Od likova Jure i Mate, koji su ga zajedno s ekipom proslavili na društvenim mrežama, do Struje u “Balkanici” i Ikice u “Kumovima”, Luka Mamuza posljednjih je godina napravio prilično velik iskorak. Iako nije završio glumačku akademiju, gluma je postala njegov profesionalni poziv, a uz glumu je zakoračio i u scenaristiku, produkciju, casting i druge segmente filmskog stvaralaštva. Mamuza, magistar odnosa s javnošću, danas paralelno radi na različitim projektima, snima reklame, fotografira i snima vjenčanja, a inspiraciju za humor pronalazi i u svakodnevnim situacijama.
U razgovoru za Večernji list Luka Mamuza govori o tome tko je kada se maknu poznati likovi i projekti, putu od “Jure i Mate” do filmskog seta, iskustvu sa “Kumovima”, radu s Anom Uršulom Najev, inspiraciji koju pronalazi na svadbama te novim projektima koji ga očekuju.
Večernji list BiH: Tko je zapravo Luka Mamuza kada maknemo Juru i Matu, “Balkaniku”, “Kumove” i sve ono po čemu vas publika poznaje?
Luka Mamuza: Ne volim previše govoriti o sebi. Više volim da moja djela pokažu tko sam i kakav sam čovjek. Prije svega sam sin, brat i prijatelj. Trudim se njegovati dobre i ispravne odnose s ljudima koji su mi najbliži. Jedan sam običan čovjek koji živi, voli raditi i trenutačno radi ono što voli. To je možda i najjednostavnije što mogu reći o sebi.
Večernji list BiH: Pokušali ste upisati glumačku akademiju u Splitu, ali niste prošli prijamni. Je li vas to tada poljuljalo i biste li danas išta mijenjali na tom putu?
Luka Mamuza: Jest, tada me to jako poljuljalo. Mislio sam da je to kraj svijeta, ali to su ipak godine u kojima smo mlađi i nezreliji. Danas ne bih ništa mijenjao jer vjerujem da se sve dogodilo s razlogom i da je moj put trebao izgledati upravo tako. Naravno, svakome tko je mlađi i želi pokušati upisati akademiju uvijek bih rekao da pokuša. Nedavno sam, primjerice, razgovarao s djevojčicom koja ima 12 godina i želi upisati akademiju. Pitala me za savjet i rekao sam joj da svakako pokuša. Nemamo svi isti put i svatko treba ići tamo gdje osjeća da pripada.
Večernji list BiH: Magistar ste odnosa s javnošću, a danas glumite, pišete i producirate. Koliko vam ta struka zapravo koristi u svijetu filma?
Luka Mamuza: Pomogla mi je dosta. Na studiju odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu u Mostaru imali smo mnogo praktičnog rada, javnih nastupa i prezentacija pred većim brojem ljudi. To svakako utječe na komunikaciju, ali i na verbalni i neverbalni razvoj. Mislim da fakultet čovjeku daje puno toga, bez obzira na to hoće li se kasnije baviti baš tom strukom. Na fakultetu, osim diplome, dobijemo i neke druge, nevidljive “diplome” čije rezultate počnemo shvaćati tek kasnije.
Večernji list BiH: Kod “Balkanike” niste bili samo glumac, potpisujete scenarij, produkciju i casting, a sudjelovali ste i u scenografiji i montaži. Volite li sve konce držati u svojim rukama?
Luka Mamuza: Volim do određene granice. U jednu ruku bio sam i prisiljen preuzeti više stvari jer smo bili kratki s ljudima i ekipom. Nisam bio kostimograf, ali sam sudjelovao u odabiru kostima, primjerice. Kada ulažeš novac, vrijeme, znanje i talent u neki projekt, normalno je da želiš biti korak ispred svega i imati kontrolu nad onime što radiš.
Večernji list BiH: Jure i Mate počeli su skečevima, a onda je stigla ozbiljna filmska priča. Je li “Balkanika” oduvijek bila ambicija ili se ta ideja rodila usput?
Luka Mamuza: Teško je reći da je “Balkanika” od početka bila ambicija. Ambicija je uvijek postojala. Kada smo počeli s Jurom i Matom, znali smo da tu nećemo stati i da ćemo pokušati napraviti nešto veće, pa još veće. Onda se rodila ideja za “Balkaniku” i dobili smo priliku. Objeručke smo je prihvatili i upustili se u tako velik projekt. Ali da smo tada znali da ćemo snimiti kriminalističku seriju, zatim film koji će ići u kina i imati desetke tisuća gledatelja, nismo toliko daleko razmišljali.
Večernji list BiH: “Balkanika” je prešla granice BiH i stigla i do hrvatske publike. Jeste li očekivali takav put filma i, ono što publiku sigurno zanima, piše li se već novo poglavlje?
Luka Mamuza: Novo poglavlje se uvijek piše. To je proces koji traje i traje, barem za mene. Prvo se puno toga posloži u glavi, zatim ide na papir, pa analiza svega. Tako da se “Balkanika” zapravo uvijek piše. Mislim da je to najbolji i najtočniji odgovor. Uvijek postoji neka nova ideja i nešto o čemu razmišljamo.
Večernji list BiH: S “Balkanikom” ste stigli i na crveni tepih Sarajevo Film Festivala. Što vam je iz te večeri ostalo kao najdraža uspomena?
Luka Mamuza: Sve. Sam put do Sarajeva s prijateljem i kolegicom, druženje, gledanje filmova, susret s publikom, kolegama i prijateljima koje dugo nisam vidio… Mislim da je cijeli taj događaj jedno veliko iskustvo u kojem treba uživati, a ne samo u trenutku kada izađeš na pozornicu, pred novinare i reflektore. Ja sam takav da uživam u svemu – i u putu i u povratku i u svemu što jedan takav događaj donese. Bio sam prvi put na tako velikom festivalu i stvarno sam bio oduševljen, kao i cijela ekipa.
Večernji list BiH: U “Kumovima” ste dobili Ikicu. Što vam je taj lik omogućio pokazati što publika od vas dosad možda nije vidjela?
Luka Mamuza: Ikica je dosta sličan likovima koje sam već igrao, ali mi je omogućio da prvi put izađem pred televizijsku publiku. Ljudi koji su mi dali ulogu procijenili su da je dobro da za prvu televizijsku ulogu igram nešto što mi nije potpuno strano. Ikica možda najviše sliči liku koji sam igrao u skečevima Jure i Mate, ali ipak ima svoje razlike. Uvijek se trudim napraviti distinkciju između likova, bez obzira na to koliko su im funkcije ili karakteri slični. Važno mi je da publika može razlikovati Matu, Ikicu, Struju, Tahirbega i sve ostale likove koje sam igrao.
Večernji list BiH: S Anom Uršulom Najev već ste prošli iskustvo “Balkanike”. Kako je bilo ponovno se susresti s njom, ovaj put u potpuno drukčijem projektu?
Luka Mamuza: Ana i ja se nismo zajedno pojavili u kadru u “Kumovima”, ali privatno smo u dobrim odnosima. Nakon “Balkanike” već smo navikli raditi zajedno i dosta smo toga prošli. Lijepo je ponovno susresti nekoga s kim si već radio i s kim imaš određeno iskustvo.
Večernji list BiH: U posljednje vrijeme snimate duhovite klipove za slastičarnu, ali i druge tvrtke. Kako je sve to krenulo?
Luka Mamuza: Ne radimo reklame samo za slastičarnu. Trenutačno imamo kampanje za desetak različitih tvrtki. Sve je počelo potpuno spontano, još prije desetak godina, kada smo prijatelju napravili reklamu. Dobro je prošla i onda su nam se počele javljati druge firme. To zapravo nismo planirali niti smo očekivali da će prerasti u nešto ozbiljnije. Danas pokušavamo napraviti reklamu koja će biti zanimljiva, dati ljudima važne informacije o proizvodu, ali ih istodobno i nasmijati. Ne želimo samo izgovoriti informacije o nekoj tvrtki, nego ih pokušavamo upakirati u priču.
Večernji list BiH: Rekli ste da inspiraciju pronalazite i na svadbama koje fotografirate. Dogodi li vam se da usred nečijeg vjenčanja već u glavi pišete novi skeč?
Luka Mamuza: Da, definitivno. Već 16 godina radim kao fotograf i snimatelj vjenčanja i velik broj skečeva Jure i Mate koje sam napisao nastao je upravo iz situacija koje sam doživio na svadbama. Tamo upoznaš jako puno različitih ljudi, karaktera i životnih priča. Putujemo na različita mjesta i svake godine susrećemo ogroman broj ljudi. Sve to daje puno inspiracije. Tako da dosta toga zaista crpim upravo iz svatova.
Večernji list BiH: Vidjeli smo vas i u spotu “Mostarka” Tonija Pavića. Kako ste završili u toj priči – i postoji li uopće nešto pred kamerama na što biste rekli “ne”?
Luka Mamuza: “Mostarku” smo radili prije četiri ili pet godina, ako se dobro sjećam. Prijatelji Zvonimir Jerković i Toni Pavić zamolili su me da sudjelujem u spotu. Oduvijek sam bio obožavatelj te pjesme. Ona je nastala puno prije samog spota i tada sam Toniju savjetovao da je snimi i napravi kako treba. Na kraju je postala njegov veliki hit. U spot sam tako ušao dosta spontano jer su željeli da budem dio toga. Ubacio sam i Grgu, odnosno Zdravka Grgića, kao i Ivana Šagolja, koji je tada bio s nama. Bilo mi je čast i drago mi je što sam bio dio spota za jednu takvu pjesmu.
Večernji list BiH: Kako se nosite s pažnjom obožavatelja i što im sljedeće pripremate – postoje li već neki planovi koje nam možete otkriti?
Luka Mamuza: Naravno da mi godi. Drago mi je kada mi netko priđe i želi se fotografirati sa mnom, bilo da su to djeca, odrasli ili stariji ljudi. To mi je stvarno lijepo. Ono što ne volim jesu nagli upadi ljudi koji nemaju osjećaja za osobni prostor i situaciju, kada te netko iznenada zaustavi ili ti priđe na način na koji ne doživljava tebe kao osobu, nego samo kao nekoga koga su gledali na ekranu. Kako sam stariji, to mi sve više smeta. Ali kada netko normalno priđe, javi se i pita za fotografiju, nemam nikakav problem. S dosta takvih ljudi ostao sam u kontaktu, s nekima sam čak i prijatelj, a s nekima smo kasnije radili i projekte. Što se novih projekata tiče, uvijek postoje planovi vezani uz “Balkaniku” i snimanje novog nastavka. Trenutačno snimam jedan film u Sinju u kojem sam dobio ulogu. Riječ je o akcijskoj komediji čiji je scenarist i glavni glumac Lovre Kondža, također moj kolega iz “Kumova”. Na projektu radi i naša ekipa iz “Balkanike”, a direktor fotografije je Mirko Pivčević, koji je radio i našu prvu “Balkaniku”. Trenutačno smo negdje na sredini snimanja. Film je dosta neobična akcijska komedija i mislim da nešto takvo još nismo vidjeli u Hrvatskoj. Reklame ćemo nastaviti raditi sa Slavenom Ivankovićem, a sprema se nešto novo i s Jurom i Matom. Tako da, za sada, posla i planova ne nedostaje.