Lovačke večeri redovito okupe stotine, a nerijetko i tisuće ljudi. To su druženja na kojima se za istim stolom nađu ljudi iz različitih branši – od težaka do profesora – kako bi se opustili, porazgovarali, analizirali godinu iza sebe, pohvalili se nekim starim trofejem, prokomentirali kakvo je bilo ljeto i što ih čeka u mjesecima koji dolaze.
Nisu to zamorni protokolarni skupovi, ali uvijek se ima što pametno čuti. Često su upravo takve večeri prilika da čujete zanimljiva promišljanja ljudi koji iza sebe imaju desetljeća iskustva. Redovito se povede i razgovor o tome kako je žena u lovstvu kod nas još uvijek malo, osobito u usporedbi s nekim drugim državama u kojima lov nije gotovo isključivo muški hobi.
I onda dolazimo do jedne žene koju su Facebook ratnici, ili u službi politike ili u službi vlastite zavisti, željeli ušutkati.
Prije nekoliko dana na jednoj lovačkoj večeri u Mostaru za govornicu je izišla zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i kandidatkinja za Predsjedništvo BiH Darijana Filipović. Govor je bio kratak, prilagođen prigodi, uz anegdotu o lovačkim pričama koje nisu strane ni lovcima ni političarima.
I onda se pojavljuju Facebook ratnici.
Nije problem kritizirati političara. To je sastavni dio javnog posla. Darijana Filipović zasigurno smeta političkim protivnicima koji je žele pobijediti na izborima, možda i nekima unutar vlastitoga političkog kruga koji su na njezinu mjestu zamišljali nekoga drugoga. Sve je to politika i sve je to legitimno.
Ali postoji granica između političke kritike i običnog vrijeđanja.
Teško je razumjeti potrebu da se zbog jednominutnog ili dvominutnog prigodnog govora nekoga vrijeđa na osobnoj razini, osobito ako taj govor nikoga nije napao niti diskreditirao. Još je teže ne primijetiti dvostruki kriterij koji se u javnom prostoru često pojavljuje kada za govornicu iziđe žena.
Da je na istom mjestu govorio neki od muških političara, pa makar njegov govor trajao triput dulje, teško je zamisliti da bi izazvao istu vrstu komentara. Takvih smo govora kroz godine čuli bezbroj. Malo tko ih je zbog toga pretvarao u temu višednevnog internetskog obračuna, unatoč tome što su ti govornici često pretjerivali i sebi pripisivali tuđe zasluge.
Ovog puta je bilo drukčije.
Na ovom, kao i na prethodnim događajima, zastupnicu Filipović netko je pozvao i dao joj riječ. Ako nekome smeta izbor govornika na nekom događaju, onda bi bilo logično da svoje nezadovoljstvo uputi organizatorima. Ali očito je jednostavnije napasti ženu za koju se pretpostavlja da neće uzvratiti istom mjerom nego ulaziti u sukob s muškarcima koji organiziraju događaj i odlučuju tko će na njemu govoriti, jer oni bi mogli i odgovoriti, no Facebook ratnici, bilo javne osobe ili anonimusi, lakše će se obračunati s onim tko im neće odgovoriti.
Političare treba kritizirati. I žene i muškarce. Treba ih pitati što su napravili, što nisu napravili i zašto nisu. Ali osobne uvrede, podsmijeh i pokušaji diskreditacije koji s njihovim radom nemaju nikakve veze ne govore mnogo o onome kome su upućeni.
Puno više govore o onima koji ih pišu.