Kao da već nema hrpu svojih problema, Bosna i Hercegovina se, po pravilu, uvuče i u svaki globalni spor. Dok već mjesecima svjedočimo institucionalnoj i političkoj krizi čiji se kraj uopće ne nazire, stotine milijuna eura izgubljenih arbitražnih sporova dolaze na naplatu, migrantska kriza nastavlja prijetiti, a ekonomska situacija ne izgleda ružičasto, bosanskohercegovački političari upetljavaju zemlju u svjetske krize.
U kratkom vremenskom roku dva su događaja u BiH “najavila” eskalaciju izraelsko-iranskog sukoba i dodatno kompliciranje stanja na nama dalekom Bliskom istoku. Ministar obrane BiH Zukan Helez, čini se, nije naučio lekciju iz “propusta” bivše ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, koja je u jeku demokratskih prosvjeda u Iranu i globalne izolacije režima u Teheranu zbog nasilnog gušenja građanskih prosvjeda u državnički posjet primila iranskog šefa diplomacije. U zapadnim diplomatskim krugovima, pa i medijima, davanje prostora visokom iranskom dužnosniku da propagira stavove teheranskog režima usred Europe dočekano je, najblaže kazano, s čuđenjem. Navodno su u Ministarstvo vanjskih poslova BiH tada stigle oštre kritike iz Washingtona i drugih zapadnih metropola.
Aktualni ministar obrane Zukan Helez nedavno je napravio i veći gaf najavljujući u razgovoru s iranskim veleposlanikom i vojnim izaslanikom u Sarajevu jačanje i produbljivanje bilateralne vojne suradnje. Nejasno je na što je mislio ministar, koji se zaklinje u euroatlantski put BiH, dok je otvarao mogućnost suradnje s Iranom i u namjenskoj industriji. Iz Washingtona su stigli ekspresni ukor i prijetnja sankcijama ako Helez, a time i BiH, doista ostvari najave o intenziviranju suradnje s Iranom. Nakon kritika ministar Helez pokušao se opravdati okrivljujući za sve pogrešnu interpretaciju sastanka. Ispričao se Amerikancima, ali i taj je događaj potvrdio koliko su veze koje BiH, a zapravo bošnjačka politika, njeguje s Iranom trn u oku SAD-a.
Samo nekoliko dana poslije BiH je opet bila u središtu “međunarodne” afere jer je otkazano gostoprimstvo konferenciji europskih rabina u Sarajevu. Iako je jasno da u glavnom gradu BiH vlada propalestinsko raspoloženje, otvoreno protivljenje skupu europskih rabina, koje su poticali i pojedini političari poput federalnog ministra Adnana Delića, bilo je pomalo iznenađujuće. Skup je protumačen kao izraelska propaganda iako su i organizatori tvrdili da je riječ o okupljanju vjerskih autoriteta koji razmatraju praktične probleme Židova u Europi, poput zabrane obrednog klanja životinja ili zabrane obrezivanja. Hotel im je otkazao rezervaciju, a stvoreno je i takvo ozračje da su iz europske židovske udruge oštro reagirali optužujući Sarajevo za antisemitizam i pozivajući na to da se onemogući pristupanje BiH Europskoj uniji. Kao rijetko kad, nad svojom budućnosti u BiH zapitali su se i predstavnici malobrojne židovske zajednice.
Između Izraela i Irana buknuo je pravi rat pa su ti “incidenti” iz BiH pali u drugi plan. Ipak, ostaje činjenica da se ta zemlja često i, u pravilu bespotrebno uvlači u velike međunarodne sukobe. Kao što je, primjerice, napadan i proruski folklor Milorada Dodika, koji na Zapadu odzvanja vrlo negativno. Ma koliko predizbornih bodova pojedinim političkim opcijama u BiH donosilo koketiranje s Iranom, Rusijom ili nekim trećim, Bosna i Hercegovina geostrateški bi morala biti u zapadnom okrilju. Ako netko dvoji u vezi s tim, onda je i europski put BiH utopija. To je jedini rat koji BiH doista može izgubiti. U svim drugim ratovima velikih i moćnih BiH i njezina europska budućnost tek su besmislena kolateralna šteta.