Connect with us

BiH

Juda je uvijek Juda | Volim Jajce

Volim Jajce

Published

on

Svako ljudsko lutanje je teško, umarajuće, bolno pa dijelom tragično. No najgore, najteže, najviše umarajuće, najbolnije i najtragičnije je onda kada taj lutajući pojedinac na svoj besciljni, neoznačeni put pokušava navesti cijelu jednu narodnosnu ili vjerničku zajednicu, jedan narod. Tada su te lutalice, kakvih ima svako vrijeme, svaki narod, svaka zajednica, pa i ona vjernička, vrlo opasne i agresivne. Ne mogu da lutaju sami, a pogrešku ne priznaju jer su radikalno tvrdoglavi i umišljeni, i svim svojim snagama nastoje zavesti i cijeli narod. Napose su agresivni prema onom narodu kojem, kako sami kažu, pripadaju i iz kojeg su.

Prema tom „svom” narodu ponašaju se okupatorski, diktatorski te iznad svega izdajnički. Nameču se suvremenim guruima, ne trpe nikakve prigovore, i sve one pojedince koji ne misle kao oni proglašavaju nazadnima, netolerantnima, konzervativcima, jednom riječi prišivaju im najprljavije etikete, lijepeći ih tako snažno da ostanu i na nekim desetim njihovim generacijama.

Od svih tih svjetskih lutalica koji tumaraju uzdignute glave, poslušni do najvećeg srama svojim poslodavcima, i nalogodavcima, spremni žrtvovati i cijeli narod, prikazujući tu žrtvu kao svoju odanost i uspjeh gazdi kojem služe, najradikalniji, najbezobzirniji, najagresivniji su oni odmetnuti, nažalost ne i na vrijeme isključeni pojedinci iz crkvenih redova, zajednica. Teško je naći u prošlosti tako plodno vrijeme tolikog broja tih lutalica, ubačenih špijuna i izdajnika, kod hrvatskih katolika kao što je bilo vrijeme komunizma i Domovinskog rata, u Bosni i Hercegovini u vrijeme muslimanske agresije na hrvatski narod, i današnje vrijeme Daytonske BiH.

Toliki broj tih frapropalih, fraodmetnih, fraodbjeglih, fraizdajnički i fraveleizdajničkih, plod je

dugogdišnje udbaško aidiovske uvučenosti u Crkvu u Hrvata, u Hrvatskoj i BiH. Teško je reći gdje ih je više. No ipak gledajući po broju vjernika među kojima su djelovali, i djeluju i danas, nažalost više ih je, tih obavještajno izdajničkih i doušničkih djelatnika, u Crkvi u Hrvata u Bosni i Hercegovini. Nije ni Crkva u Hrvatskoj imuna od tog, na neki način, zločina. Treba se prisjetiti samo pisanja Vjesnika u vrijeme stvaranja i oslobađanja Hrvatske. Tadašnji urednik Nenad Ivanković počeo je u nastavcima pisati o svećenicima udbašima u Crkvi u Hrvatskoj, gdje je naveo broj od 142 svećenika, među kojima su bila i dva biskupa i nekoliko časnih sestara. Poslije te objave, nečijim dekretom, daljnje pisanje o toj problematici je zaustavljeno, i nikad više nije nastavljeno.

Na kraju to vleizdajničko ponašanje svećenika Crkve u Hrvata potvrđuje i sodomsko gomorsko stradanje hrvatsko katoličkog naroda, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, u kojem su uveliko, svojim izdajničkim i veleizdajničkim „lutanjem” sudjelovali i ti crveni, zeleni, udbaški, aidiovski, „bratstvo jedinstveni”, „multi-kulti”, velikosrpski, velikomuslimanski, jugoslavenski i muslimanski, pojedinci iz Crkve u Hrvata, u objema domovinama hrvatskog naroda.

U najtežem periodu njihove trinaeststoljetne povijesti u hrvatsko kraljevskoj BiH,  najveći  broj tih sluga tuđinaca, i to iz reda, za hrvatski katolički narod, bio je i jest iz Svete Franjevačke zajednice Bosne Srebrene. Izašli na vidjelo svi ti od strane UDB-e i AID-a ubačeni pojedinci u zajednicu bosanskih ujaka, i nastoje da tu više od sedam stoljeća staru zajednicu, čija BiH i jest, uz muslimansku, hrvatsku i srpsku, prisvoje i izdaju je za šakicu Judinih srebrenjaka.

Uz pomoć gazda  za koje vrlo odano i poslušnički rade, na način da im cilj, izdaja i veleizdaja,

opravdava svako sredstvo. Znakovito u toj veleizdajničkoj zajednici, odmetnutih, odbjeglih, propali, zapravo nikad pravi bosanskih ujaka, je da su svi, što je karakteristika obavještajnih službi, velikosrpske, jugoslavenske UDB-e, i velikomuslimanske, bošnjačke AID-e, namješteni na visoke pozicije u zajednici, kojoj nikada po svom vjerničkom, nacionalnom i ljudskom mentalitetu nisu ni pripadali.

Na svu sreču stradalničkog hrvatskog katoličkog naroda neke od njih razotkrila je i sama Franjevačka Provincija BiH, te ih udaljila sa položaja  u zajednici na koja ih, bilo UDB-a ili AID-i namjestili. S pravom i na sreču i radost katoličkih baka što ih svojim lemozinama isškolali smijenjeni fra udbaši i fra aidovci, uz suze što liju gubitkom direktnog doušničkog prljavog posla, dobivenog više zaslugama svojih poslodavaca, velikojugoslavena i velikobošnjaka, negoli svojim je, a to ih  najviše i boli i naklonost svog poslodavca, jer su se razotkrili u svojoj bahatosti i umišljenost, što kao takvi  ne mogu više raditi kao krtica u zajednici koju su  špijunirali.

Niti jedan Božji stvor se ne može tako nisko spustiti i veleizdajnički raditi kao ti fra propali  koji su se uvukli, koje je UDB-a ili AID-i ubacila u najjaću i najstariju zajednicu u BiH. Spremni su na križ razapeti, a već i jesu jedan dio, cijeli hrvatski narod samo da je njima ugodno, da ih poslodavac nagrađuje i plješće po ramenima.

Ono što još više boli katolički beha narod u toj cijeloj njihovoj veleizdajničkoj prljavštini je činjenica da uvijek kada govore protiv hrvatskog naroda, kada udaraju  tenkovskim udarcima po njihovim iskrvavljenim leđima, čine to obučeni u fratarski habit. Dokaz brutalnosti i ismijavanja i Svetog Frane, misleći kad smo uspjeli izdati i tog velikana Katoličke crkve, njenog najvećeg povijesnog obnovitelja, zašto ne bi i one koji vjeruju u Njegovu svetost, u Crkvu koju je obnovio, i najdublji trag ostavio baš u BiH.

Stoga, izdajnici i veleizdajnici u bilo kojem segmentu naroda, napose u vjerničkom, su zapravo najveća i najsramotnija ništavila tog naroda, i čovječanstva u cjelini. Vrlo ograničenim i upitnim znanjem, sada se ponašaju kao ranjene zvijeri. Udaraju i pljuju i po fratarskoj zajednici i po političkim strankama hrvatskog naroda u BiH. Gubitkom posla, i to ne bilo gdje već na Franjevačkoj akademiji u Sarajevu gdje je jedan od njih radio, danas je vrlo brutalan u agresiji na sve hrvatsko i katoličko u cjelini. Između Jude iz Isusova vremena i svih drugih Juda  koji su prošli kroz prošlost i prostore  univerzalne Crkve nema nikakvih razlika. Juda je uvijek Juda.

 Vinko Đotlo, Švicarska

volimjajce.com

 

Feed: VolimJajce.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement