Connect with us

Jajce

Mit o vječitim prijateljima je zabluda koju skupo plaćamo

Avatar

Published

on

Samir Beharić iz Jajca je studentski aktivista koji je primjer kakvi bi trebali biti budući bh. političari ili diplomate. Mlad, obrazovan i svjestan prednosti i nedostataka svoje zemlje, Beharić trenutno radi u Briselu kao stažista Evropskog parlamenta, a prije toga je pet mjeseci proveo u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, piše portal Bolja strana.

Kako je išao tvoj put od Jajca do SAD, a sada i Brisela?

U Jajcu sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Fakultet političkih nauka pohađao sam na Univerzitetu u Sarajevu te sam tokom dodiplomskog studija boravio na akademskim razmjenama na univerzitetima u Berlinu, Rimu i Samsunu. Neposredno pred kraj svog magistarskog studija na Univerzitetu u Beču i Univerzitetu u Leipzigu sam zahvaljujući Lantos Fellowship programu dobio priliku da pet mjeseci provedem u Kongresu SAD-a, tačnije u Komisiji za sigurnost i saradnju u Europi.

Sam program u okviru kojeg sam boravio na Capitol Hillu nosi naziv po pokojnom američkom kongresmenu Tomu Lantosu, jedinom članu Kongresa koji je preživio holokaust, gorljivom zagovorniku ljudskih prava i dokazanom prijatelju BiH. U Kongresu sam se bavio transatlantskim odnosima SAD-a i Zapadne Europe, kao i analizom vanjske politike SAD-a prema zemljama Zapadnog Balkana. Stažiranje u Kongresu je jedno od najljepših i najvrjednijih iskustava koja su temeljno uticala na izgradnju moje ličnosti, širenje i jačanje mreže profesionalnih kontakata, te kreiranje novih spoznaja o međunarodnim odnosima iz američke perspektive.

U narednim mesecima ću raditi u Briselu kao stažista Evropskog parlamenta u okviru Schuman programa. Ovaj program stažiranja nosi ime Roberta Schumana, jednog od glavnih arhitekata Evropske Unije, Vijeća Europe i NATO-a. Zadužen sam za rad u Generalnom direktoratu za vanjske politike Europske Unije (DG EXPO), tačnije na monitoringu procesa pretpristupnih pregovora zemalja Zapadnog Balkana. Ovo će biti sjajna šansa za uvid u napredak zemaja Zapadnog Balkana ka eurointegracijama, i to iz ugla Evropske Unije.

Šta si naučio tokom stažiranja u Američkom Kongresu, ukazivao si, znamo, na važnost lobiranja? Kada i kako si shvatio da donošenja odluka u BiH ne zavisi samo od nas?

Ako postoji jedna najbitnija spoznaja do koje sam došao tokom stažiranja u Kongresu SAD-a, to bi onda bilo upravo da donošenje odluka o BiH ne zavisi samo od domaćih vlasti u BiH, već i od poteza koji se povlače u Berlinu, Briselu ili Vašingtonu. Da bismo to shvatili, nije potrebno nužno stažirati u Kongresu.

Dovoljno je analizirati odnos Bosne i Hercegovine prema globalnim političkim centrima u kojima se također kreira politika o i prema Bosni i Hercegovini. Među bh. političarima, posebno onim pro-bosanskim, i danas živi mit o „tradicionalnim prijateljima“, državama koje su navodno uvijek i bezuslovno na strani BiH. To je zabluda koju već godinama skupo plaćamo, te zbog koje očito slabi naša agilnost u diplomatskom radu i lobiranju upravo u tim zemljama.

Ta opsjena o „vječnom prijatelju“ seže još od sredine 90-ih, kada je BiH uživala podršku pojedinih zemalja u odbrani tokom agresije. Međutim, iako je rat u BiH stao prije četvrt vijeka, diplomatski angažman nije nije stao ni na jednoj strani, a u poređenju sa komšijama u regionu, BiH zaostaje skoro na svim frontovima. Čim prije postanemo svjesni toga da ne postoje “tradicionalni prijatelji”, već isključivo interesi pojedinih država, tada ćemo shvatiti i neophodnost lobiranja u Kongresu, zagovaranja u Europskoj komisiji i održavanja kontakata sa stranim državnicima prije nego te veze izblijede.

Priprema za sve to, između ostalog, podrazumijeva osnivanje i ulaganje novca u domaću diplomatsku akademiju, slanje stručnih i sposobnih diplomata u države čiji jezik za početak govore, te konstantno održavanje kontakta sa donosiocima odluka u tim zemljama. Nekoliko država u našem okruženju to rade mnogo bolje od nas. Predsjednici tih država se sve do prije 10 ili 15 godina nisu mogli sastati ni sa nižerangiranim američkim zvaničnicima, dok danas večeraju sa Pompeom. Živimo u 2020. godini, te se trebamo prilagoditi novoj konstelaciji odnosa kako u regionu, tako i u cijelom svijetu.

Iako su bh. državnici zapostavili svoju ulogu na tom planu, BiH ima na desetine hiljada mladih ljudi koji svojim radom i aktivizmom na međunarodnom nivou potpuno besplatno obavljaju posao svojevrsnih ambasadora BiH. Od takvih mladih ljudi ne smijemo odustati, već one najbolje među njima podržati na studiju, integrisati u diplomatski kor, naučne institute i domaće korporacije – sve to, naravno, pod uslovom da nam je stalo do budućnosti ove zemlje.

Trenutno stažiraš u Evropskom parlamentu u Briselu, kakva je situacija u tom tijelu trenutno s obzirom na pandemiju, da li je obustavljen rad, kako obavljaš stažiranje?

U Brisel sam došao prošlog mjeseca posljednjim direktnim letom iz BiH za Belgiju. Već po dolasku u Brisel većina EU institucija je prešla na tzv. „teleworking“, kako u briselskim krugovima zovu režim rada od kuće pri čemu nam je omogućen pristup institucionalnim serverima. Sav posao koji je bio predviđen da radim u uredu u Evropskom parlamentu trenutno obavljam iz stana u živopisnom briselskom kvartu Schaerbeek, gdje je također ogromna većina prodavnica i restorana zatvorena. Svakodnevno imam online sastanke sa članovima tima u kojem radim, te iako nismo na očekivanim radnim mjestima, posla ima jako mnogo. Čak se i veliki broj konferencija održava online, što je novina i za same činovnike unutar EU institucija.  Ova kriza je zapravo šansa za unaprjeđenje inovativnih pristupa u radu, te pružanje šanse radu od kuće. Još uvijek se ne zna kada će Europski parlament ponovo otvoriti vrata svojim uposlenicima, ali belgijske vlasti su već najavile popuštanje mjera zabrane koje su već sedmicama na snazi.

S kojim se problemima uzrokovanim pandemijom COVID 19 susreću mladi iz BiH koji se nalaze na redovnim studijama u inostranstvu?

Ogroman broj broj bh. državjana koji studiraju u inostranstvu se našao u nezavidnoj situaciji istog momenta kada su izgubili svoje studentske poslove usljed pandemije. Određen broj tih studenata trenutno ima problem da plati narednu kiriju, neki oskudijevaju hranom, a pojedini se nalaze u izuzetno stresnoj situaciji u stranoj zemlji gdje ne znaju nikoga jer su tek prije nekoliko mjeseci otišli na studij.

Prema podacima Alumni asocijacije Zapadnog Balkana (Western Balkans Alumni Association), čiji sam član Upravnog odbora, u inostranstvu studira preko 6.000 bh. državljana. Prije dvije sedmice smo preko Facebook grupe „Odliv mozgova“ inicirali kampanju prikupljanja podataka bh. studenata u inostranstvu koji su izrazili potrebu za repatrijacijom ili su naglasili da se nalaze u teškoj financijskoj situaciji. Do sada smo prikupili preko 1.000 prijava studenata i studentica koje studiraju u preko 30 zemalja svijeta. Dio podataka smo već prije 10-ak dana poslali nadležnim entitetskim i državnim ministarstvima, ali nikakav konkretan odgovor još uvijek nismo dobili.

Ipak, pojedini ambasadori i ambasadorice su pokazali proaktivnost i humanost tako što su čak na svoju ličnu inicijativu slali pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama i lijekovima, pa čak i novcu našim studentima i studenticama koji studiraju van BiH. Prije svega bih izdvojio angažman ambasadorice Martine Mlinarević u Češkoj, Koviljke Špirić u Poljskoj, Aide Smajić u Srbiji, te ambasadora Vanje Filipovića u Ujedinjenom Kraljevstvu i Mehmeda Halilovića u Indoneziji. To su ambasadorice i ambasadori o čijoj smo podršci doznali iz prve ruke, od samih studentica i studenata koji su tu pomoć primili. Iako ih je mali broj, ovaj čin bh. diplomata ipak dokazuje da bh. diplomatija može bolje.

Koliko dugo nisi bio u rodnom gradu, pratiš li dešavanja tamo?

U Jajcu sam boravio oko mjesec dana, nakon povratka iz Vašingtona i prije polaska za Brisel. U svom rodnom gradu imam velik broj prijatelja koji se prije svega bave aktivizmom, rade u obrazovanju i bruse kritičku oštricu kod mladih ljudi, te s euvijek rado vraćam. U svakodnevnom sam kontaktu i sa svima njima, te se uvijek iznova divim rezultatima koje postižu uprkos konstantnim pritiscima vlasti, nedostatku sredstava za rad i nerazumijevanju lokalne zajednice. Ipak, nova generacija mladih predvođenih grupom srednjoškolaca koja je prije dvije godine izvojevala maestralnu pobjedu nad političarima koji su ih nastojali podijeliti po etničkoj osnovi zapravo govori o buđenju svijesti kod mladih ljudi čije kosmopolitsko razmišljanje nadilazi uske etno-partijske interese na kojima počiva donošenje političkih odluka u Jajcu, kao i u drugim dijelovima BiH.

Mladi ljudi, ne samo u Jajcu, nego bilo gdje, moraju shvatiti da im nijedna generacija političara neće prepustiti poluge vlasti. Dobit će samo ona prava za koja se sami izbore. Za to se moraju sami izboriti već danas, ne sutra, ne u nekoj apstraktnoj budućnosti. Ko kaže „Madi su naša budućnost“, taj je otvoreni neprijatelj tih mladih. Mladi nisu samo budućnost, već i sadašnjost, te se kao takvi trebaju angažovati i u nevladinom sektoru, ali i u politici. Međutim, nije samo dovoljno biti mlad, to nije nikakva kvalifikacija. BiH ne treba nove političare, već nove politike. Zbog toga nam na političkoj sceni trebaju mladi kritički mislioci progresivnog svjetonazora koji su realni i traže nemoguće.

Kakva su tvoj lična razmišljanja o borbi sa pandemijom, da li si optimista ili pesimista? Smatraš li da su vlasti u BiH adekvatno i dovoljno brzo reagirale, kada uporediš sa reakcijama drugih zemalja u EU?

Od samog početka panedmije, svoje puno povjerenje polažem u savjete Svjetske zdravstvene organizacije, medicinske radnike koji su na prvoj liniji fronta te armadu naučnika i naučnica čija posvećenost u potrazi za lijekom ulijeva nadu da ćemo kraj pandemije dočekati u što skorijem periodu. Ono što me posebno brine jeste širenje lažnih vijesti i štetan uticaj influensera čije se teorije zavjere o pandemiji internetom šire brže od naučno utemeljenih izvještaja i upozorenja koja ljekari izdaju od pojave prvozaraženih osoba korona virusom. Činjenica da korisnici društvenih mreža nisu u stanju prepoznati lažnu vijest zapravo govori o mnogo ozbiljnijem simptomu, a to je opća internetska nepismenost. Kao što smo odgovorni za svaku izgovorenu riječ u „offline“ prostoru, isto tako snosimo odgovornost za ono što objavimo i podijelimo na društvenim mrežama. Birajmo nauku ispred teorija zavjere, a naučnike ispred influensera te na taj način kreirajmo sigurno okruženje i na internetu, i van njega.

 

 

(Bolja strana)

Feed: Jajce-Online.com

Oglasi
Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement