Može li Garaplijina prijava pomoći da se rasvijetli atentat na Leutara

– Predmet je formiran po prijavi Edina Garaplije i postupajući tužitelj će provjeriti navode. Predmet je formiran u skladu s procedurama, kao i u svim drugim slučajevima kada netko podnese prijavu tužiteljstvu – rekao je Grubešić. Prijava Edina Garaplije, koji je nedavno objavio knjigu “Tajni vilajet” kojom je najavio raskrinkavanje više odgovornih, rađa nadu da bi se konačno mogla doznati istina koju je očito dobro prikrivala državna mafija. Posebno je to bilo jasno u slučaju likvidacije doministra Leutara. Garaplija je bio bivši pripadnik najprije Službe državne sigurnosti Bosne i Hercegovine, a zatim i AID-a. Sredinom 1996. godine postao je zamjenik načelnika centra za tajni nadzor tadašnje državne obavještajne agencije AID, a prema svjedočenju, tadašnji direktor AID-a Kemal Ademović zadužio ga je da istraži djelovanje jedinice “Ševe”, napose Nedžada Herende, za kojega je ustvrdio da je sudjelovao u desecima likvidacija. Nisu poznati detalji kaznene prijave oko atentata autobombom na doministra Jozu Leutara u proljeće 1993. godine, no u knjizi Garaplija otkriva što bi mogao biti uzrok. – Osim misteriozne eksplozije u sarajevskom naselju Ciglane u kojoj su smrtno stradali supruga i šogor generala (Sefer) Halilovića, nakon rata su se dogodile još dvije nikad razjašnjene eksplozije. Prva 28. ožujka 1999. godine kada je u eksploziji bombe podmetnute ispod službenog automobila ubijen Jozo Leutar, tadašnji zamjenik ministra policije Federacije BiH. Jozo je bio veliki profesionalac u istražiteljskom poslu. Strpljivo je prikupljao dokaze o ogromnom ratnom kriminalu u opkoljenom Sarajevu, povezanom sa švercerskim i kriminalnim krugovima. Milijuni tako stečenog novca bili su oprani kroz neke bosanske i hrvatske banke i izmješteni na tajne račune u inozemstvu. Leutar se intenzivno bavio prikupljanjem informacija o ratnim donacijama i javno je tvrdio da jedan značajan dio pripada hrvatskoj strani. Posebno se zanimao za prikupljene donacije u Turskoj i arapskim zemljama, gdje se na tajnim računima u bankama dalje nalazilo na stotine milijuna dolara. Zatražio je službeno da mu se omogući uvid u te tokove novca, zbog čega je ubrzo došao pod udar paraobavještajaca – navodi u knjizi Garaplija.