Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove u Haagu odbio je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Miće Stanišića, bivšeg ministra unutarnjih poslova Republike Srpske i suradnika Radovana Karadžića, osuđenog na 22 godine zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Predsjednica Mehanizma, sutkinja Graciela Gatti Santana, u današnjoj je odluci zaključila da Stanišić nije pokazao dovoljno znakova rehabilitacije, osobito prihvaćanja odgovornosti i iskrenog kajanja za zločine. Iako je odslužio više od dvije trećine kazne i uzorno se ponašao u zatvoru, to nije bilo dovoljno za njegovo oslobađanje.
“Težina njegovih zločina velika je i taj čimbenik govori protiv odobravanja prijevremenog puštanja na slobodu”, navela je sutkinja u obrazloženju odluke.
Osuđen zbog progona Bošnjaka i Hrvata
Stanišić je 2013. godine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju proglašen krivim za ubojstva i mučenja kao kršenja zakona i običaja ratovanja te progon kao zločin protiv čovječnosti. Osuđen je na 22 godine zatvora, a žalbeno vijeće 2016. potvrdilo je presudu u cijelosti.
Sud je utvrdio da je sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s teritorija planirane srpske države. Stanišić je tijekom rata bio ministar unutarnjih poslova Republike Srpske.
Haškom sudu predao se u ožujku 2005. godine, a od kolovoza 2019. kaznu je služio u Poljskoj. U siječnju 2025. prebačen je u pritvorsku jedinicu Ujedinjenih naroda u Haagu jer Poljska više nije mogla nastaviti izvršavati njegovu kaznu.
Dobro se ponaša u zatvoru, ali to nije dovoljno
Stanišić je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu podnio 4. rujna ove godine. Pozvao se na činjenicu da je već odslužio dvije trećine kazne, što mu prema pravilima Mehanizma daje pravo da zatraži razmatranje prijevremenog oslobađanja.
Tu je granicu dosegnuo još 24. rujna 2024. godine. Međutim, sutkinja je naglasila da odsluženje dvije trećine kazne ne znači automatsko pravo na slobodu, osobito kada je riječ o osobama osuđenima za najteže međunarodne zločine.
U izvješću pritvorske jedinice navedeno je da se Stanišić ponaša uzorno, da je pristojan prema osoblju i drugim zatvorenicima te da nije imao disciplinskih problema. Sutkinja je pohvalila njegovo ponašanje, ali je istaknula da se ono samo po sebi ne može smatrati dokazom rehabilitacije.
Nije prihvatio odgovornost za zločine
Ključan razlog odbijanja zahtjeva bila je procjena da Stanišić nije pokazao dovoljan napredak u suočavanju s vlastitom odgovornošću. U novom zahtjevu nije izričito prihvatio odgovornost za zločine za koje je osuđen, niti je naveo konkretne postupke koji bi pokazali da je promijenio odnos prema svojim djelima i njihovim posljedicama za žrtve.
Sutkinja je navela da nema dovoljno dokaza da je Stanišić kritički preispitao svoje postupke ili izrazio iskreno žaljenje. Izvješće pritvorske jedinice također nije sadržavalo njegove izjave o počinjenim zločinima i žrtvama na temelju kojih bi se mogao procijeniti njegov odnos prema presudi.
“Informacije koje su trenutačno dostupne ne pokazuju promjenu u ovom aspektu Stanišićeve rehabilitacije od prethodne odluke”, zaključila je sutkinja. Dodala je da i dalje nije uvjerena da je Stanišić pokazao dovoljno prihvaćanja odgovornosti, kritičkog promišljanja ili iskrenog kajanja koji bi opravdali iznimnu mjeru prijevremenog puštanja na slobodu.
Htio se vratiti obitelji u Srbiju
Stanišić je u zahtjevu naveo da bi se nakon oslobađanja nastanio u Srbiji, gdje žive njegova supruga, djeca i unuci. Istaknuo je da s njima redovito razgovara telefonom te da ima dovoljno sredstava za život zahvaljujući mirovini i pomoći obitelji.
Tvrdio je i da je tijekom dugogodišnjeg zatvora održavao dobre odnose s osobama različitih nacionalnosti te da bi njegov povratak u društvo pridonio pomirenju. Sutkinja je te okolnosti uzela u obzir, ali je zaključila da one nisu dovoljne za prijevremeno oslobađanje.
Razmatrano je i njegovo zdravstveno stanje, no nije utvrđeno da postoje ozbiljni zdravstveni problemi koji bi opravdali puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga.
Odbijen i prošle godine
Stanišiću je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu već bio odbijen 17. srpnja 2025. godine. I tada je odlučeno da težina počinjenih zločina i nedostatak dokaza o rehabilitaciji ne opravdavaju njegovo oslobađanje.
Prije donošenja današnje odluke predsjednica Mehanizma konzultirala se s trojicom sudaca, Carmelom Agiusom, Burtonom Hallom i Liuom Daqunom. Sva trojica složila su se da zahtjev treba odbiti.
Prema izračunu Mehanizma, Stanišić bi punu kaznu trebao odslužiti 21. siječnja 2032. godine. Do tada ostaje na izvršavanju kazne, osim ako se u međuvremenu ne donese drukčija odluka./HMS/