Na Veliki petak u večernjim satima, u katedrali Srca Isusova vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić predvodio je Obred Velikog petka. Na liturgijskom obredu sudjelovali su: vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. dr. Slađan Ćosić, prepošt Kaptola vrhbosanskog i rektor katedrale mons. Anto Meštrović, rektor sarajevskog Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. dr. Zdenko Spajić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije prof. dr Mato Zovkić i četiri svećenika, piše Nedjelja.ba. Obred Velikog petka sastoji se od službe riječi sa središtem u muci Isusovoj po Ivanu, zatim od klanjanja križu i od pričesti hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak.
Kajati se
Na Veliki petak ne slavi se sveta misa nego se posebnim bogoslužjem spominju Kristove muke i smrt koja nije Kristov poraz nego očitovanja Isusove ljubavi do kraja. Tijekom Velikog petka i Velike subote „Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve“. Nakon što je procesija ušla u prezbiterij, nadbiskup Vukšić legao je na tlo (prostracija), a svi drugi su klečali te pred križem prekrivenim tkaninom ljubičaste boje u tišini molili i razmišljali o Kristovoj muci i smrti. U isto vrijeme kajali su se za svoje grijehe kojima iznova nanose bol svome Gospodinu. Bogoslovi su potom pročitali odlomak o Sluzi patniku iz Knjige proroka Izaije te odlomak iz poslanice Hebrejima koji govori u Kristu velikom svećeniku koji je „supatnik u našim slabostima“ i koji je u muci „naviknuo slušati“. Svi prisutni vrlo pobožno su slušali pjevanu Muka Isusovu po Ivanu. Isusove riječi pjevao je mons. Meštrović, riječi evanđelista prenio je đakon Dino Mustafi, a ostale uloge pjevao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Na početku prigodne propovijedi nadbiskup Tomo kazao je kako se na današnji dan cijela Crkva sjeća muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista i na Isusovu primjeru razmatra veliki misterij odnosa dobra i zla, mržnje i ljubavi, Božjega i ljudskoga te se postavlja pitanje: Kako se postaviti dok promatramo Isusovo ponašanje i nepravdu i bol koju podnosi? Je li dovoljno duboko biti pogođen zbog nepravde koja je Isusu nanesena i sažalijevati ga? „Sigurno je da u vjerničkom razmatranju događaja Velikoga Petka nikako ne smije u prvom planu biti sama Isusova muka niti naše sažalijevanje. Naspram opasnosti običnoga sentimentalizma, koji je ispravan stav? Jedan od odgovora na pitanje: Kako se postaviti? ponudio je davno apostol Pavao u poslanici Filipljanima u stihu koji nam je naviješten neposredno prije izvještaja o muci Kristovoj: „Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom“ (Fil 2,89). Ta misao apostola Pavla je u današnjim liturgijskim tekstovima smještena neposredno prije izvještaja o muci, jer je ona na svoj način uvod u taj izvještaj i sažeto tumači cijeli događaj“, podsjetio je propovjednik te naglasio kako pred događajem Velikoga Petka u prvom planu mora biti naše divljenje, zahvalnost i radost zbog Isusove poslušnosti, ali istovremeno želja da u svom životu nasljedujemo Isusa u toj poslušnosti i vjernosti.
Nasljedujmo Kristov primjer ljubavi
Nadalje, nadbiskup je kazao da kao što je iz ljubavi prema Božjim stvorenjima postao čovjek i djelovao sa željom da se svi ljudi spase, Isus je jednako iz ljubavi prihvatio i najgrublje iskustvo, osudu i smrt. Činio je to i usred patnje, usprkos patnje i usprkos smrti. Jer za Isusa i osuda i patnja samo grube zapreke koje on svladava i kroz njih prolazi jer od ljubavi ne odustaje. “Upravo jer je ljubav i vjernost Bogu Ocu Isusovo pravilo, od nas Isus nikako ne očekuje sažalijevanje. Tko god ljubi tako što je vjeran Božjoj volji, i tko se daje i žrtvuje za druge ljude, ne prihvaća da ga se zbog toga sažalijeva. Tko god voli on očekuje da na njegovu ljubav bude uzvraćeno i da se i njega voli. Upravo to Isus od nas očekuje. Da ga volimo jer on nas voli i da sa zahvalnošću nasljedujemo njegov primjer ljubavi”, potaknuo je mons. Vukšić. Nakon homilije uslijedila je sveopća molitva sastavljena od deset zaziva kojima se poziva na molitvu za svetu Crkvu Božju, za Papu, za različite redove vjernika, za katekumene, za kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s nama, za Židove, za vjernike nekršćanskih religija, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za sve ljude u potrebi kao što su bolesnici, gladni, zatvorenici, putnici, iseljenici, umirući. Uslijedilo je otkrivanje prekrivenog Isusova križa i predstavljanje križa okupljenoj zajednici riječima: „Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta“, a potom i ljubljenje križa. Posljednji dio obreda bila je pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru. Nakon Obreda vjernici su ostali moliti kod Isusova groba, a molitva će se nastaviti i na Veliku subotu sve do Mise bdijenja.
vecernji.ba