Grad Mostar je uz Distrikt Brčko jedinstven slučaj u cijeloj Bosni i Hercegovini jer jedini od svih gradova i općina ima posebna izborna pravila propisana izravno Izbornim zakonom što uključuje gradske izborne jedinice, minimalne i maksimalne kvote za konstitutivne narode, vitalni nacionalni interes te neizravni izbor gradonačelnika. Bošnjačka politika često izražava protivljenje ovakvim mehanizmima na razini Federacije i države, međutim, u Mostaru u posljednje vrijeme ovakve mehanizme sve više zloupotrebljavaju, navodi u analizi RTV Herceg Bosne.
Posebna izborna pravila za Grad Mostar nametnuo je još 2004. tadašnji Visoki predstavnik Paddy Ashdown. Međutim, Statut je zbog narušavanja načela jednakosti glasova naknadno srušen na Ustavnom sudu BiH nakon apelecije hrvatskih predstavnika, nakon čega Mostar nije imao 12 godina izbore. Pomak je napravljen 2020. godine dogovorom HDZ-a i SDA i potpisivanjem Mostarskog sporazuma, gdje su otklonjene sporne odredbe mostarskog statuta i Izbornog zakona, ali nikada nije proveden drugi dio sporazuma o legitimnom predstavljanju.
“U onom trenutku kad smo poslije godina pregovora uspjeli realizirati izmjene Izbornog zakona u dijelu izbornih pravila za Grad Mostar i napokon dobili izbore u Gradu Mostaru, mišljenja sam da je to bio jedan dobar politički trenutak, momentum gdje se domaćom pameću došlo do izmjena Izbornog zakonodavstva. Trebali smo ići korak dalje i rokovi su bili jasno definirani da se izmijeni i preostali dio, sveobuhvatna izmjena Izbornog zakona u smislu legitimnog predstavljanja”, objasnio je za RTV HB Slaven Zeljko, sudionik Mostarskog sporazuma 2020. godine.
Iako Mostar nije ustrojen kao ostale jedinice lokalne samouprave, njegova posebna izborna pravila nisu toliki problem, nego što se takva pravila nisu primjenila i u nekim drugim nacionalno podijeljenim sredinama, a problem je i sami način upravljanja u Gradu Mostaru, smatra HRS-ov vijećnik Slaven Bevanda.
“Za sve postoje rješenja, mi smo svjedoci da u Bosni i Hercegovini imamo nekoliko takvih situacija, primjerice u Brčko Distriktu. Za njega možemo reći da je jedna lokalna sredina, bez obzira što je ustrojena kao distrikt veličine Grada Mostara gdje su se našla neka rješenja koja su pomirile te odnose. Federacija BiH i cijela Bosna i Hercegovina zahtijeva određena rješenja te vrste. Ona su europska, bilo da su belgijska, bilo da su švicarska, bilo da su dijelom španjolska itd”, istaknuo je Bevanda za RTV HB.
No, dok Bošnjačka politika redovito zaziva načelo “jedan čovjek, jedan glas” na razini Federacije i države, u Mostaru grčevito brane ovakva pravila, a u posljednje vrijeme i zloupotrebljavaju. Upravo se na primjeru Mostara zrcali sva licemjernost takve politike, smatra Robert Kolobara.
“To je politika koja sustavno i na svakom koraku majorizira Hrvate, otima Hrvatima njihova ustavom stečena prava, ugnjetava Hrvate. A istovremeno pred domaćim biračkim tijelom i pred međunarodnom postavom oni okreću pilu naopako i akte hrvatskog dobročinstva, suradnje i pomoći pretvaraju u akte nasilja. Dok svoju majorizaciju i svoje ugnjetavanje predstavljaju kao borbu za državu, to jest borba, ali borba za jednonacionalnu i jednovjersku državu”, rekao je Kolobara za RTV HB.
U pojedinim sredinama gdje su Bošnjaci u manjini, bošnjačke stranke traže proporcionalno zapošljavanje po nacionalnoj osnovi, a ondje gdje su u većini izričito su protiv. S druge strane izborna pravila u Mostaru idu im maksimalno na ruku, a posebno kada je riječ s određivanjem minimalnih i maksimalnih kvota u gradskom vijeću. Minimalna kvota nekog naroda je četiri vijećnika od ukupno 35, a primjerice u Zastupničkom domu minimalna kvota je četiri zastupnika od 98. A maksimalne kvote tjeraju političke stranke u razne kalkulacije s izbornim listama.
“Ograničavaju one koji imaju pravu političku odnosno podršku birača na lokalnim izborima da osiguraju proporcionalan broj mandata njihovim glasovima pa smo tako ograničili broj Hrvata na 15, Bošnjaka na 15 i broj Srba 15. U ovom trenutku broj Hrvata je popunjen na 15, broj Bošnjaka nije i Klub Srba nije jer broji svega par vijećnika u Gradskom vijeću. Dakle, ne da su Bošnjaci oštećeni, nego Hrvati su oštećeni u Gradu Mostaru, izbornim pravilima i Statutom te maksimalnim minimalnim kvotama nažalost ostale u ovoj proceduri”, dodaje Zeljko.
“Volio bih da netko pogleda broj zaposlenih u Konjicu gdje je nekad prije rata Hrvata i Srba bilo živjelo 50 % ili proporcionalnu zastupljenost u institucijama ili javnim poduzećima recimo Travnika. Pogotovo njega jer je Travnik po Ustavu i Washingtonskim sporazumima te Ustavu Federacije trebao biti ustrojen na istim načelima kao Grad Mostar. Nažalost i u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH nisu primjenjene ustavne odredbe o proporcionalnosti zapošljavanja što je bila ustavna obveza”, smatra Bevanda.
Dok god se u unutarnjem ustroju Bosne i Hercegovine uzima načelo “Uzmi ono što ti odgovara” ne postoje izgledi za istinski suživot. Dok bošnjačka politika optužuje hrvatsku za aparthejd u sredinama gdje su Bošnjaci u manjini u odnosu na Hrvate, primjer Statuta Mostara i izbornih pravila za ovaj grad pokazuje kako Bošnjaci uživaju trostruki mehanizam zaštite i to kroz minimalne i maksimalne kvote, mogućnost korištenja vitalnog nacionalnog interesa te kroz dvotrećinsko odlučivanje o svim bitnim odlukama u Gradu. No, zato Hrvati Travnika o tome mogu samo maštati./HMS/