Federacija BiH, jedan od dvaju današnjih entiteta u BiH, službeno je zaživjela prije 32 godine, 1. travnja 1994. Zamišljena je i uspostavljena u mnogočemu drukčije od onoga što je danas. Unatoč nezadovoljstvu onime u što se pretvorila tijekom godina, FBiH se ne može osporiti važan rezultat, zaustavila je krvavi sukob između Hrvata i Bošnjaka i olakšala obranu ovih dvaju naroda, kao i kasniju uspostavu mira na cijelom prostoru zemlje.
Nije sve išlo glatko nakon što je 1. ožujka 1994. u Washingtonu dogovorena Federacija. Do 30. ožujka trebalo je utemeljiti Ustavotvornu skupštinu, ali proces su pratile brojne opstrukcije. Njima se nastojalo isprovocirati hrvatske zastupnike da uopće ne dođu u Sarajevo, a ako i dođu, da napuste zasjedanje. Bila je to prava drama koja se odvijala iza kulisa. Možda će prisjećanje na dio njih biti najbolji komentar o opstrukciji Washingtonskog sporazuma.
Već 28. ožujka u zračnoj luci u Splitu bilo je jasno da je “predstava” počela. Zastupnici su stigli u dogovoreno vrijeme, u 9.30. UNPROFOR se obvezao teretnim zrakoplovom prevesti ih u opkoljeno Sarajevo, no ubrzo je počelo manipuliranje letovima. Prema planu, u 11.15 trebao je poletjeti zrakoplov s 24 zastupnika, dok je drugi let, predviđen za 14.15, trebao prevesti ostatak hrvatskog izaslanstva. Kada je prva skupina uredno prošla kontrolu i carinske formalnosti, rečeno im je da je zrakoplov upravo odletio.
Istodobno, u Sarajevu je počelo zasjedanje na kojem su bili, među ostalima, Stjepan Mesić i zastupnici iz Sarajeva. Hrvatsko izaslanstvo u Splitu je održalo tiskovnu konferenciju s koje je poručilo da će sve odluke donesene bez svih hrvatskih zastupnika smatrati nelegalnima i nelegitimnima. Ivan Bender potom je pozvao
UNPROFOR da osigura polazak za 44 hrvatska zastupnika u 14.15. Na kraju je u 14.20 poletio zrakoplov s 28 hrvatskih zastupnika.
Tenzije su kulminirale na samom zasjedanju u Sarajevu. Na početku sjednice Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine RBiH, izazvao je šok zahtjevom da sjednica ne počne dok dvoranu ne napusti Jadranko Prlić, predsjednik Vlade HR Herceg Bosne. Obrazložio je to tvrdnjom da Skupštini ne mogu prisustvovati oni koji su radili na rušenju BiH. Nakon mučne rasprave Prlić je, u pratnji Krešimira Zubaka, napustio dvoranu.
Napetosti su se nastavile kada hrvatski zastupnici nisu htjeli početi s radom jer u dvorani nije bilo hrvatskih obilježja. Nakon što je prihvaćeno da se postave, u Sarajevu je pronađena zastava Herceg Bosne s prvim bijelim poljem. No, njezino postavljanje izazvalo je nove uvrede i sukobe. Dodatnu buru izazvao je čelnik stranke nastale iz socijalističke omladine, Rasim Kadić, koji je upitao zašto bi Bošnjaci prihvatili sporazum s “fašistima”, podsjetivši da su Japan i Njemačka na sporazume pristali tek nakon kapitulacije. Ustav je nazvao rasističkim i nametnutim od Amerikanaca.
Strani novinari teško su pratili ova zbivanja. Neprestano su morali objašnjavati tijek događaja i glasanja, žaleći se da sve to neće moći jasno prenijeti čitateljima i gledateljima. Bilo je to predinternetsko vrijeme, što znači da su samo skupi telefonski razgovori mogli prenositi informacije. Situaciju je dodatno otežavala visoka cijena slanja izvješća iz Sarajeva – od 25 do 40 dolara po minuti. Svima je na kraju laknulo kada se dvoranom Holiday Inna prolomio pljesak. Ustavotvorna skupština FBiH napokon je izglasana. Opstrukcije koje su pratile uspostavu hrvatsko-bošnjačke Federacije i savezništva nikada nisu prestale. Takvi su neželjeni brakovi.