Odgovor na tekst OO SDA Jajce koji ste objavili pod naslovom ”A samo smo se htjeli vratiti kući”.
Jugoslovenska armija je započela rat u Sloveniji te po cijeloj Hrvatskoj, jer su uslijedili demokratski procesi, nezaustavljivom brzinom. Ako su Hrvati u BiH nacionalisti zbog toga što su bili svjesni kako rat neće zaobići ni BiH i za obranu se pripremali, na to smo ponosni.
Hrvati su osnovali HZHB (Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu) nakon osnivanja razni asocijacija u Banja Luci i Sarajevu, nakon napada JNA na Ravno i Uništa teritorij BiH, a muslimanska ili sarajevska politika se oglušila na stradanja pod izgovorom to nije naš rat. U to vrijeme u JNA je bio veliki broj muslimana oficira i vojnika koji su napadali i vršili zlodjela u Hrvatskoj.
Osnivanjem HZHB u Grudama 18.11.1991 organizirani su Hrvati u svojim općinama na prostoru BiH, izabrani su predstavnici za političko djelovanje i pripremali odgovor na agresiju u skladu s mogućnostima.
Izabrani hrvatski dužnosnici u Jajcu su bili svjesni okolnosti i potrebe za organiziranjem obrane. Izabrani muslimanski dužnosnici u institucijama općinske vlasti nisu bili svjesni ili nisu htjeli sudjelovati u pripremama za obranu sve dok nisu napadnuti prostori Podrinja i Krajine.
Upornim pozivanjem i ukazivanjem na primjere suradnje kasno su počeli djelovati. Shvatili su nakon stradavanja muslimana u Ljoljićima, Čerkazovićima, Jezeru, pada Donjeg Vakufa bez borbe, kao i Babinog Potoka, Torlakovca, Vinca, Kokića, Šerića, Grdova, Bravnica.
Za kratko vrijeme nije uspjela obrana Vlasinja. Ako govorite o sumnjivim okolnostima palo ili predano nizvodno Vrbasom, nizvodno Plivom.
Organizirana obrana općine Jajce uspostavljena je na rubovima hrvatski sela-hrvatski naselja i trajala do kraja listopada 1992.godine. U obrani Jajca postrojbe HVO-a su držale obrane crte u omjeru 75%, a TO-ABiH 25%, sve je to rečeno i dokumentirano na okruglom stolu u organizaciji udruga na temu ”Jajce u obrani”.
Mogli bi navestii brojne primjere problema i incidenata u suradnji HVO-a i TO ili ABiH. Izdvajamo primjere i incidente kada su predstavnici stožera HVO Jajce bili spriječeni u prolasku kroz Divičane zbog barikada. Pregovaralo se u osnovnoj školi u Divičanima. Mještani su tvrdili kako ih je granatirao top HVO. Razularena rulja ispred škole je prijetila pregovaračima, iako nije bilo razloga za optužbe jer top nije mogao djelovati na tom prostoru. Pregovori su trajali do jutarnji sati, trebalo je puno strpljenja i mudrosti u razuvjeravanju mase.
Tijekom obrane Jajca 1992.godine pomoć u ljudstvu, oružju, streljivu, opremi, hrani, medicinskom materijalu je dolazila isključivo u organizaciji HVO-a iz Gruda.
Unitarno-građansko krilo SDA Jajce je bilo spremno prepustiti svoje sunarodnjake, nenaoružane, u ruke srpskih snaga JA-VRS. Samo zahvaljujući dužnosnicima HDZ-a Jajce , strpljenju i upornosti u pozivanju i ukazivanju na opasnost po primjeru Vukovara, Jajce nije doživjelo masovni pokolj i masovne grobnice.
Koliko su muslimani-bošnjaci voljeli Jajce, pokazali su kroz žrtvu koju su bili spremni podnijeti. Primjeri obrane Ćaninog Polja i Vrbice svjedoče o tome da bi vod Teritorijalne obrane (TO-ABiH) napuštao svoje položaje pri svakom jačem napadu na obrambenu liniju.
Podsjećamo pisca ili pisce teksta na koji odgovaramo: U Jajcu nisu ušle hrvatske snage-nisu se ušetale.
HVO i HV –hrvatske snage su u VRO Maestral 95, 13.rujna oslobodile Jajce, podnoseći veliku žrtvu. Jajačka postrojba Hrvoje Vukčić-Hrvatinić zajedno sa pripadnicima 2.gardijske brigade I drugih postrojbi oslobodili su Jajce.
Ako ste vi imali vjere i ljubavi prema svome gradu Jajcu, pitamo vas, zašto niste zajedno sa nama oslobađali Jajce?
SplitskIm sporazumom od 22.07.1995.g. je predviđeno da će ABiH desnom stranom Vrbasa, a HVO i HV lijevom stranom Vrbasa zajedno oslobađati Jajce. Živimo činjenicu da je ABiH u VRO Maestral izdala hrvatske snage.
Podsjećamo sve bošnjake na povijesnu činjenicu potpisivanja Daytonskog sporazuma i kako je Jajce i Bugojno bilo vezano u pilot projektu povratka 200 obitelji bošnjaka u Jajce i 200 obitelji hrvata u Bugojno.
Primjer nepoštivanja Daytonskog sporazuma je i u Jajcu jer je predsjednik OO SDA Jajce Enver Šabić organizirao povratak iz Zenice i drugih mjesta mimo dogovora i bez suradnje sa dužnosnicima općine, podrazumjeva ujedno i odgovornost za sve posljedice nepoštivanja sporazuma.
Postavljamo pitanje, ako je mogao raditi kako je želio, zašto nije organizirao autobuse 1993.g ili 1994.g
Pisac spominje gradnju džamije Esme Sultanije u Jajcu. Po raznim izvorima,informacijama, džamija je sagrađena na temeljima crkve sv.Katarine koju su srušili turci-osmanlije. Islamska vjerska zajednica u Jajcu nije bila spremna izvršiti arheološka ispitivanja temelja i utvrditi istinitost navoda. Pisac ne spominje okupaciju crkve svete Marije sa zvonikom svetog Luke od strane okupatora 1527.godine.
Tijekom okupacije Jajce 1992.-1995.g sve crkve na prostoru općine su bile porušene i devastirane kao i džamije. Vjerski obredi su obavljani u improviziranim prostorima. Treba napomenuti kako je islamska vjerska zajednica prva dobila prostor za obavljanje vjerski obreda u objektu bivše željezare iz vremena NDH-A “Pavelićeva džamija”.
Povratak u Jajce nadzirala je međunarodna misija OSCE i glavnog medijatora za provedbu Daytonskog sporazuma Christiana Schwarz-Schillinga, za svaki sastanak je pripremano izvješće o realizaciji preuzeti obveza sa predhodnog sastanka vezanih za povrtak. Trebalo je reći kako su podaci o zapošljavanju povratnika prikupljani u tu svrhu i kako je HDZ Jajce bila strana u pregovorima. Prijeratna društvena poduzeća u Jajcu su zatečena u opljačkanom i devastiranom stanju. Imenovani su stručni i odgovorni ljudi u uprave poduzeća, o tome govore činjenice, jer su skoro sva poduzeća pokrenuta bez pomoći viših razina vlasti. Kontinuirano je bio prisutan problem nedostatka stručnih i visoko obrazovanih kadrova.
Pisac teksta spominje broj uposlenih bošnjaka u poduzećima i nesvjesno ide na tanak led političke naivnosti. Ne tvrdimo kako je točan broj upsolenih bošnjaka 151, može biti samo veći, ali pitamo pisca i sve jajčane koliko ima uposlenih hrvata u poduzećima u vlasništvu bošnjaka ili javnim poduzećima i javnim ustanovama gdje su direktori bošnjaci, broj uposleni hrvata je daleko manji, trideset godina nakon rata.
Pisac teksta ne spominje niti jednom rječju Bugojno, bili smo u pilot projektu Daytonskog sporazuma. Je li omogućen povratak hrvatima u Bugojno? Koliko hrvata nakon 30 godina od rata radi u općinskim službama, javnim ustanovama i javnim poduzećima? Koliko su hrvati u Bugojnu sudjelovali u privatizaciji?. Prije rata načelnik općine Bugojno je bio hrvat…
Ekstremno krilo SDA je objavilo tekst s ciljem podsjećanja javnosti na teška ratna i poratna vremena s namjerom da podigne tenzije pred izbore u nedostatku programski ciljeva i rezultata. Pokušavaju se predstaviti dobronamjernim, zanemarujući inteligenciju, razum i političku zrelost birača.
Opće je poznato kako je rat vrijeme u kojem se događaju brojni incidenti u kojima stradaju ljudi. Pitamo javnost koliko je točno, sočno, napisan tekst iz teškog vremena, pomaže li ta priča danas, potiče li jajčane na bolje sutra ili nas vraća u nepoželjnu prošlost?