Među bezbroj pitanja o kojima ne postoji minimum suglasnosti u BiH i ono je o datumu početka posljednjeg rata. U kolektivnoj svijesti Hrvata, Bošnjaka i Srba urezani su potpuno različiti događaji koji označavaju početak višegodišnjeg sukoba koji je odnio više od 100 tisuća života.
Baš kao i o uzrocima, krivcima i žrtvama, tri naroda ne mogu se složiti oko toga kada je počela agresija na BiH. Zato se danas i datumi, poput 1. ožujka, kada je 1992. održan referendum o proglašenju neovisnosti BiH, potpuno suprotno doživljavaju u različitim dijelovima zemlje. U većinski bošnjačkim dijelovima Federacije BiH slavio se Dan neovisnosti, a u Republici Srpskoj najavljuju formaliziranje 1. ožujka kao Dana žalosti. Jer ističu da ih taj datum podsjeća na 1992. godinu, ubojstvo srpskog svata u Sarajevu i početak rata. U nedjelju, 1. ožujka, jedni su, dakle, slavili neovisnu BiH, drugi tugovali i podsjećali na objavu rata, a treći su se prisjećali glasovanja za državu koja ih je izdala. Ipak, rat je počeo mnogo prije.
Napad na Uništa bio je prvi velikosrpski oružani napad u BiH. Izvršila ga je milicija tzv. SAO Krajine na hrvatsko selo Uništa 10. svibnja 1991., što je stvarni početak rata u BiH, a ne pucnjava u Sarajevu gotovo godinu poslije. Hrvati iz sela koje je planina razdvojila od općinskog središta Bosanskog Grahova i u koje se može doći jedino iz hrvatskog gradića Kijeva našli su se u bezizglednoj situaciji nakon što su ih opkolili Martićevi odmetnici. Kad je zastupnik Stjepan Jurkić postavio u tadašnjem republičkom parlamentu pitanje o napadu, Vlada SR BiH priznala je nesposobnost policije BiH da intervenira u Uništima nakon što je JNA zabranila ulazak. Kako je agresija na Uništa ostala u sjeni drugih dramatičnih događaja, i hrvatska strana ju je zaboravila i prihvatila da je rat u BiH počeo 1. listopada 1991. napadom JNA na hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini.
Jednako kao i Hrvati, tako i druga dva naroda dvoje oko početka agresije u BiH, odnosno početka rata. Srbi smatraju da je uvod u rat bio referendum i ubojstvo srpskog svata tog dana na Baščaršiji, 1. ožujka 1992. Po drugima, rat je počeo napadom hrvatsko-muslimanskih snaga na selo Sijekovac kod Bosanskog Broda (26. ožujka 1992.). Tada je ubijen veliki broj srpskih civila. Bošnjaci, pak, službenim datumom početka rata smatraju 1. i 2. travnja 1992. kada su pripadnici Arkanovih paravojnih formacija ubili oko 70 bošnjačkih civila u Bijeljini. Kao početak rata navodi se i 6. travnja 1992., kada su srpske snage počele granatirati Sarajevo i zatvorile glavni grad 1425 dana u smrtonosni obruč.
Tri naroda čak imaju različite nazive za rat. Bošnjačka strana naziva ga “agresijom na BiH“, Srbi “Odbrambeno-otadžbinskim ratom“, a Hrvati “Domovinskim ratom“. Nema naznaka da će se ovaj krvavi dio zajedničke povijesti zajednički imenovati, a još manje tumačiti na isti način.
O kraju rata vlada kakav-takav konsenzus. Smatra se da je to dan kada je potpisan Daytonski mirovni sporazum 14. prosinca 1995. u Parizu. Ipak, stvarni kraj zveckanja oružjem nalazi se u odredbi Aneksa 1. vojnog dijela daytonskog dokumenta koji je označen kao D + 180 (dana). U tih 180 dana, dakle do 10. lipnja 1996., moralo se razvojačiti vojsku, izvršiti razdvajanje zaraćenih strana i povući teško naoružanje.
Možda bi preciznije bilo reći – rat u BiH nikada i nije prekinut. Vrijeme nakon i prije njega bilo je tek rat nekim drugim sredstvima i priprema za idući. Zato se i ne zna kada je počeo rat. I je li završio. Samo se zna da mu je rezultat uvijek u-ništa.