Split je nakon Zagreba, Beograda, Šibenika i Ljubljane otvorio izložbu ‘Učinili smo što smo mogli, zapamtite nas’ koju organizira Sindikat novinara Hrvatske na čijem je čelu Maja Sever.
Izložba je posvećena ‘medijskim radnicama i radnicima ubijenim tijekom genocida u Gazi’, a autorice koncepta izložbe su dizajnerica Ena Jurov te novinarka Novosti Ivana Perić. Zbog izložbe je reagirao izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Gary Koren. “Nevjerojatno je, iako ne i iznenađujuće, kako neki pojedinci u Hrvatskoj i dalje pokušavaju ocrniti IDF i veličati teroriste Hamasa i Palestinskog islamskog džihada kroz ovu sramotnu ‘izložbu’. Imena osoba čije su ilustracije uključene u izložbu provjerena su s glasnogovornicima IDF-a, pri čemu je identificirano najmanje 13 terorista prerušenih u novinare. Novinarstvo ne smije biti paravan za terorističke aktivnosti”, poručio je Koren.
Zbog izložbe reagirala je i zagrebačka novinarka Večernjeg lista Valentina Wiesner koja je napisala poduži komentar u objavi koju je naslovila: “Ne mojim novcem. Ne u moje ime”. U uvodu je istaknula: “Članica sam Sindikata novinara Hrvatske od prvih novinarskih dana, vjerujem u važnost sindikalnog organiziranja. Iz plaće mi se desetljećima automatizmom izdvaja postotak za SNH. Članarina nije donacija, nego mandat i obveza prema članstvu. Glavni je mandat Sindikata po Statutu sklapanje kolektivnih ugovora i poboljšanje standarda novinara. Ne sjećam se nijedne sustavne, ozbiljne inicijative usmjerene prema granskome kolektivnom ugovoru. Ili podebljanju plaća i mirovina. Da ne griješim dušu: nedavno su u sklopu ESF projekta održali radionicu: ‘Što čini dobar kolektivni ugovor?’ Treba nas na to podsjetiti, odavno smo zaboravili, mi u Večernjaku gubitak svoga obilježili smo 2011. neuspjelim štrajkom. Danas su reliquiae reliquiarum samo na Hini i HRT-u. Na potonjem je zaposlena i predsjednica SNH Maja Sever koja bi novac od članarina trebala usmjeriti na prioritetni cilj da taj luksuz koji imaju javni mediji replicira i na ostale. Umjesto toga SNH organizira radionice i sindikalne ‘kuhinje’ bez rezultata koji bi se kauzalno mogao povezati s ciljevima Statuta. Cinici bi rekli da su sami sebi svrha.”
‘Bolni krik koji je izostao 7. listopada’
Potom se dotaknula izložbe: “U novije vrijeme tu je i kulturno-umjetnička komponenta: Sindikat je ponosni pokretač izložbe ‘Učinili smo što smo mogli, zapamtite nas’ posvećene, kako ih nazivaju ubijenim kolegama novinarima iz Gaze, uz empatizirajući citat: ‘Izraelska okupacija nad palestinskim novinarstvom čini jedan masakr za drugim, pokušavajući ubiti svjedoke istine u nastojanju da se istinu zamagli i od očiju svijeta sakrije glasove i slike masakra nad palestinskim narodom na svim palestinskim teritorijima, a posebno u Pojasu Gaze’, koji potpisuje Sindikat na svojoj službenoj stranici, a pišu ga (valjda) kolege iz Palestinskog sindikata novinara. Mi, članovi SNH, navode dalje ‘…nastavljamo širiti prostor za njihove glasove, pamtimo ubijene i način na koji su ubijeni. Ovom izložbom želimo čuvati i sve ono za što su živjeli i za što su svojim radom svjedočili i zagovarali – otpor represiji, cenzuri, okupaciji, aparthejdu i genocidu. Želimo da se njihove riječi i djela ne zaborave.'”
Wiesner je otkrila i kakvu je reakciju dobila kada je postavila pitanje o dvoje ubijenih izraelskih novinara. “Zvuči kao bolni krik, bijes pravednika. Koji je, podsjećam, izostao kad je u masakru 7. listopada ubijeno dvoje izraelskih novinara. ‘Nisu bili na dužnosti’ – odgovorile su mi kolege iz vodstva HND-a kad sam kao predsjednica Nadzornog odbora postavila pitanje o nejednakom tretmanu žrtava. Uostalom, samo ih je dvoje, zakon velikih brojeva nikako nije na njihovoj strani, preteže na drugu. A na toj drugoj, od ovih 66 novinarskih imena kojima je upriličena ‘Vječna im slava i hvala’ izložba, 22 ih se, prema javno dostupnim podacima koje je objavio Honest Reporting, dovodi u vezu s Hamasom ili Palestinskim islamskim džihadom – bilo operativno, bilo kroz rad u medijima pod njihovom kontrolom. Trećina popisa. Od toga ih je troje Committee to Protect Journalists (CPJ) uklonio iz svoje baze jer nije potvrđeno da su bili novinari/medijski radnici. Čak ni to troje (Mohamed Al Džadža, Said Al Halabi i Abdulah Alvan) nisu uklonili iz popisa imena prikazanih na izložbi. Od imena za koje su ‘šetali’, od čega sam se već ranije ogradila (https://www.facebook.com/share/p/1DvrTTBMNF/) uklonili su nakon toga samo Anasa Jamala Mahmouda Al–Sharifa, iako tvrde da nije hamasovac. Zašto su onda njega maknuli? Zrno sumnje, bokun novinarstva, ipak? Ah, da, Honest Reporting je izraelski izvor pa možda nije dovoljno vjerodostojan, sigurno ne kao Palestinski sindikat novinara.”
‘Sindikat nije politička platforma’
Još je istaknula: “Je li SNH ikad probao provjeriti tko su stvarno novinari i ‘novinari’ čije riječi i djela ne žele da se zaborave? Ili je preuzeo tuđe popise bez elementarne provjere? Koja su to djela i koje riječi? Svaki izgubljeni civilni život, ne samo novinarski, nenadoknadiva je tragedija. No ozbiljan je problem i kada sindikalna organizacija preuzima retoriku jedne strane u oružanom sukobu i bez provjere promovira osobe za koje postoje javno objavljeni navodi o povezanosti s terorističkim organizacijama te se razbacuje riječima kao što su genocid i aparthejd kao da je vojni sud ili međunarodni sud pravde. Uza sve to, djeluje ekstrateritorijalno jer očito lokalno, na prostoru na kojem se po Statutu treba boriti za egzistenciju novinara, nema ni utjecaja, ni učinka. Ma nema ni na ovaj način, ali je štetno. A šteta je konkretna – reputacijska, profesionalna i sindikalna. Jedna od obveza članova SNH je da djelovanjem promoviraju ciljeve Sindikata i ne štete mu ugledu. U koji od ciljeva SNH se uklapa ova putujuća izložba https://snh.hr/izlozba-ucinili-smo-sto-smo-mogli…/ – Zagreb, Šibenik, Beograd, Ljubljana, Split? I na koji način doprinosi ugledu SNH? Je li za to utrošen neki sindikalni novac? Koliko je potrošeno? Pitam to kao članica Sindikata koja 28. godinu svaki mjesec plaća članarinu. Kao novinarka koja drži do ‘audiatur et altera pars’. Kao predsjednica Nadzornog odbora HND-a, govoreći isključivo u svoje ime. Da, i kao ona kojoj zadnjih godina broje krvna zrnca kao presumpciju političke korektnosti. Jer moja članarina nije ideološka pristojba. Niti je sindikat politička platforma.”
Izraelski veleposlanik upozorio: ‘Dođu i nameću islamski radikalizam od kojeg su pobjegli’
Wiesner je potom naveča imena ‘novinara’ s izložbe koja Honest Reporting dovodi u vezu s Hamasom ili Palestinskim islamskim džihadom, bilo kroz operativne funkcije, bilo kroz rad u medijima pod njihovom kontrolom.
I Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a, ranije je prozivan zbog antiizraelskih stavova
“Kao što sam se ogradila od prethodno organizirane ‘šetnje za novinare’ koju je organizirao HND, ograđujem se i od sindikalnih kustosa ove propagandne putujuće izložbe, čijih je 33 posto ‘eksponata’ povezano s terorističkim strukturama. Inače, tagirala sam u objavi i Sindikat novinara Hrvatske i Maju pa me odtagirala. Jasno mi je da to čini za svoj profil, legit je, ali Majo, zašto Sindikat? Pa ne možeš ga privatizirati?!”, zaključila je novinarka svoju objavu.