Connect with us

Jajce Online

Mirza Kapetanović : Bez integracije u društvene tokove i poštivanja za…

Jajce Online

Published

on



Piše: Mirza Kapetanović, Stručni saradnik za kulturno historijsko nasljeđe u JU Agenciji JajceNaša zemlja njeguje tradicijske vrijednosti urbane kulture još od vremena Ilira, o čemu svjedoče prve ilirske gradine razasute po planinskim predjelima širom Bosne i Hercegovine.Činjenice govore da je zemlja dugog i sadržajnog historijskog pamćenja. To posebno dolazi do izražaja zbog njezina osjetljivog geopolitičkog položaja, njezine uklopljenosti u prijelaznu zonu europske kulture.Cijeli gradovi su živi svjedoci minulih vremena, primjerice – Jajce, Kraljeva Sutjeska, Bobovac, Vranduk, Počitelj, Prusac, Mostar, Sarajevo, Tešanj, Maglaj, Gradačac, Stolac i drugi. Kada govorimo o građevinama i kulturnim dobrima u Bosni i Hercegovini, govorimo o građevinama u historijskim gradskim središtima, industrijskoj arhitekturi, graditeljskoj arhitekturi, selima, dvorcima, ljetnikovcima i nizu drugih tipova kulturnih dobara graditeljskog nasljeđa.Kakav je odnos prema kulturno- historijskom naslijeđu u Bosni i Hercegovini svjedočili smo tokom posljednjeg rata 1992/95. godine kada je potpuno srušeno ili djelomično oštećeno više stotina spomenika kulture. Naslijeđe je često korišteno kao instrument ratovanja s ciljem brisanja identiteta određenog naroda.Epilog dešavanja za Bosnu i Hercegovinu nakon rata su nesagledive posljedice i one nas navode na uvijek aktuelna pitanja humanosti i odnosa čovjeka prema čovjeku i odnosu čovjeka prema kulturi. Nažalost, veliki broj spomenika srušenih u ratu ni nakon 25 godina od završetka rata nije obnovljen, a sada je sasvim izvjesno da i neće biti obnovljen, čime su trajno izgubljene vrijednosti određenih ambijenata i čime je nanesena velika šteta cjelokupnoj svjetskoj baštini. Svijetli primjeri djelovanja vladinog i nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini, te malobrojnih nezavisnih pojedinaca su usamljene intervencije koje su značajne, ali nedovoljno omasovljene da bi se svi uništeni, ili oštećeni spomenici sanirali.
Najviša državna institucija koja donosi zakone o spomenicima i proglašava nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine po prethodno utvrđenim kriterijima je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koje je do sada donijela pozitivne odluke o velikom broju nacionalnih spomenika koji su ušli u pravni režim zaštite. No, među njima je malo onih koje su obnovljene i u dobrom stanju. Neke od institucija u oblasti zaštite naslijeđa izgubile su pravni status, budžet i dokumentaciju, dok je u drugim primjerima nedostatak kvalitetnih stručnjaka.Posebno važno za zaštitu naslijeđa je od početka je imati pravilan pristup, ako ne i najvažnije. Percepciju naslijeđa kao nečega što nas ograničava treba promijeniti na svim nivoima u državi: od politike, ekonomije, zakonodavstva pa i kod samih građana. Zanemaruje se činjenica da je riječ o ulaganjima u vlastitu kulturu i tradiciju, to jeste ne postoji dovoljno izgrađena svijest da bi nam se to dvostruko ili trostruko vratilo na razne načine.Pored toga važno je imati dobro osmišljen sistem djelovanja, poslovni plan i ekonomski program. Suludo bi bilo da na naslijeđe gledamo kao zaštićene, statične objekte, već kao aktivne kreativne subjekte. Opstanak nasljeđa može se osigurati jedino korištenjem i uklapanjem u savremene tokove života. Kod obnove naslijeđa ključno je da nakon ulaganja subjekt može sam sebe održavati. U protivnom dolazite u situaciju da će ono što ste uložili u obnovu, ponovo propasti.Ulaganja u kulturno nasljeđe s druge strane su izuzetno visoka,dakle nisu na nivou uobičajenih troškova građenja, a povrati su relativno mali i dugoročni. Da bi se pronašao interes za ulaganja, trebalo bi razmisliti o cijelom zakonodavnom okviru kroz porezne olakšice za one koji ulažu u kulturno nasljeđe. Nužno je također iskoristi sadašnje razdoblje kako bi se povukla bespovratna sredstva iz pristupnih IPA EU fondova na koje Bosna i Hercegovina ima zakonsko pravo. Ulaskom u EU za BiH što se tiče fondova, na raspolaganju prema procjenama, novca za projekte bi bilo devet puta više nego sada.
Zato se i ne samo kada je riječ o kulturnom naslijeđu za BiH, ključno postavlja pitanje datuma izlaska iz post(ratne) kulturološke paradigme tj. stvaranja društvene klime u kojoj će se kroz formu institucionalne države ostvariti produktivan odnos između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti s kulturom kao zajedničkim dobrom i humanim obrascem ponašanja.Pitanja koja se tiču obnove, rekonstrukcije i revitalizacije naslijeđa imaju centralnu ulogu u održivom turizmu i donošenju odluka u vezi sa zaštitom autentičnosti. Kulturno naslijeđe se mora turistički razvijati i uobličavati, ali u skladu s održivim razvojem, koji neće ni na koji način štetiti naslijeđu, nego doprinijeti sanaciji i očuvanju, što je od posebne važnosti za razvoj bosanskohercegovačkog turizma koji ima odličan potencijal ali i moramo reći nedovoljnu iskorištenost s obzirom na bogatstvo i raznolikost, sto treba da bude svima nama obaveza, perspektiva i vrijedan kapital za budućnost.  (Jajce Online)Objava Mirza Kapetanović : Bez integracije u društvene tokove i poštivanja zakona svako naslijeđe je mrtvo pojavila se prvi puta na Jajce Online.



Feed: Jajce-Online.com

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement Enter ad code here