„Propovijedi su često previše apstraktne i nisu baš relevantne za život. Mnogi ljudi koji odlaze u crkvu ne mogu se poistovjetiti s njihovim sadržajem“ kazao je Götz o istraživanju više od 1200 odraslih osoba, uglavnom iz zemalja njemačkog govornog područja
U Crkvi se često zna dogoditi da vjernici češće pune crkve kod onih svećenika koji su dobri propovjednici, dok su mise na kojima su propovijedi monotone nerijetko slabije posjećene. No, sada je to potvrdila i znanost.
Nedavno objavljeno istraživanje pokazalo je da mnoge ljude dosadne propovijedi odbijaju od odlaska u crkvu, prenosi katholisch.de.
Istraživanje su proveli Sveučilište u Beču i Sveučilište u Sussexu, a rezultati su objavljeni ovoga mjeseca. Voditelj istraživanja Thomas Götz izjavio je da se treba obratiti više pozornosti na ovaj fenomen i da mu se suprotstavi privlačnijim propovijedima. „Crkva bi se trebala ozbiljno pozabaviti pitanjem dosade“, istaknuo je Götz u razgovoru za novinsku agenciju Kathpress.
Propovijed nije glavni razlog odlaska na misu
„Propovijedi su često previše apstraktne i nisu baš relevantne za život. Mnogi ljudi koji odlaze u crkvu ne mogu se poistovjetiti s njihovim sadržajem“ kazao je Götz o istraživanju više od 1200 odraslih osoba, uglavnom iz zemalja njemačkog govornog područja.
Prema anketama provedenim na izlazima iz crkava, većini ljudi propovijed nije jedan od glavnih razloga odlaska na bogoslužje. Ispitanici su odgovorili da na misu dolaze jer tamo mogu doživjeti „mir i tišinu“ ili da postoji obiteljska tradicija odlaska na nedjeljnu misu.
Često su se isticali i neki dijelovi mise, poput duhovnih pjesama ili doživljaja euharistijskog slavlja. Međutim, propovijed koja se percipira kao dosadna često je „razlog da ljudi prestanu dolaziti redovito“, kaže Götz.
Papa o duljini propovijedi
Iako ga nije znanstveno proučavao, o problemu predugih propovijedi često je govorio i papa Franjo. Često je naglašavao da propovijed ne smije biti preduga.
Na općoj audijenciji u prosincu prošle godine kazao je: „Ponekad vidimo ljude koji, kad počne propovijed, iziđu van popušiti cigaretu i zatim se vrate. (…) Ako je dulja od osam minuta propovijed se rasplinjuje, postaje nerazumljiva.“ Te riječi Papini su slušatelji dočekali s pljeskom.
Za razliku od propovijedi, koje su u istraživanju ocijenjene kao najmanje zanimljive, hodočašća su postigla najbolji rezultat. Duhovna dosada analizirana je u različitim kontekstima poput crkvenih službi, hodočašća, povlačenja u tišini, joge i meditacije. Propovijedi su ocijenjene ocjenom 3,6 na ljestvici od 1 do 5, dok su hodočašća ocijenjena s 1,3.
Götz je tu privlačnost hodočašća ovako objasnio: „Doživite prirodu, tjelovježbu i društvenu interakciju kao i izazove zbog vremena ili rute, što iskustvo čini dinamičnim. Osim toga, svatko može odrediti vlastiti tempo, uzeti pauze ili razgovarati.“