Pored mnogobrojnih primjera mladih ljudi koji su bolje prilike potražili drugdje, postoje i oni koji se uspijevaju izdići iznad učmale svakodnevnice ove male sredine.
Želja za uspjehom i dokazivanjem, te za usvajanjem novih znanja i vještina jača je od opće letargije. Mladi kojima to polazi za rukom su svijetli primjeri društva, te nam daju razlog za optimizam. Osim toga, oni su primjeri kako se uz volju, predanost i trud može napredovati čak i onda kada za to ne postoje optimalni uslovi.
Jedan takav svijetli primjer je Amila Beganović, mlada karatistkinja KK Empi iz Općine Prozor – Rama.
Amila je odlična učenica devetog razreda O.Š. Alija Isaković. Lokalni stanovnici je poznaju kao tihu i samozatajnu djevojčicu, ali onoga trenutka kada obuče kimono, ta percepcija se mijenja. Brojna odličja i medalje svjedoče o djevojčici koja ima svijetlu sportsku budućnost pred sobom.
"Sportom se bavim od drugog razreda, u februaru će se navršiti osam godina kako aktivno treniram. Karateom sam se počela baviti na nagovor porodičnog prijatelja, čiji je sin trenirao u to vrijeme. On je predložio da odem na treninge, da vidim kako to izgleda. To sam i uradila. Svidjelo mi se, a uz to je trener rekao da mi dobro ide, tako da sam se odlučila tome posvetiti“, kaže Amila za Moju Hercegovinu.
Kako kaže, odnedavno trenira i odbojku, međutim to joj je samo usputna zanimacija. Karate ostaje njen prioritet.
"Kroz karate sam upoznala dosta prijatelja s kojima sam pronašla zajednički jezik. Družimo se jer nas veže ljubav prema sportu. Osim toga, često idem na turnire. To mi se sviđa jer volim da putujem. Ono što mi se najviše sviđa u karateu je što osvajam medalje. Lijepo je znati da se rad i trud isplate, da na kraju dobiješ nagradu za svoje zalaganje. To mi samo daje dodatnu motivaciju da se nastavim truditi i da budem još bolja“, sa smijehom kaže Amila.
Navodi da je davno prestala brojati medalje, ali da ih ima više od sto, od čega najviše zlatnih.
Teško se sjetiti svih takmičenja na kojima je bila. Riječ je o turnirima, kantonalnim, državnim, regionalnim, te međunarodnim takmičenjima. Od svih posebno izdvaja međunarodni turnir u Austriji 2014. godine, te Balkansko prvenstvo 2015. godine, na kojem je bila druga na nivou države. Medalja osvojena na tom takmičenju joj je najdraža.
Što se tiče odlaska na takmičenja, Amila navodi da klub pomaže koliko može, ali da ipak njeni roditelji snose većinu troškova. Ističe da bi bilo dobro da se više ulaže u sport, posebno u one ljude koji imaju potencijal da napreduju.
Upitana o uslovima u kojima trenira sa svojim vršnjacima i vršnjakinjama, Amila kaže da bi mogli biti i bolji.
"Nemamo baš neke uslove ovdje. Mjesečna članarina u našem karate klubu je 15 KM. Ima dosta djece, ali onih koji se ozbiljno bave karateom ima samo četvero. Obzirom da smo mi posvećeniji, trener se najviše na nas fokusira. Treniramo ponedjeljkom, srijedom i petkom u školskoj sali. Kada je zima, bude hladno. Nekada je teško doći do termina. Ljeti imamo malo više vremena i više termina. Kada se sve uzme, mi ostvarujemo dosta dobre rezultate, obzirom na to da imamo lošije uslove u odnosu na ostale klubove“, objašnjava ona.
Amila smatra da bi se kod mladih trebala podići svijest o bavljenju sportom.
“U razredu ne razumiju baš to što se ja bavim karateom. Oni samo znaju za fudbal kao sport. Mislim da bi se svi trebali baviti sportom, koliko-toliko, bilo rekreativno, bilo profesionalno. Kako god, neće nikome naškoditi. Iako je Prozor mali grad, postoji dosta mogućnosti za mlade da se bave sportom. Postoji MNK Makljen, fudbal, odbojka, karate. Ko je voljan, može se uključiti bilo gdje“, tvrdi Amila.
Prelazak u kadete je, kako kaže, težak, ali je odlučna da i tu prepreku uspješno savlada.
“Prijelaz je uvijek najteži. Zadovoljna sam uspjehom ove godine, obzirom na sve poteškoće koje dolaze s prelaskom u kadete. Zahtjevnije je i psihički i fizički, i na to se malo teško naviknuti. Po samom prelasku se radi sa starijima, pa se malo teže na to prilagoditi. Sigurna sam da će sljedeća godina biti još bolja“, kaže Amila.
Kako navodi, najviše od svega bi htjela upoznati svog sportskog uzora, Luku Valdezija.
"On je više puta bio svjetski prvak. Tada se svjetsko prvenstvo održavalo svake četiri godine. Kao i ja, radio je kate. Puno puta sam ga gledala na youtube-u. On mi je najveći sportski uzor. Željela bih dostići taj nivo u sportu“, kaže Amila na kraju razgovora za Moju Hercegovinu.
Zbog svojih sportskih dostignuća, Amila je dva puta bila proglašena za Sportistu godine općine Prozor-Rama.
Nadamo se da će nastaviti ovim tempom, te da ćemo je za koju godinu gledati kako brani boje BH zastave na svjetskom takmičanjima.
Leave a Reply