Često se sjetimo riječi Charles-Louisa de Secondata Montesquieua, francuskog političkog mislioca i pisca: “Sretni su narodi koji imaju dosadnu povijest”. Povijest naroda na brdovitom Balkanu nije nimalo dosadna, a još je manje – zabavna. Jer Balkan, kako reče britanski državnik i književni nobelovac Winston Churchill, proizvodi više povijesti nego što može konzumirati! Na Churchillove riječi podsjetio je nobelovac Umberto Eco: “Balkan ima užasan problem s društvenim sjećanjem jer se tamo dogodilo tako puno revolucija – više nego u Italiji, na primjer, ili u Francuskoj”. U prošlom stoljeću na Balkanu su se vodili balkanski ratovi, dva svjetska, krajem stoljeća i ratovi izazvani velikosrpskom agresijom pa je morao intervenirati i NATO. No, da i sadašnjost Balkana ne bude dosadna, neki i u 21. stoljeću zveckaju oružjem. Za sada su na zveckanju, izvode “samo” hibridne, cyber i medijske napade. Povijest je i dalje na brdovitom Balkanu više mučiteljica nego učiteljica života, nešto iz navike, a ponešto zbog aktualnih geostrateških preslagivanja. Ponovno se pokazalo kako je nogomet lakmus-papir za određivanje stanja u nekom društvu. U Srbiji vrije kao u grotlu nakon što je u Leskovcu nogometna reprezentacija Albanije porazila srpsku izabranu vrstu. Utjehu nalaze srbijanski humoristi koji rekoše:
– Svakako nemamo goriva za odlazak na Mundijal!
“Zmajevi” imaju šansu ponovno se plasirati na Svjetsko prvenstvo, jednom ih je odveo Pape Sušić. Nadamo se da izbornik i reprezentativci neće pjevati onu Oliverovu – “Oprosti mi, PAPE!” “Zmajevi” nikad nisu bili na Euru, ne da se BiH u Europu i to ti je. Pa se nakon još jednog neuspjeha Mujo tješio:
– Nema veze, na Europsko prvenstvo nije se plasirao ni jedan moćni Brazil!
Bosna i Hercegovina ponovno se našla u više nego delikatnoj situaciji kad je politika u pitanju. Hrvati su zdušno i za članstvo u Europskoj uniji i u NATO-u, dobar dio Bošnjaka također, a Srbi bi u EU, ali ne i u NATO. Kao i Srbija, čiji je predsjednik Vučić javno simpatizira Medu s Urala. Kao što su pojedine bošnjačke strukture bliže Vuku s Bospora nego staroj dami Europi. Pogotovo u vremenu današnjem jer je do novih općih izbora ostalo još “samo” godinu dana, a valja se dodvoriti biračkom tijelu kojemu je bliža Turska na srcu nego Schengen na vratima.
Hrvati u BiH našli su se između banjolučkog separatističkog čekića i sarajevskog unitarističkog nakovnja. Država BiH i dalje nekako funkcionira na hrvatski pogon. Naime, podsjetimo na to da su nedavno ministri Dodikova SNSD-a u Vijeću ministara BiH digli ruke za prihvaćanje dokumenta Reformske agende iz Plana rasta. Ministar Staša Košarac kazao je kako su to učinili zbog “dobre suradnje” s dijelom stranaka koje dolaze iz Federacije BiH, a nisu “trojka”. Na sastanku izaslanstava HDZ-a BiH i SNSD-a Milorad Dodik predložio je da se preglasavanje Hrvata riješi ustrojem hrvatskog entiteta, što je rasrdilo političko Sarajevo koje ne želi ni čuti o takvoj mogućnosti, a šute o tome kako omogućiti konstitutivnom narodu da izabere svoje legitimne političke predstavnike.
Sarajevskoj “trojki” SDA taliza predizbornu dasku, optužujući je za “podilaženje” Dodiku i HDZ-u BiH. A upravo HDZ BiH pokušava svojom konstruktivnom diplomacijom održavati barem “hladni pogon” funkcioniranja institucija vlasti. HDZ BiH održao je i konstruktivan sastanak s Radončićevim SBB-om i čelnicima Partije demokratskog progresa, jake oporbene stranke u RS-u. Na tom sastanku banjolučki gradonačelnik Stanivuković podržao je HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona, koji jamči izbor legitimnih predstavnika Hrvata u svim tijelima vlasti u BiH. HDZ BiH nastoji okupiti sve vladajuće i oporbene stranke u cilju kolikog-tolikog konsenzusa oko ključnih zakona potrebnih za otvaranje pristupnih pregovora s EU-om. Ponovno se pokazuje da su Hrvati vezivno tkivo i armatura BiH. Naravno da bi bili još učinkovitiji kad bi bili jednakopravni. Bez dogovora oko izmjena Izbornog zakona i nužnih reformi HDZ BiH može samo na svoj diplomatičan način održavati samo “hladni pogon” funkcioniranja BiH. I dalje muku mučiti između sarajevskog unitarističkog nakovnja i banjolučkog separatističkog čekića.
Ursula von der Leyen ponovno je bila u posjetu BiH kako bi podržala BiH na putu u EU. No, nekima je u BiH puno važnije biti “hadžija” bh. “avlija” nego dio europske obitelji pa će, nažalost, i dalje rasti tenzije. Pa se jedan građanin požalio:
– Ja sam pogrešno čuo, mislio sam da rastu PENZIJE, a ono rastu TENZIJE!
A tenzije će rasti sve dok se ne postigne održivo stanje u BiH, prihvatljivo za sva tri konstitutivna naroda i sve građane BiH. Plaće, mirovine i ukupni standard građana neće moći realno rasti bez realnog sagledavanja političke i društvene zbilje te konačnog ustroja BiH na način kako su ustrojene višenacionalne države u Europi, koje funkcioniraju na načelima jednakopravnosti i konsocijacije. Inače Bosni i Hercegovini prijeti i – ciprizacija. Pogotovo i zbog trenutačnih geostrateških preslagivanja u Europi i svijetu. U svemu, pa i u politici, valja imati mjeru, ali ne na Mujin način. Mujo se, naime, obratio Hasi:
– Za sve valja imati mjeru, evo ja imam mjeru zabrane upravljanja vozilom na godinu dana!