Kuzmanović je ostvario transfer karijere prošle godine te iz našičkog Nexea prešao u njemački Gummersbach, a ubrzo je postao ponajbolji vratar Bundeslige, najjače rukometne lige na svijetu.
Hrvatski rukometaši svladali su Island s 32-26 (20-12) u dvoboju drugog kola druge faze Svjetskog prvenstva odigranom pred 15.000 gledatelja u Areni Zagreb, čime je Hrvatska ostala u igri za plasman u četvrtfinale. Briljirao je vratar Dominik Kuzmanović sa 17 obrana koji je proglašen igračem utakmice, što mu je treći ovakav naslov na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu, što je pravi raritet. Kuzmanović je ostvario transfer karijere prošle godine te iz našičkog Nexea prešao u njemački Gummersbach, a ubrzo je postao ponajbolji vratar Bundeslige, najjače rukometne lige na svijetu.
Prilikom sjajne predstave protiv Islanda, prisjetili smo se intervjua kojeg je dao prošle godine za Večernji list.
Gdje je počela vaša rukometna karijera?
– Počeo sam trenirati s pet godina u malom klubu, Poletu iz Brckovljana, mjesta iz kojeg dolazim i gdje mi žive roditelji jer sam trenutno u Našicama. Nagovorio me stariji brat Matej. Na vrata sam došao sasvim slučajno. Na prvom treningu nije bilo vratara pa sam ja stao na gol i ostao do danas. Poslije Poleta otišao sam u Dugo Selo, pa u Nexe.
Trenirali ste i taekwondo?
– Da, nešto malo. Taj sport mi je pomogao da mogu napraviti neke pokrete koje možda drugi vratari ne mogu. Primjerice špagu.
Završio je opću gimnaziju, a kad je bio u četvrtom razredu, dobio je najljepši dar, poziv u seniorsku reprezentaciju.
– Bila je nedjelja, 1. studenoga, 21 sat. Pripremao sam se za školu kad me nazvao Ivica Maraš, glasnogovornik reprezentacije, i rekao da dođem na pripreme, Marin Šego je kasnio, nisam mogao vjerovati. Bilo je nestvarno, u nedjelju poslijepodne gledao sam Kiel s Duvnjakom na TV-u, a već sutradan ručali smo za istim stolom. Tada smo se upoznali, baš me impresionirao, sve nas je pozdravio, tretirao me kao i sve ostale suigrače koji su godinama u reprezentaciji. Bilo je to nezaboravno iskustvo.
Zanimljivo je da ste prvu godinu kao vratar Nexea branili na posudbi u Dugom Selu?
– Tako se dogodilo. Nino Pavelić, trener vratara Nexea, često je dolazio u Dugo Selo, gdje bi trenirao sa mnom. A tijekom lockdowna trenirali smo i na otvorenom, štoviše, to smo nastavili i poslije. Svjež zrak nema cijenu. Njemu mogu puno toga zahvaliti. Posloži mi trening do najmanjeg detalja. Ima tu i teniskih loptica, ma svega…
– Potpuna suprotnost onome na parketu. Slobodnog vremena nemam puno, volim kuhati. Obožavam sve što napravim u woku. A prvo jelo koje sam svladao bilo je varivo. Prelazak na samostalni život pokazao mi je koliko zapravo ima stvari koje svakodnevno moraš obaviti, misleći pritom na kućanske poslove. Pranje suđa, čišćenje, kuhanje i ostalo. Ali mislim da je najveći problem kada to moraš obaviti umoran poslije treninga. Preko ljeta volim roniti, baviti se podvodnim ribolovom. Volim gledati serije, najdraže su mu “Last Dance”, “Breaking Bad”, “True Detective”, a od filmova “Dobri Will Hunting”, “Prestige” i “Fury”…
Je li se u obitelji još tko bavio sportom?
– Stric mi je bio sportaš – Mići Kuzmanović – poznati tekvondaš koji je osvajao medalje.