Europska unija nema jasnu strategiju oko toga kako se nositi s kineskim angažmanom prema zemaljama kandidatkinjama za ulazak u Uniju, upozorilo je Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) u izvješću, izazivajući zabrinutost zbog rastućeg utjecaja Pekinga na Zapadnom Balkanu.
“EU-u nedostaje jasna ‘kineska uvjetovanost’ u svojoj politici proširenja sa zemljama Zapadnog Balkana – odnosno definiranje i provedba uvjeta za kandidate oko suradnje s Kinom – a tema Kine i dalje je uglavnom odsutna iz pregovora o pristupanju”, navodi se u izvješću Vladimira Šopova, gostujućeg suradnika u ECFR-u.
Izvješće pod naslovom Širom zatvorenih očiju: Kako čitati kinesku strategiju na Zapadnom Balkanu istaknulo je da oprezan stav same EU prema Kini doprinosi problemu. “Službeni stav unije o uravnoteženju suradnje i rivalstva više ne odražava postupke EU u praksi, koje naginju konfrontaciji”, navodi se u izvješću.
ECFR je kao znak upozorenja naveo krizu u Crnoj Gori iz 2021. godine. Zemlja se približavala financijskom kolapsu nakon što je “ogroman zajam kineske Exim banke za kontroverzni projekt autoceste narastao u dug – u jednom trenutku premašivši trećinu godišnjeg proračuna te zemlje“. EU je intervenirao kako bi spriječio ono što je nazvao “dužničkim ropstvom s Kinom”, ali četiri godine kasnije, navodi se u izvješću, “EU još uvijek nema jasnu ‘kinesku uvjetovanost’ za zemlje kandidate za EU, a tema Kine i dalje je primjetno odsutna iz formalnih pregovora o pristupanju”.
Međusektorska kineska prisutnost
Kineski angažman na Zapadnom Balkanu proširio se izvan infrastrukturnih kredita na širu mrežu ulaganja i partnerstava. “Pekinški trag u regiji razvija se od infrastrukturnih projekata i kredita do ulaganja i akvizicija, s kineskim utjecajem sve više ukorijenjenim u ključnim institucijama regije”, navodi se u izvješću.
U Srbiji je, na primjer, ECFR istaknuo obrambenu suradnju s Kinom koja uključuje “isporuke vojnih dronova CH-92 i CH-95, u paketu s osam laserski navođenih projektila”, kao i raspoređivanje sustava protuzračne obrane FK-3 unutar srbijanskih zračnih snaga. U izvješću se također spominje prijenos industrijske imovine u Bosni: “Akteri sa značajnim vezama s kineskim i ruskim poslovnim interesima nastavljaju širiti svoj utjecaj na zapadnom Balkanu”.
Sjeverna Makedonija je također tražila kredite od Pekinga. ECFR je primijetio da je vlada, na čelu s Hristijanom Mickoskim, dobila “500 milijuna eura od mađarske državne Izvozno-uvozne banke, koja je, čini se, djelovala kao posrednik. Mađarska je sama dobila kredite u vrijednosti od milijardu eura od kineskih zajmodavaca (Exim banke i mađarske podružnice Banke Kine)”.
Infrastruktura ostaje središnja u kineskoj strategiji. Dok je gotovo bankrot Crne Gore zbog autoceste Bar-Boljare doveo do nadzora EU, kineske tvrtke nastavljaju sklapati poslove u javnoj nabavi, energetici i prometu diljem regije. Telekomunikacije također ostaju područje koje izaziva zabrinutost, a Huawei se “ukorijenio na Zapadnom Balkanu” unatoč američkim naporima za obuzdavanje.
ECFR primjećuje da se Kina sve više uključuje u civilno društvo i kulturne sektore. “Kina se prebacila s velikih, sektorski specifičnih projekata, poput infrastrukture i energetike, na difuzniji, višeakterni pristup u nekoliko sektora. To uključuje suradnju s kulturnim, akademskim, poslovnim i obrazovnim organizacijama te korištenje projekata i institucionalnih sporazuma za ugradnju i konsolidaciju suradnje”.
Politika pristupanja EU
Izjvešće naglašava da je proširenje EU-a trebalo integrirati zemlje kandidatkinje u europske pravne i političke norme, stvarajući “učinkovita ograničenja za treće zemlje”. No, procesom pristupanja na Zapadnom Balkanu “dominiralo je … manevriranje, pri čemu su neke vlade koristile pristupanje kao alat u svojim širim geopolitičkim kalkulacijama“.
Albanija i Kosovo ostaju relativno skeptične prema Kini, navodi se u izvješću, ali Srbija, Crna Gora, Bosna i Sjeverna Makedonija sve više ograničavaju svoju vanjsku politiku kineskim angažmanom. “Tradicionalno, Srbija se najviše angažirala s Kinom, čak i ako je predsjednik Aleksandar Vučić posljednjih godina to smatrao sve delikatnijim jer politike EU-a približavaju Beograd Bruxellesu”.
U međuvremenu, Milorad Dodik koristi veze s Rusijom i Kinom kako bi “osigurao politički opstanak i odvratio međunarodni pritisak”. U Sjevernoj Makedoniji, nacionalistička vlada predvođena VMRO-DPMNE-om provodi “višestruku” vanjsku politiku, dok se i dalje opire ustavnim promjenama kojima bi se priznala mala bugarska manjina potrebna za napredak prema članstvu u EU. Crna Gora, unatoč krizi duga na autocestama, nastavlja potpisivati ugovore o nabavi sa zemljama izvan EU.
Nedosljedna strategija EU prema Kini
Izvješće ECFR-a upozorava da je strategija EU-a prema Kini nedosljedna. “Dugogodišnja formula EU-a s tri elementa: suradnja, konkurencija i rivalstvo više ne odražava stvarnu dinamiku odnosa EU-a i Kine. Iako postoje slučajevi suradnje, dominantna tema je konkurencija, ponekad čak i sukob”, navodi se u izvješću.
Napori za uključivanje uvjeta vezanih uz Kinu i pristupne pregovore i dalje su ograničeni. Ažuriranja o pregovorima Srbije pokazuju malo spominjanja odnosa s Kinom, a čak i kada se o njima raspravlja, oni “obično su nejasni i nedostaju im eksplicitni uvjeti i rokovi”.
U poglavlju 30 o vanjskim odnosima spominje se sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Kine, uz napomenu o nekim problemima kompatibilnosti, ali “tekst je kratak i neobvezujući te mu nedostaje vremenski okvir i svijest o posljedicama ovog sporazuma”. U poglavlju 5 o javnoj nabavi i poglavlju 31 o vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici slično se spominju veze s Kinom, ali “ne navode se korektivne mjere”.
ECFR poziva Bruxelles da pojasni svoju politiku prema Kini i čvrsto je ugradi u proces proširenja. “EU mora pojasniti svoju politiku prema Kini i ugraditi je kao jasan uvjet u proces pristupanja. Također treba utvrditi čvrsti vremenski okvir za članstvo Zapadnog Balkana i postići bolju ravnotežu između zahtjeva i poticaja kako bi se potaknuo napredak”, navodi se u izvješću.
Bez takvih mjera, upozorava ECFR, EU riskira potkopavanje transformativne moći proširenja, dok Peking nastavlja konsolidirati utjecaj u regiji koja se dugo smatrala europskom geopolitičkom periferijom.
Kineski državni medij o njihovim ulaganjima u Hrvatsku, Crnu goru, BiH i Srbiju