U Hrvatskoj je do jučer malo tko znao da Republika Srpska ima potpredsjednika iz hrvatskog naroda, a vjerojatno ih je još manje znalo ime Davora Pranjića. Taj mladi liječnik iz Sanskog Mosta izabran je na izborima 2022. godine za jednog od dvojice potpredsjednika RS-a (drugi je Ćamil Duraković iz bošnjačkog naroda).
Iako se RS kolokvijalno često naziva “srpskim entitetom”, što, po strukturi stanovništva, dominantno i jest, Ustav BiH i zakoni propisuju odgovarajuću zastupljenost i drugih dvaju konstitutivnih naroda – Hrvata i Bošnjaka. Kada se vide rezultati posljednjeg popisa stanovništva iz 2013. godine, po kojem u RS-u živi 81,5 posto Srba, 14 posto Bošnjaka i 2,4 posto Hrvata, jasno je zašto je stvarni politički utjecaj “manjinskih” naroda vrlo limitiran. Primjer toga upravo su potpredsjednici entiteta, čije su ovlasti gotovo pa nikakve, osim u slučaju privremene spriječenosti predsjednika (Srbina), odnosno kada ih on za nešto ovlasti.
Upravo takva uloga zapala je Davora Pranjića, i to drugi put u mandatu. Prvi je put (tadašnji) predsjednik RS-a Milorad Dodik na njega kratkotrajno prenio ovlasti kada je išao na operativni zahvat u Beograd, ali tada to nije izazvalo nikakvu pozornost kao što je to sada slučaj. Pranjić se našao na meti kritika, posebno iz Sarajeva, jer je prihvatio da ga Dodik ovlasti za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona, kao što je i potpisani, onaj o izmjenama i dopunama zakona o policiji i unutarnjim poslovima.
U načelu, sporna je samo bit toga zakona, koji je prije kritizirala Europska unija, i tajming, odnosno trenutak kada je Dodik na njega prenio ovlasti. A to nije mogao nakon što mu je Središnje izborno povjerenstvo BiH oduzelo predsjednički mandat, što je posljedica pravomoćne sudske presude zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta. Taj proces i sve što ga je pratilo doveli su do najveće poslijeratne političke krize u BiH, čije je krajnje posljedice još teško dokučiti. Iako Dodik i vladajuća koalicija u RS-u politički ne priznaju odluku SIP-a, svjesni su njezinih pravnih posljedica.
U prijenosu nekih ovlasti (dakle, ne predsjedničkih) na potpredsjednika Pranjića Dodik je vidio rješenje da osigura normalno funkcioniranje institucija vlasti u RS-u a da ne upadne u nova kaznena djela zbog kojih bi mogao biti ponovno sudski gonjen. Jasna je tu njegova logika i interes, ali se u Sarajevu propituje i uglavnom kritizira Pranjićeva odluka da prihvati potpisivati dokumente. Optužuju njega i njegov HDZ BiH da tako “spašavaju Dodika”, lamentiraju o savezu Dodik – Čović, nastoje dokazati da je i taj prijenos ovlasti neustavan…
A, zapravo, sve se svodi na to da Pranjić svojom funkcijom samo pokušava popraviti položaj svog naroda i doprinijeti tome da se izbjegnu pravni vakuum i bezvlašće. Kako god Bošnjaci i Hrvati emotivno doživljavali Republiku Srpsku, pa i njezin nastanak promatrali kroz svoj progon i stradanje, ona je danas kao entitet unutar BiH pravna i politička realnost. RS je okvir unutar kojega se odvija svakodnevni život na 49 posto teritorija države. Prihvaćajući se nekih potpredsjedničkih ovlasti, Davor Pranjić osigurao je funkcioniranje pravnog i političkog sustava u prijelaznom razdoblju koje bi trebalo biti okončano prijevremenim izborima za predsjednika RS-a 23. studenoga ove godine.
Preuzimanjem ovlasti Pranjić je preuzeo i brigu za funkcioniranje sustava u kojemu žive ona dva posto Hrvata koji su ga birali da štiti njihova prava, ali i svih ostalih građana entiteta RS. U konačnici, države BiH. Zbog toga što je mnogi ne žele, agresivno prozivaju političare koji je pokušavaju liječiti. A Pranjić je liječnik, i to ne samo u medicini…