Connect with us

Jajce

Kako je samo lako potcijeniti i izvrijeđati stručnjaka

Avatar

Published

on

Piše: Emina Žuna

Iako za internet medije pišem puno godina, još nisam potpuno oguglala na uvredljive komentare i govor mržnje koje znam dobiti ispod tekstova. Tako sam nedavno, ispod teksta u kojem sam pisala o teorijama zavjere vezanim za koronu, dobila stotine komentara koji su se manje odnosili na sadržaj teksta, a više na mene lično.

I iako sam, da opet ponovim, navikla na govor mržnje online, kao što smo navikli svi mi koji pišemo za javnost, opet me uspjela iznenaditi količina uvreda i agresivnosti prisutna u njima. Sličnom sam, možda čak i gorem, svjedočila i nekoliko dana nakon toga, i to ispod videa epidemiologinje koja se osvrnula na trenutnu situaciju s virusom. Spomenuta stručnjakinja je od komentatorske mase izvrijeđana na različite načine, njena ekspertiza se u potpunosti potcjenjivala, a dobila je i nekoliko prijetnji.

Ipak, treba uzeti u obzir da je korona najosjetljivija tema ovog trenutka i u nama izaziva različit raspon negativnih emocija i stavova. Otud svi ‘korona sadržaji’ dobijaju ogroman komentatorski angažman, ali se time ipak ne objašnjava sva silina agresivnosti koju su ljudi ispoljili u komentarima. Jer kad izuzmemo tu konkretnu temu, ostaje nešto prisutno od samih početaka interneta, tj. specifičan online kodeks ponašanja ili nepostojanje istog.

Društvene mreže kao gladijatorske arene

Iako na prvu izgleda nevjerovatno, sigurna sam da su mnogi od ljudi koji su u komentarima pisali najgnusnije uvrede, poštovani članovi zajednice u kojoj žive koji nikada sebi ne bi dopustili da izgovore takve riječi nekome u stvarnom životu. Prodavačice koje nas ljubazno pozdrave kada uđemo u prodavnicu, treneri kojima ostavimo djecu na odgovornost ili taksisti koji nam ispričaju najnoviji vic. Ali desi se neki čudan preokret i ti ljudi se, dok sjednu za kompjuter, transformišu u internet trolove i počnu vrijeđati i psovati druge ljude. Društvene mreže i komentatorske rubrike se pretvaraju u gladijatorske arene, pune krvi i znoja, u kojima ne važe nikakva pravila.

Zbog čega se to desi? Cyber psiholozi to objašnjavaju različitim faktorima.

Na počecima interneta, ljudi su različitim forumima pristupali anonimno, s izmišljenim nadimkom. Na taj način su, zaštićeni anonimnošću, mogli da se “ventilišu” te tako smanjuju frustraciju i druge negativne emocije. Ali desilo se da se većina, i nakon prelaženja na društvene mreže i otkrivanja pravog imena, nastavila, ili počela, ponašati identično bez straha od posljedica. To je poznato kao efekat disocijativne imaginacije zbog kojeg se ljudima virtualni svijet nikako ne čini stvaran kao pravi, niti sebe u njemu doživljavaju kao stvarne osobe. Zbog toga im popuste kočnice pa sebi dopuste stvari koje ne bi ni sanjali u realnosti.

Sigurna sam da bi većina, ako ne baš svi, od vrlih vrijeđalaca npr. mene i spomenute epidemiologinje, u realnosti bili pristojni sugovornici s kojima bi se moglo prijatno ispričati. Ono što virtuali također nedostaje, a što nam je veoma bitno u realnosti, jesu govor tijela i kontakt očima. Kada oni izostanu, ljudima nije do kraja jasno da se obraćaju stvarnoj osobi pa im je lakše kažu/napišu nešto u realnosti nepojmljivo.

Grubosti jezika potpomaže i što se ova vrsta komentarisanja ne odvija u realnom vremenu, tj. komentariše se nakon što je tekst već objavljen ili sugovornik odavno napisao komentar na koji se replicira. Zato su online prijetnje puno češće nego prijetnje uživo, iako se ni one, naravno, ne bi trebale ignorisati.

Lična odgovornost gubi se u kolektivnoj

Osim ovih karakteristika online okruženja koje mijenjaju ponašanje, ne bi trebalo zanemariti ni specifičnosti ljudskog ponašanja u grupi, en general. Jer ljudi se u grupi ponašaju drugačije nego kada su sami, a online skupina ljudi sa istim stavom podjednako je moćna kao i ona u realnosti. Ljudima je puno lakše da istraju u agresivnosti stava, ako ga dijele i drugi, ili da ga pak konformistički usvoje dok horsko vrijeđanje dovodi do disperzije odgovornosti i postaje nemoguće kriviti jednu osobu kada su uključeni svi. Lična odgovornost se gubi u kolektivnoj.

Prema nekim istraživanjima, gruba komunikacija i vrijeđanje su zarazni i njima se mogu “inficirati” i osobe koje im inače nisu sklone. Kako se ono puno lakše manifestuje online nego u realnosti, stvari postaju dodatno jasnije. Ističe se kako je vrijeđanje online na neki način postalo “novo normalno” pa imamo ljude koji u virtuali stalno vrijeđaju druge i pišu negativne komentare, dok u realnosti sasvim normalno funkcionišu.

Zbog svega ovoga je meni, a vjerujem i mnogim drugima, postalo skoro nevjerovatno kada na internetu naiđem na neki pristojan komentar. Dok pročitam repliku u kojoj se sugovornika uvažava, ili čak persira (što je danas endemična pojava), osjetim poriv da autora dodam za prijatelja.

Najiskrenije se divim ljudima čije aktivnosti na društvenim mrežama predstavljaju promovisanje zanimljivih sadržaja, pozitivnih tema, umjetnosti, znanja ili vještina… Ljudima koji se prvenstveno ne bave kritikom ili ispoljavanjem negativnosti bilo koje vrste. Onima koji i na internetu doprinose, umjesto da ga koriste kao smetljište svega najružnijeg i najnegativnijeg u svojim životima pa ispišu komentar umjesto da odu na psihoterapiju.

Ali i pored svega, optimistična sam i vjerujem da će internet u budućnosti evoluirati u kvalitetnijem smjeru. Hronološki, još je tinejdžer, a vremenom će se uvesti stroža pravila ponašanja na društvenim mrežama, provoditi zakoni o elektronski medijima i sl., te će virtualni svijet u aspektu društvenoprihvatljivog ponašanja postati sličniji realnosti. Barem u svom mainstream obliku. Jer ovo što danas imamo samo doprinosi stresu i toksičnosti realne svakodnevnice i dugoročno ne koristi čak ni onima koji se upuštaju u takva ponašanja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

Feed: Jajce-Online.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement