U Daytonu su na trodnevnoj konferenciji brojni političari sa svih strana raspravljali o 30. obljetnici Daytonskog mirovnog sporazuma. Je li ovaj skup označio konačni zaokret međunarodne politike u odnosu na BiH ili će se i dalje ići po starom? Prošla su gotovo tri desetljeća od potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma s Aneksom IV. kao Ustavom Bosne i Hercegovine, čije je natkrovljujuće načelo jednakopravnost triju konstitutivnih naroda u dva entiteta i s Distriktom Brčko, a živimo u vremenu najveće političke krize u BiH. Ova godina u znaku je 30. obljetnice mirovnog sporazuma, a u BiH vlada nemir. Na bošnjačkoj političkoj sceni ova je godina zapravo više u znaku općih izbora 2026. godine; i vlast i oporba u političkom Sarajevu bore se za bolje pozicioniranje na bošnjačkom političkom spektru. Ni u čemu se ne slažu, osim u tome da se po svaku cijenu spriječi ili što dulje odulji donošenje izmjena Izbornog zakona, kojima bi se onemogućilo to da Bošnjaci biraju hrvatske predstavnike u vlasti. Politički predstavnici većine političkih opcija u političkom Sarajevu prave se većim i pametnijim Bošnjacima od Harisa Silajdžića ili Envera Kazaza. Zaboravili su Silajdžićeve riječi Željku Komšiću – da će kao hrvatski član Predsjedništva Hrvatima ogaditi Bosnu i Hercegovinu. A po uglednom intelektualcu dr. Enveru Kazazu osuli su i drvlje i kamenje jer se drznuo kritizirati pogrešnu bošnjačku politiku.
Sve skupa podsjeti nas na nezgodnu zgodu s Mujom i Fatom kad je rodila trojke. Mujo je donio cvijeće u rodilište, poljubio Fatu i pogledao trojke te upitao suprugu:
– Fato, koje je naše?!
Prošle godine Schmidt je donio tehničke izmjene Izbornog zakona, koje za cilj imaju jačanje izbornog integriteta. No, Hrvati inzistiraju na izmjenama Izbornog zakona, koje bi trebale jamčiti legitimno predstavljanja hrvatskog naroda i prestanak uhodane prakse preglasavanja Hrvata u BiH. Unatoč jasnim stavovima Ustavnog suda BiH, bošnjačke političke strukture rade sve po ustaljenoj praksi koju žele nastaviti i nakon novih izbora. Sve skupa prijeti produbljivanju političke krize: puzajuća unitarizacija BiH mogla bi prijeći u – galopirajuću! Koja bi izazvala galopirajući secesionizam u RS-u. Jer sila akcije izaziva silu reakcije. Pogotovo ako je akceleracija u pitanju. Svaki konstruktivni koračić sarajevske “trojke” SDA i neke druge stranke na bošnjačkom političkom spektru prokazuju kao izdaju Bošnjaka i Bosne te podilaženje HDZ-u BiH. Pa “trojka” sve više igra onako kako bošnjačka oporba pjeva i njezini medijski instrumenti sviraju.
Dragan Čović za Fenu je kazao da je nekorektno da partneri HDZ-a ne žele zaustaviti praksu izbora dvaju članova Predsjedništva BiH, dok istodobno od Hrvata traže da “spašavaju situaciju” i izvode zemlju iz institucionalne krize. Čović ističe kako Hrvati žele Ustavom definiranu BiH kao svoju domovinu te da nikome ne čuvaju leđa.
Političko Sarajevo ustrajava na žestokom obračunu s tvrdim orahom Dodikom i političkoj marginalizaciji Hrvata, čak i po cijenu samoubilačkog kašnjenja na europskom putu BiH. Pa skraćenicu BiH “prevode” ovako: Bez ikakve Hiće! Računaju da vrijeme i biološki sat rade za njih, a ne znaju da takva politika vodi k tome da sva tri konstitutivna naroda u BiH postanu – manjina! Što se u ovakvoj situaciji može očekivati od visokog predstavnika i Vijeća za provedbu mira, koji su zaduženi za provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma? U Republici Srpskoj 21. studenoga je neradni dan: u Banjoj Luci kažu da je tog dana 1995. godine parafiranjem Daytonskog sporazuma Republika Srpska dobila državljanstvo! Daytonski sporazum je u tri svoja desetljeća mijenjan više od sto puta, uglavnom na štetu Hrvata, a jedne je prigode izmijenjena i tablica dijeljenja – da je pet trećina od 17! Kako bi se uspostavila vlast bez legitimnih predstavnika hrvatskog konstitutivnog, tvorbenog i suverenog naroda. Dušu na srce, jednom je visoki predstavnik donio jednu odluku kojom je djelomično onemogućio preglasavanje Hrvata pa je napadnut sa svih strana bošnjačkog političkog spektra.
Što i kako s daytonskom tvorničkom greškom i rupom u Izbornom zakonu, koju bošnjačke političke strukture koriste za marginalizaciju Hrvata? Presuda Dodiku dodatno je zakomplicirala situaciju pa se ne zna tko je s kime u koaliciji i dokle. HDZ BiH nastoji nekako kormilariti nasukanim bh. brodom, a od potonuća bi ga trebali spašavati čuvari Daytonskog sporazuma, kojima bi moralo konačno biti jasno da su Hrvati hipotenuza bh. trokuta. Bez te hipotenuze BiH se pretvara u – tupi kut! Iz bh. političkog ćorsokaka ori se pjesma: Sokak tijesan, a je momak bijesan! Opet ponavljamo da su Hrvati zaglavni kamen bh. ćemera, a bez njih BiH je zemlja jada i čemera!
Političko Sarajevo računa da je brojnost premoćan alat u stvaranju “građanske” države. Flamanaca je u Belgiji dva puta više nego Valonaca i ne pada im na pamet unitarizacija i preglasavanje malobrojnijih jer znaju da bi se takvom politikom brojnijih Belgija raspala. S Marsa se vidi da je građanska BiH blaži izraz za unitarnu državu Bošnjaka pa sve podsjeća na razgovor s jednim glazbenikom kojeg upitaše:
– Čuli smo da praviš bend.
– Da, zapravo kvartet.
– Znači, ima vas četvero u bendu.
– Ne četvero, nego troje.
– Kako sad troje? – čude se.
– Pa ja i brat.
– Zar imaš brata? – upitaše ga.
– Nemam, zašto pitate?! – čudi se glazbenik.