBS sistem sa svim većim univerzitetima u svijetu.
“Ratne 1993. Eric i ja smo uspjeli ostvariti saradnju s pariskim Marie i Pierre Currie univerzitetom, tj. mogli smo se ‘nakačiti’ na njihove servere. Oni su posjedovali varijantu našeg BBS-a tako da smo tokom kratke komunikacije (oni nas nazovu) prebacivali sve podatke s našeg diska na njihov. Potom su u Parizu studenti ‘raspakovali’ naše pošiljke i štampali poruke namijenjene porodicama u svijetu. No, zanimljivo je da smo tada od sugrađana dobijali poruke na disketama ili napisane na papirima. Primjerice, neko od naših prijatelja s Dobrinje je na svom računaru sastavio poruke za komšije, prebacio to na disketu, donio nama, a mi smo ih prebacivali u BBS i slali studentima u inostranstvu koje smo molili za određenu vrstu pomoći. Neki su na taj način ostvarivali kontakt sa svojom porodicom koja je za vrijeme rata bila izvan BiH”, kroz smijeh nam objašnjava Haris Hadžialić.
Ovaj danas istaknuti biznismen ističe da je čak na sedmičnoj bazi bilo razmjenjivano i do 1.000 poruka sa studentima diljem svijeta, što je omogućilo glavnom gradu BiH da se na neki način izvuče iz komunikacijske izolacije, a sličan BBS sistem je razvijen i u Tuzli.
Put do registracije .ba domene
“Također, 1993. godine sam zajedno s Ericom napravio neformalni pokret ‘Studenti za Sarajevo’, a on je, s obzirom na to da je Francuz i da je imao mogućnost izlaska iz Sarajeva, ostvario kontakt sa svim francuskim univerzitetima, a kasnije i sa španskim, holandskim, engleskim itd. Isto tako, on je u Francuskoj zajedno s nekoliko studenata oformio i nevladinu organizaciju ‘Studenti za Sarajevo’, kojoj su bezrezervnu podršku pružile francuska i američka armija te NATO. Krajem 1993. godine čak 37 evropskih univerziteta komuniciralo je s nama. Mi smo putem tog primitivnog BBS-a sa studentima iz Evrope dogovarali čak i da nam šalju pakete s hranom, higijenskim potrepštinama, pa smo kroz tu našu aktivnost pomagali kako sebi tako i našim sugrađanima”, dodao je on.
Hadžialić govori da je putem BBS veze uspio stupiti u kontakt i sa sestrom. Naime, on je ovaj primitivni oblik e-mail komunikacije koristio na način kao i svi drugi, tj. pisao je poruke svojoj sestri, a zatim je studente u Holandiji, koji bi primili poruku, molio da tekst odštampaju i pošalju poštom njegovoj sestri u izbjeglištvu. Naravno, u poruci je jasno naznačio ime i prezime osobe kojoj se pošiljke treba dostaviti kao i adresu stanovanja.
“Moje dopisivanje sa sestrom bilo je intenzivno, a jedne prilike mi je ona napisala kako je upoznala čovjeka u Amsterdamu koji je iskazao želju da moj projekt izdigne na viši nivo. Također, ona mi je rekla u koje vrijeme će me ovaj izuzetni čovjek zvati tako da sam imao vremena da iskopčam telefon iz računara kako bi s njim ostvario konvencionalnu telefonsku vezu. Tada sam se prvi put čuo s Jacquesom Schuurmanom, doktorantom sa Slobodnog univerziteta iz Amsterdama, koji me je upitao jesam li uopće čuo za Internet. Nakon što sam odgovorio da sam relativno upoznat s tim terminom od prije rata, on mi je pojasnio šta suštinski predstavlja ovaj pojam i predložio mi je da zajednički dovedemo internet u BiH, tj. da projekt izdignemo na viši nivo”, kazao je Hadžialić.
Iako je on zajedno sa svojom ekipom drugara radio na razvijanju BBS-a, kategorično naglašava kako je Jacques Schuurman zapravio modes operandi cijelog projekta i kako bh. stanovnici zahvaljujući njemu danas koriste internet.
“U svom začetku internet se mahom koristio za edukaciju, a uglavnom su administratori interneta i domena bili univerziteti. Jacques mi je jedne prilike kazao kako za registraciju .ba domene trebam potpise s tri bh. univerziteta. Pošto je bila ratna situacija, bio sam primoran prikupiti potpise s univerziteta u Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru pored Sarajeva. Iako sam bio običan građanin, a ne neki visokopozicionirani dužnosnik, mene su u Banja Luku i Mostar pratili službenici OSCE-a. Ruku na srce, iako profesorima s tih univerziteta nije bilo baš najjasnije šta je zapravo internet, zahvalan sam što su mi dali svoje potpise. No, kako bismo ih mogli dostaviti u Amsterdam, trebala je meni i kompletnoj ekipi okupljenoj oko ovog projekta, koju su činili Mladen Rifelj, Azur Ajanović i Brano Vujičić, pisana dozvola Ministarstva odbrane RBiH koju smo naposlijetku i dobili, a zeleno svjetlo za implementaciju plana dovođenja interneta u tadašnju RBiH dalo nam je čak i Predsjedništvo RBiH. Tako je internet i službeno došao u BiH”, zaključuje Haris Hadžialić, čovjek koji je začetnik današnjeg interneta u BiH.
 
 
 
(Klix)
Objava Haris Hadžialić: Internet u BiH je nastao iz studentskog bunta u opkoljenom Sarajevu pojavila se prvi puta na Jajce Online.



Feed: Jajce-Online.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement